Što znači vratiti se sebi? Kako smo uopće mogli otići od sebe? Gdje smo to otišli i tko je zapravo otišao?
Zvuči neobično “otići od sebe”, ako si cijelo vrijeme u svojem
tijelu. No istina je da često zaboravljamo na sebe ili se zaista osjećamo izvan
sebe. Kada i zašto se to događa? U ovom užurbanom svijetu u kojem se sve tako
brzo mijenja, svakodnevno moramo nešto novo učiti i svladavati. Izloženi smo
mnogim podražajima. Stalno usmjeravajući fokus na stvari koje su izvan nas mi
dođemo u stanje da smo izvan sebe.
Paralelno “igramo uloge“ majke, djeteta, poslovnog partnera,
supruga, supruge, susjeda, domaćice, savjetnika…i tako dalje. Susrećemo se s
raznim ljudima i situacijama gdje često radimo kompromise i vrlo često ne
djelujemo u skladu s onim što istinski jesmo.
Kada radimo stvari koje nisu u skladu s našom istinskom
prirodom, polako se udaljavamo od sebe. Svaki puta kada kažemo da, a mislili smo
ne ili obratno, napravili smo korak dalje od sebe. Ako to stalno radimo u
jednom trenutku mi zaboravimo tko smo i što je naša istina. To rezultira
dubokim nezadovoljstvom, depresijom, gubi se smisao onoga što radimo i više nas
ne veseli sam život. Imamo osjećaj da stalno nešto odrađujemo i da tome nam
kraja.
Kako se vratiti sebi?
Načini su različiti, ali ovdje ću vam navesti moje zadnje
osobno iskustvo koje je produbilo povezanost
s mojom pravom prirodom. Prije 10-ak dana boravila sam u Velebitu u
Linden Tree Retreatu, gdje smo držali jednu radionicu.
Budili smo se s izlaskom sunca, ujutro hodali kroz šumu,
vježbali na livadi uz konje, hranili se zdravom hranom, prakticirali yogu,
ples, meditaciju, pokretali tijelo i duh na različite načine, posjetili čarobnu
šumu i prekrasan izvor vode u špilji Vile Velebita.
I što je u svemu tome posebno? Tišina i ljubav kojom nas je
obavila priroda. Ona nam je dala mogućnost da u tišini promatramo sebe. Išla
sam dublje i dublje dok nisam vidjela vlastitu dušu. Ona se reflektirala u nedirnutoj
prirodi koja je toliko čista da sam odraz svoje duše mogla vidjeti potpuno
jasno. Ja i priroda bili smo jedno. Bila sam potpuno prisutna i živa. Radost i
mir su ispunjavali moje cijelo biće. Osjećaj duboke povezanosti sa svime što
postoji. Radost života i duboki smisao postojanja. Osjećaj da je Svemir
prekrasno mjesto i da se sve događa sa smislom. Osjećaj da si zaljubljen u
svaki oblik života i da je sve prekrasno. Život je zaista čarolija, ovisi iz
koje dijela sebe promatraš. Ako se stalno baviš površnim stvarima, rješavaš
neke zadatke, negdje trčiš kao muha bez glave i pritom nikada ne pogledaš u
sebe, ta ljepota će ti stalno izmicati iz ruku. A ona je stalno tu.
I opet sam dobila poruku, da svoju istinu i sebe uvijek mogu
pronaći u prirodi. To sam ja. Kada sam u prirodi onda sam doma. U prirodi se
uvijek vratim sebi. I zato ću pratiti
poruku moje duše i idem ponovo tamo. Ja sam priroda.
Ako osjetite da vam srce titra razmišljajući o odlasku tamo,
raširenih ruku vas pozivam da se priključite našem sljedećem odlasku u Linden
Treeu od 12. do 14. listopada 2012.
Više saznajte ovdje.
Priroda nas vraća nama samima, jer mi jesmo priroda. Mi
nismo zgrade, auti, i nekakve umjetno stvorene forme. To jest dio kreacije,
ali priroda je bliža izvoru života i stoga smo i mi bliže sebi i istini kada
smo u prirodi.
Od srca hvala Božidaru Yerkovichu na gostoprimstvu! Hvala ti
na toplini i ljubavi.
