Srčani infarkt je najteža komplikacija aterosklerotske bolesti srca u kojoj potpunim začepljenjem jedne od velikih krvnih žila, koje hrane srčani mišić, nastupa veća ili manja nekroza (odumiranje) srčanih stanica s posljedičnim smanjenjem funkcije srca kao pumpe.
Već samo ranije istaknuli
kako je osnova uredne funkcije srčanih stanica ispumpavanje krvi u najveću
krvnu žilu – aortu. Ona se dalje grana do najsitnijih ogranaka – kapilara – i
svakoj stanici našeg tijela dovodi potrebnu količinu kisika iz krvi. Veličina
srčanog infarkta ili dijela srca pogođenog začepljenom arterijom prvenstveno
ovisi o području kojeg ta arterija opskrbljuje krvlju, o njezinoj
razgranatosti, mjestu samog začepljenja i o postojanju kolaterala (prirodnih
premosnica). Što je začepljenje arterije bliže njenom početku, izazvat će veća
područja srčanog infarkta. Općenito, ukoliko srčani infarkt zahvati 10 – 20 posto
mase srčanog mišića lijeve klijetke, uglavnom se dobro podnosi obzirom na
prisutnu “rezervnu snagu srca”, i obično ne nastaje značajnije smanjenje
funkcije srčanog mišića. Ukoliko postoje kolaterale ili prirodne premosnice,
moguće je da i veći srčani infarkt, koji zahvaća 20 – 30 posto mišićne srčane
mase lijeve klijetke, neće prouzročiti značajnije cirkulacijske komplikacije.
Najznačajniji uzrok srčanog infarkta je začepljenje
same šupljine srčane arterije ugruškom na mjestu već postojećeg suženja
aterosklerotskim plakom. No, otkidanjem ili pucanjem dijela takvog plaka,
strujom krvi mogu otploviti njegovi fragmentni u donje, periferne dijelove
krvne žile i posve ih začepiti. Takav infarkt obično nije funkcijski, niti
cirkulacijski ugrožavajući, no može biti uzrok jakih prsnih bolova, isto kao i
onaj koji nastaje začepljenjem početnih dijelova velikih srčanih arterija.
Naravno, svaki od njih ima svoju različitu dijagnostičku sliku.
Najvažniji subjektivni
znak koji pobuđuje sumnju na nastanak srčanog infarkta je jaka prsna bol koja traje dulje od 20 minuta ili se pojačava u
intenzitetu, ili se ponavlja nakon
uzimanja lijekova iz grupe nitroglicerina, poglavito kod bolesnika koji znaju
da imaju aterosklerotsku bolest srca ili anginu pectoris.
Prva dijagnostička metoda
u postavljanju dijagnoze srčanog infarkta je konvencionalni, standardni
elektrokardiogram (EKG). Uređajem za snimanje su opskrbljene sve hitne
medicinske službe. Na srčani infarkt
upućuju karakteristične promjene u EKG – u i dijagnoza se postavlja
odmah, bez obzira gdje se pacijent zatekao (u vlastitom domu, na cesti ili u
zdravstvenoj ustanovi). Međutim, ukoliko one izostanu ili se još nisu ispoljile
u EKG zapisu, neophodno je laboratorijskom analizom krvi odrediti
visokospecifične srčane enzime i biološki marker troponin u zdravstvenim
ustanovama.
Danas uspješnost
liječenja srčanog infarkta ovisi o ranom postavljanju dijagnoze i dolasku u zdravstvenu ustanovu, najčešće
bolnicu, poželjno što ranije od nastanka prsnih bolova. Suvremeno liječenje
obuhvaća prvenstveno širenje šupljine arterije kardiološkim intervencijskim
postupcima specijalnim kateterima s balonom i stavljanjem stentova (mrežica) u
samu šupljinu na mjestu začepljenja (tzv. perkutana koronarna intervencija ili
PCI) ili gdje, i ukoliko to nije moguće,
davanjem lijekova koji otapaju ugrušak koji je začepio žilu (tzv. fibrinoliza) najbolje
do 6 sati, odnosno najdulje do 12 sati nakon
nastanka srčanog infarkta.
Samo pravodoban dolazak u zdravstvenu ustanovu (u kojoj je moguće provesti
intervencijsko liječenje s PCI) optimalno 1,5 – 3 sata od nastanka srčanog
incidenta, značajno može smanjiti odumiranje (nekrozu) srčanih stanica i može
spriječiti razvoj opsežnog srčanog infarkta i po život njegovih opasnih
komplikacija. Na taj način se znatno skraćuje vrijeme oporavka i postiže ne
samo bolja kvaliteta života, već i vraća šansa za postizanje očekivane duljine
života. U tu svrhu je organizirana Hrvatska mreža urgentne PCI s dostupnošću medicinskih ustanova na cijelom
području Hrvatske koje u najkraćem roku mogu zbrinuti bolesnike sa srčanim
infarktom, prema mjestu nastalog incidenta u skladu sa suvremenim medicinskim
principima liječenja.
