Voda je ključni čimbenik ljudskog postojanja. Količina tekućine koja je potrebna svakome od nas ovisi o prehrani, klimi, fizičkoj aktivnosti i građi tijela. Neki od simptoma dehidracije su glavobolja, slabost, nedostatak koncentracije i gubitak apetita.
Voda čini prosječno od 65 do 70 posto mase odraslog čovjeka, a kako starimo tako se i količina vode u našem tijelu smanjuje. “Unutrašnje more” obavijeno je zaštitnim omotačem – kožom. Svaki prostor unutar i izvan stanice ispunjen je tjelesnim tekućinama koje se temelje na vodi.
Voda je najzdravije piće, tjelesne funkcije kao što su respiracija, probava, asimilacija, metabolizam i reguliranje temperature mogu se odvijati jedino uz prisutnost vode. Potrebna je za sprečavanje pregrijavanja jer omogućuje znojenje i hlapljenje, što je naš prirodni mehanizam rashlađivanja. Pomaže apsorpciju, prenosi hranjive tvari (bjelančevine, šećere, vitamine i minerale) do organa kojima su potrebne. Ujedno ispire otrovne i otpadne tvari jer bez dovoljno vode organizam ne uspijeva odstraniti štetne tvari pohranjene u organima. Procesom disanja i znojenja svakodnevno gubimo vodu pa ju je potrebno i redovito nadoknađivati. Stručnjaci preporučuju od 6 do 8 čaša vode na dan tijekom cijele godine, ali nedavna proučavanja pokazala su da bi ta količina vode trebala biti veća, 10 čaša za žene i 12 čaša za muškarce. Voda drži u ravnoteži tlak, kiselost i sastav svih kemijskih reakcija. Novija tehnička dostignuća omogućuju kvalitetniju procjenu prometa vode u ljudskom tijelu i sve je više dokaza da odgovarajući unos vode ima ulogu u prevenciji kroničnih bolesti. Nova istraživanja pokazala su da je moguća korelacija između male količine unošenja tekućine i karcinoma mjehura, debelog crijeva, dojki, prostate, bubrega i testisa.
Kako prepoznati manjak vode u organizmu?
Teško je pretpostaviti pijete li dovoljno tekućine, samo zato što niste žedni. Kako starimo, naše osjetilo žeđi nestaje i tako ne shvaćamo kad je našem tijelu potrebno više tekućine. Nadalje, mnoge starije osobe koje pate od artritisa, inkontinencije ili problema koji kretanje čine bolnim namjerno uzimaju manje tekućine da bi smanjile broj odlazaka u nužnik. Znakovi i simptomi na koje trebamo pripaziti su: glavobolja, suha koža, suha usta i jezik s gustom slinom, umor ili slabost, grčevi u rukama i nogama, smanjeno znojenje, povećana tjelesna temperatura, ubrzani otkucaji srca, nedostatak koncentracije, mučnina, povraćanje.
Što nam preostaje ako se ne sjetimo brojiti koliko čaša vode popijemo tijekom dana?
Početne reakcije tijela na dehidraciju su žeđ, smanjeno mokrenje te tamna boja urina. Dnevni unos tekućine treba biti veći od količine koju izlučimo urinom i boja urina pokazuje kolika mu je koncentracija. Provjerite boju svoje mokraće – treba biti svjetla, gotovo čista i slabijeg mirisa. Tamnožuta boja mokraće znači da trebate više tekućine.
Preporučen dnevni unos tekućine može se postići unosom izvorske, mineralne, stolne vode, biljnih čajeva, juha, izotoničnih napitaka, prirodnih voćnih sokova te niskokaloričnih negaziranih bezalkoholnih pića. Ne treba zanemariti činjenicu da dnevnom unosu vode pridonose i namirnice s visokim udjelom vode, poput voća i povrća.
Izvor: Štampar.hr
Ordinacija.hr
