U određivanju idealne tjelesne težine općeprihvaćeno je mjerilo indeks tjelesne mase (ITM), koji se smatra najpraktičnijim pokazateljem uhranjenosti, no česta su upozorenja da ITM nije dovoljno precizan jer se njime ne može izračunati tjelesni udio masnog tkiva.
Što možete doznati izračunavanjem indeksa tjelesne mase?
Upravo se mjerenje postotka masnog tkiva preporučuje kao pouzdaniji kriterij za procjenu debljine ili mršavosti. Naime, kad stanete na vagu, ona pokazuje vašu ukupnu tjelesnu težinu, a ne otkriva udio masnog tkiva u odnosu na mišićnu i koštanu masu.
Primjerice, sportaš i sjedilački tip mogu težiti isti broj kilograma, no u sportaša je udio mišićne mase mnogo veći nego u onoga koji se nedovoljno kreće. S druge strane, mršavost nije jamstvo da imate mali udio masnog tkiva, niti proces mršavljenja podrazumijeva da nužno gubite masnoću – neuravnotežene dijete najčešće izvlače vodu iz organizma i oslabljuju mišiće.
Dobre masnoće čuvaju zdravlje
U priči o masnoćama treba uzeti u obzir i to da one nisu uvijek loše – štoviše, mast je jedna od osnovnih građevnih tvari ljudskog tijela i prijeko je potrebna za zdravlje i kondiciju. Tjelesna masnoća dijeli se na dvije osnovne vrste: esencijalnu koja je nužna za održavanje životnih funkcija, i pohranjenu mast koja se pak sastoji od potkožne (one koju možemo uštipnuti prstima) i visceralne koja se taloži oko unutarnjih organa. Prekomjerno nakupljanje duboke visceralne masti najviše potiče debljanje i povećava rizik od srčanožilnih i drugih bolesti, no potkožna mast dostupnija je za mjerenje.
Obogatite jelovnik nezasićenim masnoćama
Određivanje postotka masnog tkiva u tijelu na temelju mjerenja potkožne masti popularna je dijagnostika koja se preporučuje u mršavljenju. Nema jednoglasne odluke o tome koliki bi trebao biti idealan postotak masnog tkiva u tijelu, no brojke se najčešće vrte oko 18-30% za žene te 12-20% za muškarce.
Štipanje i struja
Najjednostavnije je antropometrijsko određivanje udjela tjelesne masti koje uzima u obzir spol, težinu i tjelesne proporcije (visinu i obujam određenih dijelova tijela).
Među jednostavnijim je metodama i kaliper (caliper) – mjernom štipaljkom zahvati se komad kože i izmjeri debljina kožnih nabora zajedno s potkožnim masnim tkivom. Spomenute metode ne smatraju se osobito preciznima, ali mogu poslužiti kao okvirni pokazatelji.
I stručnjaci i “laici” često posežu za uređajima koji mjere masno tkivo pomoću metode bioelektrične impendancije (bioelectrical impendance analysis – BIA). Naime, masno tkivo ima drukčiju električnu provodljivost od mišićnog i koštanog tkiva, pa su konstruirani posebni uređaji s elektrodama putem kojih se kroz tijelo pušta vrlo slaba, visokopodnošljiva električna struja kako bi se “očitala” količina masti. Nazivaju ih dijagnostičkim vagama, a u takvim izračunima uzimaju se u obzir i dob, tjelesna težina i visina.
Pravilna prehrana uvijek je zakon
Sofisticiranije (i skuplje) varijante takve dijagnostike mogu se naći u nekim poliklinikama i bolničkim centrima. Riječ je o uređajima koji osim težine, visine, spola i dobi, analiziraju stupanj tjelesne aktivnosti, potkožno masno tkivo, mišićnu masu, postotak vode, metabolizam… Njihovi tvorci tvrde da su to precizni “analizatori” koji omogućuju brzu izradu personaliziranog programa za mršavljenje i oblikovanje tijela.
Teško dostupne, ali navodno precizne metode za mjerenje masnoće su skeniranje tijela rendgenskim zrakama (DEXA metoda koja se koristi i za mjerenje gustoće kostiju) te podvodno vaganje tijela.
Koju god metodu koristili, to je samo praktičan vodič za lakše mršavljenje jer dobivate plan “po mjeri”, no načela skidanja suvišnih kilograma i dalje ostaju ista – prije svega pravilna prehrana sa što više svježih i cjelovitih namirnica, i dovoljno tjelovježbe kako biste potrošili kalorije koje ste unijeli hranom.
I.V.
Foto: Shutterstock
