Tina Uglješić: Na sirovojedstvo sam prelazila 6 godina, a pravi izazov bile su pekarnice

Ako pitate blogericu Tinu Uglješić, da biste promijenili odnos prema hrani potreban je “klik” u glavi.

Upravo taj klik dogodio se njoj 2012. godine, kada je posudila knjigu “U 12 koraka do sirove hrane” Victorije Boutenko. Od te knjige promijenila joj se ne samo prehrana nego i cijeli život! Ali, nije sve išlo brzo i nije išlo bez izazova… Na svom blogu Zelenarium.com dijeli zdrave, kreativne i zanimljive recepte, a s nama je podijelila svoju priču kako se, nakon što je jela sve i svašta, odlučila na – sirovojedstvo.

Živjeti s dijagnozom autoimune bolesti: Zbog kasne dijagnoze celijakije ne smije jesti velik broj namirnica

…krenimo od šećera

Prvo sam odbacila šećer, to je nekako bilo najlakše jer su sirovi deserti nešto što osvaja sve, bez obzira na ukus i preferencije u prehrani. Meso sam nekako najlakše odbacila nakon šećera, ali trebale su mi oko dvije godine da ga izbacim 100%. S mlijekom, jogurtima, vrhnjem i mekanim sirevima išlo je otprilike brzo i jednostavno kao i sa šećerom, no tvrde sireve jela sam sigurno još četiri godine. U manjoj mjeri, ali toliko sam ih voljela da ih se nisam mogla riješiti. Pekarski proizvodi bili su poseban izazov. Kao dijete pekarnice, vuklo me i mirisalo mi je svaki put kad bih prošla pokraj nje. Budući da bi se Hrvatsku moglo nazvati i zemljom pekarnica jer ih imamo na svakom uglu, to je bilo prilično teško. No tu mi je prilično pomogao dehidrator, jer sam u njemu počela pripremati krekere i kruhove od sjemenki, orašastih plodova i povrća, čime sam mijenjala klasične pekarske proizvode i koncept “namaži na kruh”. Na kraju je došla i kava, šest godina nakon početka promjene. Kad zaokružim priču, nisam cijelo vrijeme čisti sirovojedac, imam perioda kad uvedem po jedan kuhani obrok (koji je isključivo veganski), a onda opet perioda kad sam 100% na sirovom. Na to dosta utječe psihičko stanje, doba godine i okolina.

…još jedna knjiga koja me motivirala na samostalnost

Kad sam prije nešto više od tri godine davala otkaz na menadžerskoj poziciji u području financija, i to nakon 20 godina staža, mnogi su bili u šoku. A ja sam im rekla da ne okrećem samo novu stranicu nego cijelu novu knjigu. Živjela sam život prema uobičajenim, prosječnim i društveno prihvatljivim okvirima. Završila sam fakultet u roku, položila brokerski ispit s prvom generacijom brokera u Hrvatskoj, s nepunih 25 godina već sam vodila internacionalnu tvrtku na području tržišta kapitala, udala se, rodila dvoje djece, vratila se u branšu i nastavila s menadžerskim poslovima. No kad sam otkrila sirovu hranu, kao da sam otkrila novi dio sebe. Ili, možda je točnije reći, otkrila sam pravu sebe, koja je bila duboko zakopana u društvenim normama i očekivanjima okoline koji su me oblikovali do moje skoro četrdesete godine. Četiri godine paralelno sam pisala recepte na svojoj Zelenarium-stranici, počela održavati radionice i radila svoj dnevni, menadžerski posao. A onda je opet došla jedna knjiga (“Placebo ste vi”, dr. Joea Dispenze), zahvaljujući kojoj sam odluku o promjeni posla i odlasku u samostalne poduzetničke vode donijela bez trunke straha. Prethodno sam dvije godine radila na odbacivanju starih obrazaca i uvjerenja o kojima sam ranije govorila. U tome su mi pomogle All Level Healing tehnike, koje danas koristim u radu kao trenerica osobnog rasta i razvoja, ali ih i podučavam.

…odbacivanje industrijske hrane

Mogu reći da odbacivanje namirnica životinjskog porijekla, žitarica, rafiniranih proizvoda i industrijske hrane uvelike mijenja percepciju o tome tko smo, što smo i koji nam je smisao života. Kao da vam se ispred očiju makne paučina koja vam je cijeli život zaklanjala vid, kao da dobijete širu sliku o svemu. Higijena tijela za sobom povlači i mentalnu higijenu, tako da je mentalni i duhovni rad na sebi došao vrlo spontano, gotovo paralelno s promjenom prehrane. Ja volim reći da je to zbog toga što nam standardna prehrana koja uključuje sve namirnice blokira te fine receptore u mozgu koji, kad se jednom oslobode, otkrivaju jedan cijeli novi svijet u ovom svijetu.

