Pitanje čitateljice:
Imamo u obitelji člana koji je uvijek u traženju rješenja u alternativama! To je počelo prije dosta vremena s odlascima kod jednog iscjelitelja, zatim izrade horoskopa, pa su to bili minerali, potom karte koje proriču, pa naručivanja čajeva i različitih preparata. Od kad smo pokušali razgovarati taj član obitelji to više skriva ali vidimo da se i dalje dešava isto. Da li se radi o psihičkom poremećaju?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
U praktičnom smislu (jer ovdje nemamo jasne znakove nekog poremećaja) možemo procijeniti da se radi o poremećaju: ako se nečiji doživljaji i/ili ponašanje bitno razlikuju od uobičajenog za tu osobu (i/ili za okolinu) a pri tome je toj osobi to značajna smetnja u funkcioniranju. Ako je oboje prisutno, mislim da treba razmotriti da se radi o poremećaju, dakle da se treba nekome javiti po pomoći.
Razumijevanje stresa
Ono što se danas općenito i često zove STRES je u stvari nuspojava življenja. Često je proizvod nedorečenosti u razumijevanju onog što nam se zbiva i može „vrebati“ iza svakog ugla. Nekome u neskladnom odnosu u obitelji, nekom u pritisku poslovnih obaveza ili odnosa, nekom u svakodnevici, itd. Dakle, stres doživljavamo zbog različitih razloga i u različitim intenzitetima. Zajedničko nam je da težini življenja (stresu) pokušavamo dati neko razumijevanje. I tu se možemo bitno razlikovati, jer će netko iste fenomene tumačiti drukčije a time ih i tretirati na drugi način. Opčenito vrijedi: što je osoba slabija, manje razvijena, to je potencijal za doživljavanje stresa veći, kao što je i mogućnost da se vlastiti stres razumije i umanji – manji.
Racionalno i magijsko
U razvoju pojedinca se racionalan način razmišljanja formira postupno, dok u prvim godinama života dominira asocijativan način razmišljanja kojeg možemo zvati i magijskim mišljenjem. Dijete polako napušta svoja prva uvjerenja koja su temeljena upravo na toj logici. U tom smislu se vjerojatno svi možemo prisjetiti nekih strahovanja (općenito: mrak, samoća itd.) iz djećjeg doba koja smo iskusili a nisu imali neko logično utemeljenje, kako smo kasnije sami ustanovili.
Znanstveno i praznovjerno
Sličan tijek pratimo i u povijesti čovječanstva. Period prosvjetiteljstva donosi postupno napuštanje stavova koji su naslonjeni na uvriježena narodna praznovjerja. Razvojem društva postaje nemoguće održavati stara vjerovanja, sve se više traže jasni dokazi kao objašnjenja a ne uobičajena vjerovanja – dogme. Proces razvoja društva je toliko moćan da utječe i na praksu velikih konfesija – ukida se progon vještica, na primjer. No, unatoč principima racionalnosti, znanosti, tehnologiji i empirijskoj metodi koja vlada u današnjem, modernom svijetu, mi i dalje imamo potrebu razumjeti stvari koje nam se dešavaju, a možda ih i ne razumijemo. Napredak čovječanstva mi ne mora značiti ništa ako ne znam što mi se zbiva. Zašto se tako osjećam? Da li sam nešto krivo učinio? Što je ispravno? Zašto se ne osjećam dobro?
Sustavna rješenja
Možda baš stoga što puno toga razumijemo, slabije podnosimo ono što ne možemo razumjeti? Da bih se bolje razumio mogu krenuti u različitim smjerovima. Mogu potražiti logina objašnjenja, ustrajati u tome, analizirati ili biti analiziran u tu svrhu. Obratiti se psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu. Mogu se obratiti bogu ili sistemu religioznog vjerovanja, pronaći odgovore na duhovnoj razini. Ako ne vjerujem u boga mogu krenuti u traženju neke vrste filozofije koja može donijeti tra ženi smisao i razumijevanje u životu. No, sve navedeno zahtijeva trud, vrijeme i ima neizvjestan ishod.
Možda je koji puta lakše obratiti se nekom instant rješenju?
