U danima krize čovjek se osjeća ograničeno i počinje se pitati čemu takav život? Zašto ne mogu ostvariti ono što želim i stalno nailazim na zidove? Zašto uopće moram prolaziti sve što prolazim u životu?
Čovjek se počne pitati ima li smisla živjeti tako da radi od jutra do mraka, a nikako da sve riješi i zgrne dovoljno novaca za sve što mora platiti ili si želi priuštiti. Uvijek se postavi pitanje nedovoljno vremena i/ili novaca. Naravno, takva pitanja se ne pitamo kada je sve dobro. Onda uživamo i hoćemo toga još… tog ugodnog osjećaja, zadovoljstva, radosti.
Svima je jasno da je život valovit i odvija se u ciklusima. Malo gore, malo dolje. A mi nikako ne volimo biti dolje. Zašto? Upravo zato što se osjećamo ograničeno, nesretno, možda i depresivno. Međutim upravo takva stanja i trenuci života tjeraju nas da idemo dublje u sebe, tražimo odgovore i mijenjamo se. Jednostavno nas tjeraju da razmišljamo i ne dozvoljavaju da se uspavamo u nekakvoj rutini. Prisiljeni smo produbiti neke spoznaje, proširiti svijest i pronaći novoga sebe. Onoga koji je nadrastao i ta ograničenja i proširio svoju spoznaju života.
Sve što se događa izvan nas je platno života, a naš doživljaj tog platna jest naš život. Znamo da svatko reagira drugačije na isti podražaj, što je dokaz da samo o nama ovisi onaj istinski, unutarnji doživljaj života.
I zašto smo ovdje? Pa upravo zato da spoznamo tko smo i da se u toj spoznaji širimo do neograničenih širina, visina i dubina. Stoga su svi trenuci jednako vrijedni. Kada se povežemo s dubljim dijelovima sebe tada smo u stanju iz točke mira promatrati sve ono što se događa oko nas. Istinski mir je stanje našeg bića i prihvaćanje svega što postoji iz stanja ljubavi.
Sve dok mrzimo biti “dolje” i prolaziti teške periode biti ćemo zarobljeni unutar vlastite percepcije okrutne stvarnosti. Sve dok mislimo da nemamo sreće u životu ili da nas život ili Bog kažnjavaju, ograničavamo sebe i onemogućavamo sebi da narastemo. Teški trenuci su mogućnost za spoznaju i vrlo su vrlo vrijedni ako im pristupimo bez osude.
Kada promijenimo odnos prema “ograničenjima” koje je život stavio pred nas i kada ta ograničenja počnemo nazivati izazovima, tada postajemo slobodni od patnje jer shvaćamo da je to nova mogućnost za osobni rast. Tada nam se proširuju vidici i svijet počinjemo gledati drugačijim očima. Svaka promjena počinje od nas. Sve što želimo promijeniti izvana prvo moramo otkriti unutar nas.
To je proces istraživanja, osvještavanja, duhovnog rasta i mogućnost da se na još dublji način povežemo sa samim životom. Biti povezan sa životom jeste isto što i biti povezan sa sobom odnosno sa svojom istinskom prirodom.
Kada smo snažno povezani sa životom tada živimo život u ljubavi, ekstazi i strasti. Sve što nam dođe na put za nas je izazov i spoznaja da je vrijeme da se još proširimo i doživimo još više ljubavi.
Zapamtite, da teški trenuci nisu kazna već izazov i dopustite si da narastete u veću verziju vas samih!
Zato smo ovdje… da živimo život i rastemo u duhu i ljubavi. Ovdje smo da istražujemo.
