Najnovijim je istraživanjem ustanovljeno kako izloženost povećanoj koncentraciji žive u mladosti može značiti povećani rizik od dijabetesa tipa 2 u starijoj dobi.
Ljudi su najvećim dijelom izloženi živi nakon konzumacije ribe i morskih plodova. Iako ih stručnjaci toplo preporučuju za očuvanje zdravlja i vitalnosti, s obzirom da su bogat izvor proteina i omega-3 masnih kiselina (zdravih masnoća), u pravilu su i bogati živom, prijelaznim metalom koji predstavlja sistemski otrov za dišne organe, kožu, bubrege i središnji živčani sustav. Naime, kontaminacija ribe živom je neizbježna zbog onečišćenja koja čovjek pušta u rijeke i mora.
Istraživači Sveučilišta Indiana u svoju su studiju uključili gotovo 3900 osoba koje su pratili 18 godina. Ustanovili su vezu između razine žive u organizmu i rizika od razvijanja dijabetesa tipa 2, čak i nakon što su uzeli u obzir druge prehrambene faktore, poput magnezija i omega-3 masnih kiselina, koje mogu poništiti učinak žive.
Američki su stručnjaci zaključili kako je izloženost povišenoj razini žive u mladoj dobi povezana sa 65 posto višim rizikom od dijabetesa tipa dva u kasnijoj dobi. Zanimljivo, osobe koje su imale najvišu razinu žive vodile imale su zdrav stil života: niži indeks tjelesne mase i maji omjer struka, a također su više vježbale od ostalih ispitanika.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Diabetes Care.
Preporuka Američke agencije za hranu i lijekove je da trudnice, dojilje i žene koje planiraju trudnoću tjedno konzumiraju dva riblja obroka s niskom razinom žive. Sigurna riba je ona sitna poput srdelica, girica, papalina, oslić, škampi, losos, i mnoge druge vrste riba koje ne dosežu veliku masu tijekom života.
K. Pužar
