Jesmo li moderni ili zaista primitivni? Pratimo li i nosimo li se s brzim promjenama u društvu i odnosima? Jesmo li u sukobu sami sa sobom?
Baveći se ljudskom podsvijesti lako dolazimo do odgovora na ova pitanja. Ako svijet oko nas promatramo na svjesnoj razini (to je ona razumna), tada, razumljivo, moramo prihvatiti sve što se događa oko nas. I dobre i loše stvari. Naravno, otkad znamo za sebe, uvijek su nam se događale i dobre i loše stvari svakoga dana. No u čemu je problem?
Umorili smo se. Ostali smo bez energije koja nas pokreće, ostali smo bez temelja na koji se uvijek možemo nasloniti. Prebrzo jurimo prema nigdje. Zbunjeni smo, izmanipulirani, ogorčeni, bezvoljni i besciljni… To je naša svijest, a vjerujte mi upravo je to cilj. Upravljanje nama s “daljinskim upravljačem”…Postajemo roboti koji nemamo pravo na svoj stav, svoje mišljenje, svoju reakciju. Imamo, no uvijek nas netko prosuđuje i prema našim reakcijama određuje sankcije…
Vanjski svijet pretvorio se u “lunapark“, prepun šarenila, vike, buke i galame. Život u lunaparku je zanimljiv kratko vrijeme, nakon toga želimo se “vratiti kući“. U svoj vlastiti mir. Da, izgubili smo taj MIR o kojemu ovisi nas život. To smo mi iznutra. To je ono kada sebi postavim pitanje: “Tko sam ja? Što želim? Kako se osjećam? Kuda idem? Čemu sve to?”.
Odgovori na ova pitanja dolaze iz naše podsvijesti. Naša podsvijest je naš unutarnji program koji nas pokreće. Podsvijest uključuje mehanizam borba – bijeg.
To je prastari nagon za reakcijom, očuvanjem vlastita života. Svjesna razina određuje zakone, pravila ponašanja, daje upute, dijeli savjete i očekuje provedbu, dok naša podsvijest reagira onako kako je naučila.
U vremenu u kojem živimo uvelike je prisutna borba svijesti i podsvijesti. U trenutku reakcije uvijek, zaista uvijek pobjeđuje podsvijest.
Zašto netko reagira burno na različito mišljenje ili različiti stav? Zbog vlastita odgoja, duboko usađenih mjerila vrijednosti što je dobro što je loše i ono “suprotno“ bez razmišljanja nazivamo “lošim“.
Promjenom društvenog uređenja, prelaskom iz jednoga sistema u drugi promijenili smo zakone, pravila, upute no nismo promijenili navike. Nismo učinili ono što je najvažnije, promijeniti svoj vlastiti program. Zar ćete u novi kompjutor ugraditi stari program?
Za promjenu programa nisu dovoljne poruke koje dolaze “odozgo“, već treba djelovati iznutra. Ući u sebe, izbaciti stare programe i ugraditi nove. Da, upravo tako. Zvuči grubo, neobično, no jedino promjena vlastita programa mijenja svijet oko nas.
Svijet oko nas je onakav kakvim ga mi vidimo, a ne onakav kakav jest. Ako reagiramo prema starim obrascima ponašanja i mišljenja (često razmišljamo kao naši roditelji), tada smo zaista debelo u prošlosti. Današnji čovjek mora razmišljati današnjim programom.
Prihvatili smo modernu tehnologiju a nismo prihvatili sebe kao tvorca te tehnologije.Ako možemo izumiti savršene uređaje, mobitele, automobile, svemirske brodove… možemo i promijeniti sebe. Iz sebe izbaciti “stare navike“ i “blokade“.
Izgubili smo se u borbi staroga i novoga jer nas nitko nije naučio kako reprogramirati sebe. Slikoviti primjer je školstvo. Djeca su umorna od količine gradiva i informacija, a apsurd je što se te informacije tako brzo mijenjaju da nas zbunjuju. Današnje dijete sve informacije ima dostupno na internetu (stoga je danas znanje površno), a istovremeno tu djecu nitko nije naučio zakone života, upravljanja sobom, kako biti proaktivan, kako riješiti problem, kako se osloboditi straha, sumnje, kako biti sretan i zadovoljan. Nitko djecu ne uči temeljnim ljudskim vrijednostima, i kako od njih očekivati da te vrijednosti poštuju.
Ne možete upravljati nečime što ne poznajete.
Danas su svi u pravu. I oni koji napadaju i oni koju su napadnuti. I oni koji to komentiraju. Totalna borba, totalni sukob. Gdje je kraj? Kako riješiti problem?
Baviti se sobom, svojim osobnim vrijednostima, svojim stavovima, svojim planovima, svojim mislima i biti usmjeren na sebe. Ako promatramo okolinu tada smo okrenuti vanjskom svijetu, ako promatramo sebe tada smo okrenuti unutarnjem svijetu. Unutarnji svijet je naš svijet, stoga upoznajte sebe, bavite se sobom, volite sebe i baš vas briga za ostalo. Sebičnost? Egoizam?… Ne, briga za sebe. Ljubav prema sebi.
Druge možemo voljeti i poštovati tek kada volimo i poštujemo sebe. Čarobna formula je rečenica: “Baš me briga“. Što god se dešava izvan vas u vanjskom svijetu, a na to ne možete utjecati, recite “BAŠ ME BRIGA“
Što se vas tiče… tu vam treba biti jako stalo. Poduzmite sve da sebi vratite energiju, volju, ljubav, snagu, ideje, viziju, ciljeve i sve svoje snage usmjerite na to.
Tada okolinu nećete niti zamijetiti…
Vaš Vlatko
Ako imate potrebu za psihološkim razgovorom, želite svoj psihološki profil,
psihoterapiju ili neku drugu uslugu Centra Victus, slobodno se javite na e-mail
kalaposv@gmail.com ili nazovite na broj mobitela 091/ 333 9999.
