Slijedeći preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i stručnih udruženja, oko 50-55% kalorija trebalo bi proizlaziti iz ugljikohidrata, uz preporuku da oni odlaze iz povrća, voća ili grahorica, ne od rafiniranih ugljikohidrata.
Stoga, jedino rafinirane i jednostavne ugljikohidrate donekle može nazvati „omraženima“ kako je danas popularno kako po raznim dijetama, kao i u preporukama o prehrani manjinskih skupina sa posebnim prehrambenim navikama. Prema svim važećim i medicinsko službenim priznatim smjernicama, oni bi i dalje trebali biti najzastupljeniji dio naše prehrane: zadržavajući naglasak na vrsti i količini ugljikohidrata, a iste preporuke vrijede i za zdravu populaciju, kao i za populaciju oboljelu od šećernih ili drugih kardiovaskularnih bolesti.
Ovdje pročitajte sve što trebate znati o ugljikohidratima, a u nastavku pročitajte o vezi ugljikohidrata i inzulinske rezistencije te što morate znato o ketogenoj dijeti.
Što trebate znati o inzulinskoj rezistenciji?
U novije doba sve se češće govori o terminu „inzulinska rezistencija“; je li riječ o uistinu velikom porastu prevalencije iste u odnosu na ranije ili je to postala „utješno razvijena priča“ osobama koje imaju problema s viškom tjelesne mase: tek je za vidjeti. Da je riječ o dijagnozi koja nije „mit“ svakako govori i činjenica da postoje konkretne referentne vrijednosti ili brojke kojima se ona može izračunati, a zatim i odrediti način njenog liječenja.
Sam pojam „inzulinska rezistencija“ znači otpornost stanica kojima je potreban inzulin kao „ključ“ koji otvara vrata na unos glukoze. U pravilu, takvo stanje onda zahtjeva lučenje veće količine inzulina no što je potrebno u osobe koja nema isti poremećaj za unos glukoze u stanice i održavanja normalne koncentracije glukoze u krvi. Valja napomenuti da i u ovom obliku poremećaja metabolizma ugljikohidrata postoje i nasljedni i stečeni oblici.
Češći su naravno oni stečeni, a koji nastaju upravo kombinacijom prekomjernog energetskog unosa (ne samo ugljikohidrata već i ostalih makronutrijenata). U načelu se oba liječe na isti način, prvenstveno tzv. „temeljnim mjerama“: izbjegavanjem jednostavnih i rafiniranih ugljikohidrata iz prehrane i tjelovježbom. Posebno farmakološko liječenje u stečenim oblicima poremećaja je izuzetno rijetko potrebno.
Ograničen unos ugljikohidrata dovodi do keto-groznice
Ketogena dijeta ograničava unos ugljikohidrata na na 5-10% dnevnog unosa makronutrijenata, a nauštrb masti i proteina. S obzirom da je postala popularna tek unatrag 5-6 godina, potekavši sa američkog tla gdje je unos urafiniranih ugljikohidrata ionako previsok bar u 70% populacije, a da (barem dugoročno) nema veliki broj sljedbenika u ostalim zemljama; osim pretpostavki koje se odnose na oštećenja živčanog sustava (prvenstveno sivih moždanih stanica) i dugoročno nepoželjnih posljedica na bubrege, dugoročne posljedice ketogene dijete nisu u potpunosti razjašnjene.
No, valja naglasiti ono što je do sada poznato, a što je neupitno povezano s takvim načinom prehrane i popularno nazvano „keto-groznica“. Simptomi uključuju: nesanicu, bezvoljnost, mučninu i povraćanje, otežano podnašanje fizičke aktivnosti, glavobolje, konstipaciju i vrtoglavice.
Iako su simptomi prolazni, a rezultati gubitka na tjelesnoj masi vidljivi, smatram da bi se prije odluke o ovakvom načinu prehrane bilo pametno konzultirati sa specijalistom za metabolizam, odnosno dijabetologom.
Ako imate ovu bolest, oprezno s lubenicom – liječnica upozorava na što trebate paziti
Foto: Shutterstock
