Koja je razlika između saharina, aspartama, sukraloze, stevije…?
Činjenica je da svi jedemo previše šećera i da time ugrožavamo zdravlje. Opće je poznato da je šećer glavni uzrok kvarenja zubi. Nadalje, debljina povećava rizik od srčanih bolesti, dijabetesa, visokog krvnog tlaka, žučnih kamenaca, problema s kralježnicom i artritisa. Šećer nije jedini uzrok, dakako, ali prisutnost šećera u hrani potiče apetit. Smeđi šećer, za koji se mnogi odlučuju jer misle da je zdraviji od bijelog, nije ništa drugo do kristalni šećer prevučen melasinim sirupom.
Kako bi smanjili kalorijski unos, šećere zamjenjujemo umjetnim sladilima koja služe kao vrlo solidna niskokalorijska zamjena. Ali nije svejedno za što ćemo se odlučiti!
Saharin
Saharin predstavlja organsku komponentu dobivenu sintezom iz nafte i 300 puta je slađi od šećera. Zabrinutost oko sigurnosti saharina pojavila se prije trideset godina, kada su provedena istraživanja koja su utvrdila da iznimno visoke doze saharina (ekvivalent stotina limenki sokova zaslađenih saharinom unesenih dnevno tijekom cijelog života) povećavaju rizik od pojave karcinoma mjehura u štakora. Saharin je do sada najjeftinije i najraširenije umjetno sladilo na svijetu koje najviše koriste dijabetičari.
Zadnji je zaključak da saharin korišten u normalnim količinama nije štetan po zdravlje ljudi. Njegova dnevna količina ograničena je na 50 mg (organizacija poznata kao JECFA odredila je ADI – Acceptable Daily Intake ili preporučljiv dnevni unos za saharin pet mg/kg tjelesne mase dnevno).
Saharin prolazi kroz organizam nepromijenjen, odnosno, ne metabolizira se, ali izaziva metaboličke promjene koje dovode do emocionalnih, odnosno mentalnih promjena. Belgijski su istraživači otkrili da je saharin jedno od umjetnih sladila koje potiče gušteraču da proizvodi inzulin, no smanjuje osjet vitalnosti i od njega se osjećamo energetski slabije.
Ciklamat
Ciklamat je svega 30-ak puta slađi od šećera. Komercijalni uspjeh ciklamat je postigao tek kombiniranjem sa saharinom u odnosu 1:10. Odobren je u 50 zemalja svijeta, dok je u ostalim zemljama skinut s liste sigurnih aditiva, zbog sumnje da izaziva karcinom mokraćnog mjehura i druge karcinome.
Aspartam
Za razliku od sintetskih sladila ciklamata i saharina, riječ je o prirodnoj aminokiselinskoj vezi (fenilalanina i asparaginske kiseline) koja je 200 puta slađa od šećera, s kalorijskom vrijednošću gotovo ravnom nuli. Nakon unošenja, u organizmu se razgrađuje na prirodne spojeve fenilalanin i asparaginsku kiselinu, koji nastaju i nakon razgradnje mesa, graha, graška, boba i jaja. Razgradnjom ovog sladila kao nusprodukti nastaju i alkohol metanol te, po kancerogenim svojstvima poznat, formaldehid. Iako je odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Aspartam nalazimo u gotovo svim proizvodima s natpisom “bez šećera”, prije svega u “light” osvježavajućim pićima, pa i u žvakaćim gumama (fenilalanin), dijetetskih napicima, “light” jogurtima i slično. Prema nekim istraživanjima, osobe koje često konzumiraju to umjetno sladilo zapažaju vrtoglavicu, glavobolju, slabije pamćenje, promjene raspoloženja te probleme sa snom.
Nedostatak zaslađivača starije generacije (saharin, ciklamati) je naknadni metalni okus u ustima te činjenica da se na visokim temperaturama razgrađuju (što znači da se ne mogu koristiti pri kuhanju i pečenju). Ti nedostaci su, nakon dvadesetak godina istraživanja, riješeni upravo umjetnim sladilima novije generacije, poput sukraloze i neotama.
Sukraloza
Sukraloza je umjetno sladilo koje je od šećera slađe 600 – 1000 puta, a dobiva se složenim postupkom kloriranja šećera. U mnogim zemljama EU nije odobrena zbog pitanja sigurnosti. Naime, utvrđen je cijeli niz nuspojava: smanjivanje štitnjače, povećanje jetre i bubrega, atrofija limfnih čvorova, usporen rast, smanjenje crvenih krvnih stanica itd. Te nuspojave su utvrđene na pokusnim životinjama, ali se pretpostavlja da se slične pojave mogu javiti i kod ljudi.
Najviše se koristi u gumama za žvakanje i u raznim proizvodima za pečenje.
Prirodna sladila
Stevija
Stevija je prirodni zaslađivač, čiji je glikozidi (steviozidi i rebaudiozidi A i C) čine i do 300 puta slađom od običnog šećera. Stevija ima dokazano medicinsko djelovanje: ne podiže razinu glukoze u krvi i pojačava podnošljivost glukoze. Stevija je prirodna, neškodljiva i nema kalorija, što su svojstva s kojima se ne može pohvaliti nijedno drugo umjetno sladilo. Ne može biti podloga za rast bakterija i prema tome ne izaziva karijes u djece i sprječava nastajanje zubnog plaka. Otporna je na visoke temperature te je pogodna i za pripravu kolača. Stevija snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin (važno za dijabetičare!), snižava i visoki krvni pritisak, smanjuje osjećaj gladi, poboljšava probavu… (vidi knjigu Douglasa Kinghorna “Stevia: Genus Stevia”, Taylor&Francis, London, 2002) a, najnovija istraživanja pokazuju da preparati stevije sudjeluju i u sprečavanju nastanka raka (Pure Appl. Chem. 2002, 74, 1309).
U Hrvatskoj se proizvodi stevije ne mogu naći u ljekarnama, već jedino u specijaliziranim biljnim drogerijama. Za sada su obilježeni kao dijetetski pripravci, što “u prijevodu” znači da se zakonski ne mogu koristiti kao zaslađivači, već kao suplementi – dodatak prehrani.
U dosadašnjim istraživanjima nije pokazala toksičnost.
Postoje prirodna sladila kao med, javorov sirup, melasa, šećer od trske ili repe, koji se koriste već čitav niz godina u prehrani i nemaju štetnih utjecaja na organizam, ukoliko se ne pretjeruje sa njima zbog kalorijske vrijednosti.
Želite li točno znati gdje se nalaze šećeri, morate naučiti čitati obavijest o sastavu proizvoda. Obratite pozornost na saharozu te na riječi koje završavaju s “-oza”, jer one upućuju na sadržaj šećera.
Kako god ga zvali, šećer je uvijek šećer. Umjerena konzumacija niti šećera niti umjetnih zaslađivača zasigurno nije pogubna za zdravlje. Osim toga, sada je tu i stevija – prirodni zaslađivač, bez kalorija i sa nekim ljekovitim svojstvima. Ili postoje prirodna sladila kao med, javorov sirup, melasa, šećer od trske ili repe koji se koriste već čitav niz godina u prehrani, uz naznaku da morate paziti na količinu unosa zbog kalorijske vrijednosti.
Autorica teksta:
Meri Filipović, mag. nutricionizma,
stručni savjetnik za Bioeliksir terapiju
