Još nekako mogu shvatiti onaj dio kada se ljudi žele stopiti jedan s drugim, iako su, kao što sam već ranije pisala, u početku bili jedan plavi, drugi crveni čovječuljak s osobnošću, hobijima i interesima.
Nakon godine dana hodanja oni odjednom poljubičaste jer im je to veliki dokaz koncepta ljubavi. Ali nikako, baš nikako ne mogu razumjeti ljude koji žele dijeliti svaki dio svoje intime i prirode.
Nakon što mi je na e-mail stigla slika zubala koje se priprema za make-over shvatila sam da ću kad god vidim tu osobu vidjeti ispred sebe film Ralje1 ili 2 – ne znam više koji sam nastavak jednom pogledala, ali sad znam kako horor izgleda u živo. I nema tu povratka. Slika je stigla. Memorija zabilježena. Mislim si: “O ne! Fuck!.. Delete! Cancel. Anything ?!“, prekasno…
Postoje one intimne stvari koje se tiču isključivo nas samih. Zbog čega bi pokazatelj privrženosti, predanosti kao i prisnosti te velikog povjerenja bilo da možeš ispred nekoga namjerno ili onako usput, k’o iz šale se podrignuti, prdnuti ili pišati s otvorenim vratima od toaleta? Od kad je to simpatično- slatko ili cool?
Svi imamo neke svoje skrivene navike samačkog života. Tako neki ne operu svaki put ruke nakon nužde, neki ispušu nos pa pogledaju u sadržaj maramice ili čiste prstom uho.
Nerijetko sve te radnje vidim upravo kod ljudi dok se voze u automobilima misleći da su sami, a to što ih netko vidi iz suprotnog auta u retrovizor jednostavno zaborave. Kad čujem parove koji izjavljuju rečenicu: “Takve stvari mi govore kako se ničega ne srami dok je sa mnom“, digne mi se želudac do brade. Što to znači ne srami se? I treba se sramiti ako ima imalo poštovanja ukoliko ranije navedene radnje ponavlja kako bi pokazao svoju animalnu prirodnu stranu jer ga boli dupe kako se osoba do njega pri tome osjeća i izaziva li to aseksualan poriv, o romantici da ne govorim.
Kako bi to zapravo u praksi izgledalo kod onih koji se “ne srame“ jedni ispred drugih? Ja uđem u kuću nakon posla, a moj dečko je na WC-u s otvorenim vratima te me srdačno pozdravlja uz zvuk prirode koji ispušta i neizostavan miomiris koji se širi prostorijom. On: “Hej, draga, šta ima?“. Ja: “Pa ništa, evo, umorna sam, idem nešto pojesti“ . On: “Evo, i ja ću sad, samo dok obrišem guzicu“. Ja: “Dobro, ljubavi, čekam te i ne zaboravi oprati ruke“. On: “Neću draga, volim te!“.
Mislim da mogu živjeti s time da me manje voli i da mi je manje privržen. Neću se buniti ako mi dan prođe bez ovakvih prizora. Ne postoji bez veze termin Intimna higijena kao i ona debela knjiga kodeksa ponašanja koja se zove BONTON.
Neke „tajne“ intime trebaju biti iza zatvorenih vrata bez velikodušnog dijeljenja. Po mogućnosti sa svim mogućim cenzurama. Bez male fine distance, bontona, obazrivosti ode romantika, a Boga mi i seks u p.m. I onda me baš zanima hoće li tim istim šaljivdžijama biti i dalje zabavno osobno proizvoditi mjehuriće za jacuzzi doživljaj ili izvoditi vježbe skakućući po sobi k’o od majke rođeni, dok im ud ima svoju vlastitu “solo” točku .