…strah od bolesti

Kad sam promijenila prehranu, imala sam 39 godina. Na samom pragu 40-ih ljudi se nerijetko nađu s velikim životnim pitanjima, koliko ću još živjeti, osjećam li se ostvareno i slično. Budući da je moja mama umrla netom prije svog 52. rođendana od infarkta, osjećala sam veliki strah. Često sam si postavljala pitanje hoću li proći kao i ona. Budući da problem s koronarnim bolestima imam i s tatine strane, a oko šest godina mučila sam se s povećanim kolesterolom, postojala je velika šansa. Ujedno mi je bio poremećen i menstrualni ciklus. Sve se to reguliralo promjenom prehrane, a uz to je nestao i kroničan umor kojeg ranije nisam bila ni svjesna da me muči. Sada se osjećam vitalno, puno energije, bavim se trčanjem, hodanjem, jogom, puno vozim bicikl i stvarno pišem stranice nove knjige. Često volim reći da živim novi život u ovom životu.

…zašto veganska prehrana

Često mi ljudi znaju reći kako kod mene vole to što nisam isključiva, podržavam svačiji izbor i potičem polagane promjene prehrane i stila života. Jedino tako možemo doći do dugoročnih promjena koje nam ostaju za cijeli život.

I još nešto jako važno; mi ljudi skloni smo osuđivanju samih sebe kad “zgriješimo”. No mislim da svatko od nas treba prihvatiti sebe upravo takvim kakav je. Skrenuti s puta također je potrebno u životu jer i kroz to učimo. Zato, kad sljedeći put pojedete nešto masno od čega vam je zlo ili se prejedete kolača pa imate osjećaj da će vam trbuh eksplodirati, sjetite se da je to potrebno da biste više osvijestili kako se odlično osjećate kad jedete kvalitetnu hranu. Tako ćete joj se htjeti vratiti što prije i cijenit ćete je još više.

No postoje još dva zanimljiva aspekta u odabiru veganske prehrane o kojima isto često volim razgovarati s ljudima. A to su onaj etički i ekološki. Kad sam izbacila namirnice životinjskog porijekla, učinila sam to iz zdravstvenih razloga. No s vremenom se događa nešto jako zanimljivo, a to je da postajete svjesni naše povezanosti s prirodom i shvatite da iskorištavanjem životinja samo unosite tuđu patnju koja ionako nije nužna. Uz to, važno je informirati se o tome koliko proizvodnja mesa utječe na klimu na našem planetu i koliko promjenom svojih prehrambenih navika možemo utjecati na to da našoj djeci ostavimo planet u barem malo boljem stanju nego što je sada.

…kako naći vremena za – hranu

Hraniti se zdravo i kvalitetno u ova užurbana vremena i uz ovaj životni stil nije nemoguće, ali je teško. Zato je potrebno zagrabiti dublje i potražiti uzroke zbog kojih ne stižemo ili zbog kojih ne nalazimo načina. U tom smislu ljudima pomažem koristeći mentalne tehnike koje im onda donesu i druge promjene u životu.

Jedna od najdražih predrasuda koje razbijemo odmah na samom početku mojih edukacija i druženja sa mnom jest da je sirova prehrana skupa.

… o svom blogu

Zelenarium, moj blog o sirovoj hrani, puno je više od bloga koji dijeli recepte. Vrlo brzo počela sam raditi radionice pripreme sirove hrane, no shvatila sam da to nije dovoljno da ljudi ustraju u svojim odlukama i ostanu motivirani za promjenu. Zato sam uvela online izazove u kojima ljudi određeni broj dana pripremaju hranu prema mojim receptima, dijele fotografije svojih recepata, komentare, promjene koje doživljavaju, uključuju svoje obitelji, prijatelje, kolege i tako mijenjaju i svijet nabolje.

To što radim ispunjava me u potpunosti. Nema većeg zadovoljstva nego kad mi se netko javi i zahvaljuje mi što sam mu/joj otvorila vidike, promijenila život, vratila zdravlje… Kad radite ono što vas ispunjava i ono što volite, ne nedostaju vam ni ideje. Dapače, imam ih toliko da se često pitam kada ću ih sve stići realizirati.

Ako želite smršavjeti, morate na dijetu. Od ponedjeljka, naravno. Ili…?

Foto: Shutterstock, privatna arhiva