“Dobar dan gospođo doktor”, obraća mi se uljudno
omanja gospođa skromno i uredno odjevena, svojih 65 godina, lijepih crta lica.
Posjednem je na stomatološku stolicu i započinje razgovor: Žena iznosi svoje
probleme koji je tište; već 20 godina nosi totalne proteze, u tom razdoblju radi
dotrajalosti promijenila je ta pomagala četiri puta. Prvi zubi koje je naručila,
kaže, bili su nekako najstabilniji, malo su je u početku žuljali ali je s malim
korekcijama to dorađeno i bila je zadovoljna. Kako su godine odmicale došao je
red za izradu novih i tako redom.
Upitah je, koja su njena očekivanja od tog pomagala, a ona
odgovara da su joj to možda posljednji koje će izrađivati. Iz skromne žene
pomalo izlazi cijela životna priča: Veći dio života teško je i skromno živjela,
radila i skrbila za četvero djece i obitelj. Malo je mogla od života očekivati,
a s vremenom je nekako i izgubila želje. Djeca su odrasla, posjećuju je i
pomažu. Lijepo su se snašla i njoj je sada puno lakše. Voli svoje unuke i uskoro
ima jedan obiteljski događaj te pita, bi li mogla imati gotove zube do tada?
Dogovaramo termine i ja ne odustajem od želje da gospođa Marija dobije
hollywoodski osmijeh. To joj predlažem a ona puna povjerenja govori da joj je
najvažnije da budu stabilni i funkcionalni. Dogovaramo ugradnju peteroslojnih
zuba. Životno iskustvo koje mi prenosi tijekom posjeta ordinaciji obogatilo je
moj život. U tim našim bakama leži prava snaga života. No moja gospođa Marija
još ne vjeruje u svoj hollywoodski osmijeh. Nesebično pomaže u Crvenom križu i
pjeva u crkvenom zboru. Trebala je postati operna pjevačica, ali nije, i to je
život.
Izabirem i postavljam setove zuba koji će rekonstruirati
nedostatke i neće se razlikovati od prirodnih. Zamolim ju da pronađe
fotografiju iz mladosti na kojoj se od srca smije. Kakva je ta žena bila
ljepotica! Veselo ispriča da je tada bila sa suprugom u Opatiji i tih dana se sjeća
s posebnom radošću ali da taj osmijeh ne može vratiti.
Može, može, kažem ja i pružam joj ogledalo. Muk, tišina,
gospođa se uozbiljila, potražila maramicu i rasplakala se od sreće.
“Vratili ste mi prohujalu mladost. Hvala vam!”
Hvala Vama gospođo Marija.
Kolumnu sponzorira:
