Jeste li već našli način kako lakše prezimiti? Mislim, budimo realni, snježni dani izgledaju savršeno na reklamama Coca-Cole ili u drvenoj kućici u Gorskom Kotaru, kad te boli briga jer je napadalo 20 cm snijega, ali u svakodnevnom životu snijeg, hladnoća i led stvaraju dodatni kolaps.
I ne samo kolaps u funkcioniranju nego i dodatni stres koji stvaraju senzacionalistički natpisi u medijima o lomovima, zakrčenim prometnicama i službama koje svaki put iznenadi da snijeg pada baš u prosincu i to napada po noći kad je noćna tarifa, a tko je vidio voziti ralicu noću?
Ja sam odugovlačila s promjenom zimskih guma tako da sam vozila neku noć po autocesti kao na ligeštulu. Još bi to nekako pregrmila da me ranije nije izbacilo iz takta čišćenje snijega s auta u tri sata ujutro nakon odrađene gaže. Štikle, haljina, metlica i ja na minus 10. Negdje krajičkom oka opazim muškarca koji izlazi iz sale i ukaže mi se kao svjetlo na kraju tunela, prođe kraj mene i kaže: “Ej, kad završiš daj i meni posudi to za čišćenje!“. Roleta mi se spustila na oči uz cvokotanje zuba od promrzlih nogu. Sve sam čekala da sjedne u svoj auto kako bi zagrijao guzičicu, a da mu ja očistim šajbu kad završim sa svojom.
Lijepo je i otići na skijanje ‘ko ima love, još ljepše otputovati u tropski kraj, a što je s onima koji nemaju ni jednu od tih opcija. Pa čak ni nekoga za prezimiti? Ljeti je nekako jednostavnije, ti dani traju dulje, sunce nas napuni energijom i prpošniji smo. Zimi se pomalo vučemo k’o prebite mačke po asfaltu, a čim otvoriš oči već je nakon par sati mrak. I sad se svi zgražavaju kad se kaže da se u devet sati navečer gleda sapunica Sulejman Veličanstveni?
Svatko pronalazi sebi svojstven način da prezimi. Ne’ko uz sapunicu, ne’ko u zagrljaju i dobrim knjigama, a ne’ko prespava pola zime pa se budi s prvim visibabama. I sve je legitimno, samo da se nađe način kako naći izvor sreće, pa makar ona trajala sat vremena u danu dok traje neka omiljena serija u kojoj pobjegneš iz svog u njihov svijet. Najbolji su mi oni koji se iščuđavaju nad drugima i njihovim pronalascima zadovoljstva. Pustite ljude da dišu. Evo i mojih top 12 za prezimljavanje:
1) Napokon kupiti čizme koje ne propuštaju i jaknu koja, osim što dobro izgleda, i grije.
2) Kapu staviti na glavu iako imamo grčki profil – kapa glavu čuva.
3) Oboružat’ se strpljenjem drevnih jogija u prometu.
4) Priuštiti si neki stiskavac u zimskim noćima.
5) Užicati besplatne karte za neke od događanja.
6) Pratiti sapunicu koja traje do proljeća.
7) Koristiti veličanstvenu izjavu jeb* mi se kad zatreba.
8) Izaći kao gušter na sunce čim se ukaže, kako bi se kao solarne ploče napunili.
9) Tetovirati se, skinuti opasne madeže ili izvaditi zub – zimi je bolje nego ljeti.
10) Naći dijete u sebi koje se pogubilo odrastanjem, gackati po snijegu, raditi anđele i grudati se dok se ne umori pa zaspe u toplom krevetu.
11) Ne imati veliko očekivanje u novogodišnjoj noći jer je kao i svaka druga, samo se u ponoć izgovori: “Sretna Nova godina“.
12) Sve što padne na pamet, a da koristi za izmamiti osmijeh, jer dan bez osmijeha je izgubljen dan, a bude toplije oko srca nama i onome kome osmijeh poklonimo.
Bilo da su zimske radosti ili gadosti, treba okrenuti u svoju korist bez da nas peče savjest s rečenicom: “To tako ne bi trebalo izgledati“, zato što smo ostali doma, hibernirali i gledali tri za redom serije i sl.
Ugodimo sebi – jer ako nećemo sami, tko će?
