Gljive kojima se hrane puževi ili druge životinje ne treba nužno smatrati jestivima jer bi se ono što nije štetno za pojedine životinje za čovjeka moglo pokazati izrazito otrovnim, tvrdi autor priručnika Gljive u džepu.
Gljive u džepu, praktični je vodič za raspoznavanje i prikupljanje gljiva kojeg je napisao Bruno Tessaro, a dostupan je u izdanju Mozaik knjige u kompletu koji se sastoji se od cjelovitog i sažetog priručnika za džepnu upotrebu i brzo prepoznavanje gljiva te praktičnoga gljivarskog nožića i četkice.
Gljive: naučite razlikovati otrovne od jestivih!
Priručnik navodi savjete skupljačima, a tvrdi kako za izbjegavanje trovanja nije važno samo sa sigurnošću identificirati jestive vrste nego i one koje sadržavaju toksine.
“Primjerice, dobro je znati da promjena boje kod peršina, češnjaka ili srebrne žličice, stave li se kuhati zajedno s gljivama, ne pruža nikakvu indikaciju glede otrovnosti upotrijebljenih vrsta te da prethodno uranjanje u vruću vodu, držanje u salamuri, opetovana promjena tekućine za kuhanje ili sušenje otrovne vrste neće učiniti neškodljivima”, stoji u priručniku.
Uz to, nekoliko je korisnih pravila i informacija dobro imati na umu da bi se zajamčilo poštivanje okoliša, ali i vlastita sigurnost, navodi priručnik te izdvaja sljedeća.
1. Raspitajte se o propisima kojima se regulira skupljanje gljiva jer svaki kraj ima posebna ograničenja u vezi s količinom gljiva, područjem na kojem je to zabranjeno u potpunosti ili dopušteno u određene dane.
2. Dakako i odlazak na teren mora biti pripremljen te priručnik navodi kako primjerena oprema za branje gljiva uključuje gojzerice ili lagane cipele koje neće klizati, duge hlače, vunene čarape te jakna i košulja živih boja zbog koje ćete biti uočljivi izdaleka.
3. Za skupljanje gljiva bolje su čvrste košare od plastičnih vrećica koje ne dopuštaju dotok zraka zbog čega gljive brže trunu. Osim toga, takve vrećice sprečavaju i ispadanje zrelih pora, smanjujući mogućnost rasta novih gljiva, navodi se u priručniku.
4. Priručnik navodi i tehniku kojom je najbolje brati gljive te tvrdi kako je prikladnim nožićem plodište potrebno oprezno odvojiti od tla, zajedno s cijelim donjim dijelom stručka, kako na terenu ne bi ostali dijelovi kao što je volva, koja je važna za prepoznavanje vrste.
5. Prilikom branja važno je da berete samo gljive koje poznajete, navodi se u priručniku te tvrdi kako je bolje imati manje gljiva u košari nego se izložiti opasnosti od trovanja.
“Ako uberete gljivu u čiju jestivost niste sigurni, prvo je odvojite od vrsta koje su sigurno jestive, a zatim se obratite centru za mikološku kontrolu kojih ima u mnogim gradovima. Ne konzumirajte gljive čija jestivost nije potvrđena od strane priznatog stručnjaka ili od mikološkog inspektora”, stoji u priručniku.
6. Gljive kojima se hrane puževi ili druge životinje ne treba nužno smatrati jestivima jer bi se ono što nije štetno za pojedine životinje za čovjeka moglo pokazati izrazito otrovnim, tvrdi autor.
7. Između ostalog ne preporuča se konzumiranje gljiva koje je ubrao netko drugi, osim ako nije riječ o prepoznatom stručnjaku, a najveća bi se pozornost trebala posvetiti gljivama s vjenčićem i ovojem koje bi mogle pripadati smrtonosnoj vrsti.
8. Gljive ubrane na urbanom području, na industrijskom području s visokom stopom onečišćenja, uz vrlo prometne ceste i na područjima gdje se često upotrebljavaju herbicidi, fungicidi ili pesticidi ne bi se trebali ni brati ni jesti, navodi autor.
9. Dakako, ne preporuča se ni konzumiranje gljiva u uznapredovalome stadiju dozrijevanja jer bi mogle sadržavati toksične supstancije, ptomaine, koje izazivaju gastrointestinalne smetnje, a na povratku kući još jedanput je potrebno probrati ubrane gljive provjeravajući ih jednu po jednu.
10. U slučaju trovanja gljivama što prije zatražite stručnu pomoć, a obratiti se možete centrima protiv trovanja kojih ima u klinikama u svim većim gradovima u Hrvatskoj.
Podaci koje trebate pružiti takvim centrima uključuju: količinu i vrstu konzumirane gljive (ponesite uzorak ako je moguće), vrijeme proteklo nakon konzumacije, dob pacijenta, simptome, informaciju o povraćanju ili izostanku istoga i podatak o ostaloj hrani i piću koje je pacijent konzumirao, navodi autor.
11. Pogriješiti možete i prilikom pripreme gljiva te autor tvrdi kako se ne bi smjelo zaboraviti da ima vrlo malo gljiva koje se smiju jesti sirove te da čak i one kod pojedinih ljudi mogu izazvati smetnje. Usto, pojedine vrste koje se smatraju jestivima moraju se prije konzumacije dva puta uroniti u vruću vodu.
12. U konačnici, kako biste naučili što bolje raspoznavati različite vrste gljiva, pohađajte gljivarske tečajeve koje organiziraju gljivarske skupine i posjećujte izložbe gljiva u njihovoj organizaciji, savjetuje.
Priručnik obuhvaća i 160 analitičkih kartica, raspoređenih prema klasifikaciji roda, a za svaku vrstu gljive navedeno je stanište, doba rasta, karakteristike te, u slučaju jestivih gljiva, organoleptička vrijednost, izražena kao izvrsna, dobra ili osrednja. Uz to, na svakoj se kartici mogu naći zanimljivosti i neobičnosti u vezi s pojedinom vrstom.
10 namirnica uz koje ćete zaboraviti na gripu i prehlade
Ordinacija.hr
Foto: Shutterstock, Mozaik knjiga
