Što god više učimo o sebi, svijetu, Bogu i svemiru u kojem živimo, budimo realni, prati nas osjećaj da sve manje znamo i sve manje se usuđujemo išta kategorički tvrditi.
Vjerujem da ste već mnogo puta čuli za Henryja Forda – jednog od najutjecajnijih poslovnih ljudi u svijetu na početku prošlog stoljeća. Osim što je bio izrazito uspješan u poslovnom aspektu života, Henry Ford je bio i tip osobe s kojim su ljudi voljeli provoditi vrijeme i razmjenjivati misli. Poznavao je većinu vodeće poslovne i intelektualne “elite” toga doba i rijetki su bili oni koji nisu željeli upoznati ga.
Međutim, unatoč svojim brojnim poznanicima i poslovnim partnerima i suradnicima, izjavio je kako ne može otkriti nekoga tko zna dovoljno da bi mogao reći što je moguće, a što nije moguće.
Promislite malo…
Henry Ford, koji je poznavao “sve i svakoga”, izjavljuje kako ne poznaje nikoga tko je dovoljno vjerodostojan da može razumno i logički tvrditi što je sve moguće, a što je nemoguće! Koliko god navedeno, na prvi pogled, možda malko čudno zvuči, Ford je bio samo logičan i razuman čovjek.
Mi koristimo manje od deset posto mozga. Dokle seže naš um i što je on sve sposoban učiniti i stvoriti, to samo Bog zna. Mi živimo na rubnom planetu naše galaksije koja je samo jedna od bezbroj galaksija u svemiru. Naš cijeli planet je samo jedna mala točkica u polju beskonačnosti. Ne znamo čemu služi vrijeme, zašto postoji i kako nastaje. Ne znamo kako smo došli na zemlju i zašto smo stvoreni. Ne znamo kolika je naša stvarna snaga i mogućnost. Ne znamo što smo sve uopće sposobni napraviti. Kad smo suočeni s nekim problemom ili izazovom, mi ne znamo što se sve događa u pozadini svega toga te kakve opcije imamo na raspolaganju.
Što god više učimo o sebi, svijetu, Bogu i svemiru u kojem živimo, budimo realni, prati nas osjećaj da sve manje znamo i sve manje se usuđujemo išta kategorički tvrditi.
No, unatoč tome, mi redovito ograničavamo sami sebe na razne i kreativne načine i dopuštamo svojoj “gluposti” da nam uvjetuje život. Ograničavamo se temeljem svoje prošlosti. Ograničavamo se temeljem onoga što drugi misle o nama. Ograničavamo se temeljem onoga što mi mislimo o sebi na račun svoje prošlosti te onoga što su nam drugi rekli o nama.
Ne vjerujemo u razum i logiku koji nam jasno pokazuju kako NE ZNAMO koliki je naš stvarni potencijal i za što smo sve sposobni nego većinu svojih odluka donosimo, ne pod utjecajem logike i razuma, već pod utjecajem straha!
Promislite malo o području života u kojem osjećate da najviše stagnirate. Jeste li logični i razumni u tom aspektu života ili svojim uvjetovanjima (gluposti) dopuštate da bude vaš glavni savjetnik?
Promislite održavate li svoj um svjesno, potpuno otvorenim za sve moguće opcije i prilike kako biste poboljšali taj aspekt svog života (što bi bilo ništa drugo nego logičan i racionalan pristup jer, u biti, vi ni ne znate što vam je na raspolaganju u tom trenutku, a što nije) ili je vaš um fiksiran stalno na iste misli i načine razmišljanja te osjećate da se samo vrtite u isti začarani krug.
U Novom Zavjetu, zapisano je da je Isus rekao kako je sve moguće onom koji vjeruje. Radi li se o izjavi utemeljenoj na razumu i logici ili o izjavi utemeljenoj na gluposti?
Izbacite uljeza…
