Istraživači norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju su otkrili povezanost između razine slobodnog vremena za vježbanje i budućeg rizika za fibromijalgiju. Istraživački tim je također identificirao indeks tjelesne mase kao neovisan čimbenik rizika za ovo bolno stanje.
Fibromijalgija je
kroničan sindrom koji karakterizira rasprostranjena bol. Ona traje duže od 3
mjeseca, a uključuje određene točke na vratu, ramenima, leđima, kukovima,
rukama i nogama. Povezane karakteristike koje se često pojavljuju
su neobjašnjivi umor, poremećaji spavanja, glavobolja, kognitivne poteškoće i poremećaji
raspoloženja. Učestalost fibromijalgije raste s godinama i to znatno više kod žena nego kod
muškaraca.
Stručnjaci povezuju fibromijalgiju sa stresnim ili traumatskim događajima, poput
prometnih nesreća, ponovljenih ozljeda, određenih bolesti. Međutim, treba
naglasiti da se fibromijalgija može pojaviti spontano. Neki znanstvenici nagađaju da bi u fibromijalgiju
mogli biti uključeni geni koji određenu osobu čine osjetljiviju na bol od
drugih.
Kad je riječ o povezanost tjelovježbe i fibromijalgije,
istraživanja su pokazala da je tjelesna aktivnost povezana s manjim bolovima i manjom
mišično koštanom ukočenošću ili bolnim zglobovima među ženama koje stare.
“Sudionice
istraživanja koje su vježbale 4 puta tjedno imale su 29 posto manji rizik od fibromijalgije
u odnosu na neaktivne žene.
Studija pokazuje da je visoki indeks tjelesne mase snažan i neovisan čimbenik
rizika za budući razvoj fibromijalgije”, potvrdili su znanstvenici.
Iako
uzročno posljedična veza između pretilosti i fibromijalgije ostaje nepoznata,
postoje neki zajednički etiološki čimbenici. Studije
sugeriraju da proinflamatorni citokini igraju ulogu u fibromijalgiji kao i njenom odnosu s debljinom.
“Ovi
rezultati pokazuju da redovita fizička vježba, a time i poboljšana tjelesna
kondicija mogu poslužiti kao zaštita u održavanju lokomotornih sustava”, zaključili su
znanstvenici.
K. R.
