Ja tako volim te male začine života. Ono kad ti netko otvori vrata zato jer si žena, izmakne stolac da sjedneš, pridrži kaput ili dopusti da se ubaciš u kolonu na semaforu ispred njega.
“Nije dovoljno samo živjeti!”, reče leptir, “potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cvijeća!”… Znao je stari Hans C. Andersen što znače začini života. I stvarno nije dovoljno samo živjeti, jer to bi značilo puko preživljavanje i opstanak kroz hranjenje i izbjegavanje tzv. nevolja kako bi ostali na životu.
A što ako ponekad “uvaliti se u nevolje“ znači i veću dozu životnosti (živahnosti)? Poput one poželjne drskosti koja ne vrijeđa nikoga, a opija nas. Pa i hrana dobiva smisao tek u kuharovim rukama, tako i život kroz njegove začine dobiva okusnost življenja. Razgaljuje nepce i daje baršunasti okus.
Podrazumijevanje u svakodnevnici potisnulo je značaj i posebnost malih začina naših dana. Kod razvoja pomorstva – prijevoz je pojeftinio, a s razvojem znanosti začinske biljke su davale sve bolje prinose i prenesene su iz svojih staništa. Začini su izgubili ekskluzivnost i postali su dostupni svima i svuda. A takvom dostupnošću učinile su se manje vrijednim. Tako i kod nas. Sitnice su uzete zdravo za gotovo. Neprimjetne i pomalo zaboravljene.
Ja tako volim te male začine života. Ono kad ti netko otvori vrata zato jer si žena, izmakne stolac da sjedneš, pridrži kaput ili dopusti da se ubaciš u kolonu na semaforu ispred njega. I ne govorim sad o romantici i klišejima, govorim o tretmanu za oba spola podjednako. A kako je lijepo dobiti tretman!
Sitnice, začini, nazovimo ih kako god… lijepo se vide. Još bolje pamte. Razmišljajući kakvu blagdansku čestitku poslati svojim prijateljima u toni čestitki, shvatila sam i da je more tinta, a drvo pero ne bi li uspjela napisati hvalospjeve dobrih želja. Vratila sam se starim dobrim začinima, onim koje redovito gubimo po putu, onako, bok uz bok s podrazumijevanjem. Napisala sam samo koliko mi znače i koliko su bitni za moj život. Možda oni to već znaju, ali ove godine preskačem pretpostavke kao i podrazumijevanje. U 2013. hrabro, za početak, bez te dvije riječi 🙂
Ne zaboravite dodati u smjesu Nove godine malo soli, papra i Vegete ili šafrana, muškatnog oraščića, klinčića, cimeta… slano ili slatko, sigurno, bit će ukusnije za probaviti od bezličnog i sirovog!
Ukusna vam i probavljiva 2013 godina! 🙂
