Dobar prvi korak u razumijevanju, kako vlastitog tako i partnerovog, ljubavnog ponašanja je uvid da oba partnera imaju predodžbu o ljubavi.
Ako vjerujete da ljubav
postoji, zasigurno o pravoj ljubavi imate neku zamišljenu sliku, odnosno,
mišljenje kako bi prava partnerska ljubav trebala izgledati.
Ključna riječ u prethodnoj
rečenici je “prava”! Svi koji se slažu s tim da
postoji predodžba o ljubavi, teže zamišljenu sliku realizirati u stvarnosti, a
činjenica je da su neki u tome i uspjeli. Pozdravljam sve one koji su to
uspjeli ostvariti!
U kontekstu, što bi uopće
značilo uspjeti u potrazi za pravom ljubavi? Iskoristio bih Baretov tekst
pjesme i nadodao, može li tko reći gdje je put ka “ljubavnoj” sreći?
Najjednostavniji zaključak
koji možemo izvesti, za sve one koji su uspjeli u potrazi za pravom ljubavi, jest
da su pronašli svoju bolju polovicu, srodnu dušu ili, kako god, partnera koji
im odgovara … I zaista, neki ljudi su u
tome uspjeli. Znam neke koji su u tome uspjeli od prve ili u samo nekoliko
pokušaja, ali poznajem više onih koji nikako – pa nikako – da nađu ono pravo!
Znam da neki potragu nikad nisu ni započeli, a znam i one koji su nakon niza
“promašaja” odustali, posvetili se drugim važnim životnim izazovima,
primjerice karijeri, hobijima, glazbi, sportu tako da im je partnerska ljubav
postala manje ili čak nevažna!
Svima onima, kojima je i dalje partnerska ljubav važna, ukazao bih na činjenicu
da na planeti Zemlji ima podjednako muškaraca i žena. Svima njima, koji
partnersku ljubav nisu ostvarili, postavio bih jedno pitanje: “Što vas je
u tome spriječilo?” Što to znaju ili razumiju oni koji su pravu ljubav
pronašli? Gdje su ju pronašli?
Kako ljubav nije predmet
koji se zavukao ispod kauča, niti biće koje nas može sustići, a niti energija
koja nas obuzima i sl., mislim da bi bolje bilo pitati one koji su u potrazi za
pravom ljubavi uspjeli, po čemu i kako znaju da je to prava ljubav? Po čemu, vi dragi čitatelji, znate da je ova
ljubav prava, a ona druga nije?
Vidio sam mnoge sretne ljude
koji su govorili kako su zadovoljni svojim partnerskim odnosom iako to meni
nije izgledalo ništa posebno, ali ti su ljudi, zaista, bili sretni. Citirao bih
Zorana Milivojevića koji kaže: “što
ako sadist nađe mazohista i oboje svojevoljno pristanu na ljubavni odnos, koji
nikome ne šteti – ima li itko pravo reći da to nije prava ljubav?” I zaista, tko ima pravo reći
da to je ili nije ljubav?
S druge strane još nisam sreo čovjeka koji je rekao kako je potpuno zadovoljan
svojim partnerskim odnosom jer takvi obično i ne dolaze kod mene! Da li za one
koji partnersku ljubav još nisu ostvarili znači da u toj misiji nisu ili nikad
neće uspjeti? Naravno da ne!
Mnogi ljudi žive sami sretni
i zadovoljni. Partnerska ljubav je važna, ali nije najvažnija na svijetu.
Najvažniji je život jer bez života nema ni ljubavi!
Vjerujem da ste primijetili
da je ovaj članak pun pitanja. To je tako jer se ljubavne kockice ne mogu brzo
poslagati. Pratite nas i dalje jer odgovore na ova i mnoga druga pitanja o
partnerskoj ljubavi dobit ćete u nastavku.
Zaključio bih ovaj članak,
meni najboljim objašnjenjem ljubavi kojeg sam do sada čuo, a to je da je ljubav
ono u što vjerujemo da ona jest!
literatura:
Formule ljubavi, dr. Zoran Milivojević, Mozaik knjiga, 2009.
http://www.onesize-fitsnone.net/formuleljubavi.php
