Godinama sam samoj sebi na moru beskrajno komplicirala život. Te smeta mi sol na koži, te treba mi krema nakon barem dva tuširanja dnevno, te nema tog nesesera u koji može stati sva kozmetika koja meni treba dok sam na moru…
U svjetlu činjenice da
“moj” otok još nema vodovod i da smo ovisni o količini kiše koja nam
padne u cisternu (a bilo je sušnih godina kada je tamo negdje krajem kolovoza
trebalo paziti doslovno na svaku kap vode, kako bi bilo dovoljno za kuhanje,
pranje suđa i veša) to i nije savršena predispozicija za opušteno uživanje u
odmoru, moru i suncu. No, tada su me prijatelji prvi puta odveli na jedrenje po
Kornatima i sve moje (umišljene) kozmetičke nevolje nestale su kao rukom
odnesene.
Zube sam prala u morskoj vodi, a
umivala se i “tuširala” tako da bih se jednostavno bacila u more. I
nikakva sol me nije smetala. Ni na koži, ni ispod nje! Tek tu i tamo sjetila
bih se lice zaliti s malo slatke vode i namazati nekom hidratantnom kremom.
Nakon tih prvih deset dana na moru gdje je kopno bio tek pokoja konoba u kojoj
smo odlučili ručati ili tiha uvalica u kojoj smo na gradelama okrenuli tek
uhvaćenu ribu, svako je i obično ljetovanje postalo mnogo jednostavnije.
Daleko, od toga da se neću i po sat vremena razbaškariti u jacuzziju kada me
put već nanese u resort od pet zvjezdica, gdje je to uobičajena oprema svake
kupaonice, a baškarenje u mjehurićima nudi se i na VIP djelu plaže u jacuzziju
nad samim morem.
Neću sada izmišljati da ne
obožavam svakotjednu masažu petkom navečer. To je za mene pravi kraj radnog
tjedna, čak i kada su ispred meni radni dani vikenda, pa iako samoj sebi stalno
govorim kako mi ta masaža treba zbog dugih sati provedenih za kompjutorom,
prava istima glasi da se baš na tom stolu za masažu moj hedonizam fino stapa sa zdravstvenim
potrebama.
Također, rano proljeće idealno je
za prvi odlazak na more. U mojoj glavi na samu tu pomisao zasja Opatija s mojim
omiljenim wellnessom koji se nalazi na osmom katu hotela “Adriatic”,
jedinom wellnessu koji u svojoj “ponudi” ima i fantastičan pogled na
cijeli Kvarner.
Dakle, daleko sam ja od žene koja
je kozmetiku svela na upotrebu paste za zube, dezića i kreme za lice, ali nakon
prvog pravog morskog iskustva dopustim samoj sebi da si na odmoru pojednostavim
taj dio života. I začudo svih se ovih godina pokazalo da je deset dana
zanemarivanja svega što mi žene obično radimo u miru svoje kupaonice ili u
intimi odabranog kozmetičkog salona dobro i za tijelo i za dušu. Valjda u tome
i leži tajna što najviše komplimenata “uberem” baš kada se vratim s
jedrenja.
I dok ja pred ogledalom vidim
isušenu kožu i kosu kojoj više nište ne može pomoći, svi ostali očito vide
nešto sasvim drugo. Ali to nas već vodi
u sasvim drugačiju priču o ženama i njihovim ogledalima, ravno u svima dobro
poznati bajku. Vjerujte mi, samo je Snjeguljica uvijek pred ogledalom čula da
je najljepša žena na ovom svijetu, a i to je bilo samo zbog previše
samopouzdanja koje je stekla živeći u izolaciji okružena patuljcima. Sve ostale
žene na ovome svijetu njena su maćeha.
Ako smo jako sretne ponekad od
ogledala čujemo magične riječi o ljepoti, ali ogledalo nam gotovo uvijek govori
baš ono što nikako ne želimo čuti. Što sam starija to sam sigurnija da su
stvarno lijepe one žene koje su te poruke naučile čuti (nikako ne ignorirati,
jer to vodi u samodestrukciju ljepote, ali i osobe cijele) i na njih
jednostavno slegnuti ramenima. I tjerati dalje po svome!
