Svima dobro znana radijska i televizijska voditeljica, poznata je ljubiteljica putovanja. Iako je svoje nepce do sada počastila brojnim kulinarskim poslasticama stranih zemalja, ova dama ljupkog glasa priznaje kako su kvarnerski škampi ipak najbolji na svijetu. Uz to, Barbara nam je otkrila od koje hrane bježi “kao vrag od tamjana”.
Kad sagledate sva svoja dosadašnja putovanja – u kojoj ste zemljama najbolje jeli?
Teško pitanje! Čini mi se zapravo da uvijek nekako nađem načina doći do fine papice, ma gdje god bila, haha. No, ako baš inzistirate, možda sam najfinije jela u Italiji i Americi, a ne bih imala ništa protiv da većina iskustava iz Tunisa i Turske ostane jednokratna. Ipak, ako se nekome ne da toliko putovati još uvijek je dovoljno otići u unutrašnjost Istre ili u neku nepretencioznu konobu na dalmatinskim otocima i svoje nepce odvesti ravno u raj.
Kojim su vas namirnicama/jelima osvojile dotične zemlje?
Obožavam voće, povrće i sve iz mora, a moju ljubav prema juhama, salatama i općenito sirovoj hrani neki bi sigurno opisali kao lagano opsesivnu. Zato gdje god se nudi nešto lokalno i svježe – ja sam presretna. Na Havajima sam se primjerice „uništavala“ ananasom, a u Grčkoj je uglavnom sve po mojoj mjeri. No, u Londonu umjesto lokalnih specijaliteta radije biram sjajne tajlandske, indijske i južnoameričke restorane. I da, odgovorno tvrdim da su kvarnerski škampi najbolji na svijetu.
Kad biste se između tih zemalja morali odlučiti samo za jednu – čiju biste kuhinju odabrali?
Najbliži mi je, a i mom zdravlju svakako najdraži mediteranski način prehrane tako da bih se vjerojatno pod prisilom ograničenog izbora odlučila za talijansku ili grčku hranu. Iako sam odrasla na tipičnoj kontinentalnoj kuhinji s naglaskom na mađarske specijalitete s vremenom sam se odvikla od te nazovimo „teže“ hrane, pa sam primjerice za nedavnog boravka u Parizu posljedice iznimno ukusne juhe od luka osjećala 3 dana. No kako su mi uglavnom širom svijeta u najljepšem sjećanju ostali japanski restorani (iako sretnici koji su imali priliku boraviti u Japanu kažu da je redovito riječ o varijantama izvornih recepata prilagođenim nama zapadnjacima), mislim da bih ostatak života mogla mirno jesti miso juhe i sushi.
Jeste li u sklopu svojih putovanja probali neku namirnicu koju više nikada ne biste stavili u usta?
Ne mogu se sjetiti ničega takvog, ali nije to neko osobito čudo budući da nisam imala priliku boraviti u zemljama gdje jedu primjerice kukce ili kućne ljubimce. No, s domaćeg terena, doista ne bih bila nesretna kad ne bih nikad više morala probati jegulje – možda su te koje sam jela bile samo loše spravljene, ali nisu mi se nimalo svidjele.
Volite li isprobavati autohtone recepte drugih zemalja?
Apsolutno! Volim otkrivati nove okuse i nikako mi nije jasno zašto se u kulinarske emisije tipa „Večera za 5“ prijavljuju ljudi koji imaju kilometarski popis namirnica koje ne jedu ili odbijaju kušati išta različito od vlastite uobičajene prehrane. Osobno izbjegavam hotelske aranžmane s “punim pansionom“ i posljedično jedenje uvijek iste hrane u kojem se god kutku svijeta nalazili. Vjerujem da je upoznavanje lokalne kuhinje za istinskog ljubitelja putovanja jednako važno kao i posjeti povijesnim lokalitetima i kulturnim spomenicima.
Jeste li nakon povratka kući ikada pokušali samostalno skuhati slična jela?
Vrlo često osjetim potrebu oživjeti uspomene kroz okuse i uglavnom to uspije sasvim solidno. S malom rezervom, naravno – kao što primjerice viška Vugava ima drukčiji okus kad ju pijete u komiškoj Jastožeri ili posluženu uz večeru u vlastitom kontinentalnom domu i određena hrana „na licu mjesta“ ima posebnu draž.
Česta ste gošća Velike Jabuke – kakvo doživljavate njihov način prehrane?
Posljednji puta bila sam u New Yorku prije nešto više od godinu dana i ostala iznenađena koliko su postali opsjednuti činjenicom da se često nezdravo hrane. Kao posljedica toga većina obroka koju možete pojesti u nekim jeftinijim restoranima sada je lišena soli i masnoća, sve je to precizno deklarirano na jelovnicima i ima okus stiropora. No, s druge strane u tom istom cjenovnom razredu postoji sve više zalogajnica koje nude organske proizvode i to je doista odlično. Kad su pak vrhunski restorani u pitanju tu ne možete pogriješiti – njujorška je ponuda još uvijek jedna od najboljih u svijetu.
Što posebno volite jesti u Americi, a od čega bježite “kao vrag od tamjana”?
Nekoć sam fantazirala o filmskoj sceni jedenja hot doga na ulicama New Yorka, ali kad sam vidjela kako je većina tih kolica prljava odustala sam i evo, već 12 godina ništa od toga. Ne volim hranu iz lanaca onoga što smatramo tipičnom američkom hranom poput TGI Friday’sa, a pouzdano tvrdim da je naš McDonald’s vrhunski restoran u usporedbi sa svojom matičnom inačicom. Za „nešto s nogu“ u New Yorku preporučujem Flavor, a u Californiji Cheesecake Factory ili kineski lanac PF Chang’s uz napomenu da slobodno možete naručiti jednu porciju za dvije osobe jer su doista obilne. Za oporavak od shopinga odličan izbor je Fred u robnoj kući Barney’s, za subotnji brunch kultni Balthazar, a za super večeru De Nirov Nobu ili restoran mog dragog prijatelja Denisa Turčinovića Delmonico’s poznat po vrhunskim steakovima.
K. Ramić
