Zašto muškarci lakše mršave nego žene? Je li posrijedi genetika ili su važni kulturološkki i sociološki faktori? Možemo li uopće utjecati na neke faktore u borbi protiv suvišnih kilograma? Odgovore smo potražili kod stručnjaka, a ponudila ih je psihologinja Centra Proventus Kristina Bačkonja.
Koliko ste puta čuli žaljenje prijateljice: “Meni treba mjesec dana znojenja i muke da skinem dvije kile, a on ode dva puta na nogomet s dečkima i više nema pivski trbuh!”? Čini se da ovo nije predrasuda, nego prava stvarnost – tako barem glasi zaključak velikog američkog istraživanja kojim je analiziran napredak čak 1,2 milijuna preteških ili pretilih osoba koje su se uhvatile u koštac sa svojim problemom i odlučile smršavjeti. Presuda? Muškarci su uspješniji u bitci protiv kilograma nego žene jer su usredotočeniji i imaju manje emotivnih problema povezanih s hranom.
Kada se zbroje svi izgubljeni kilogrami i podijele po ispitanicima, muškarci su prosječno istopili 7,3 kilograma u tri mjeseca, dok su žene smršavjele samo pet kilograma. Koji je razlog tome?
Prema britanskoj organizaciji Slimming World, koja pomaže svima koji žele smršavjeti i koja je provela ovo istraživanje, muškarcima je lakše oduprijeti se iskušenju u obliku hrane te oni ne posežu za hranom kada se žele utješiti. Naime, posrijedi je kombinacija genetskih i kulturoloških faktora, poput većeg udjela mišićne mase u muškaraca koja pomaže ubrzati metabolizam, manjeg udjela masti u tijelu, a uz to, muškarci rijetko kada “nasjedaju” na pomodne dijete koje obećavaju brz gubitak velikog broja kilograma u kratkom razdoblju.
“Sve se svodi na kombinaciju naših emocija, genetike, odgoja, kulture i okruženja u kojem živimo. Istraživanja su pokazala kako su mozgovi muškaraca više koncentrirani na rješenja. Jednom kada shvate plan prehrane, prihvate ga i odrađuju. Fokusiraniji su, bolje započnu proces mršavljenja i u manjoj ih mjeri mogu omesti životni događaji”, objasnila je dr. Jacquie Lavin, direktorica odsjeka za prehranu za Slimming World.
Riječ stručnjaka
“Rezultati ovog istraživanja zapravo ne iznenađuju: i rezultati ranije provedenih istraživanja koja su pratila djecu do odrasle dobi pokazala su da emocionalni problemi djevojčica u ranijoj dobi igraju ulogu pri kasnijem razvoju pretilosti. Isti faktori kod dječaka (emocionalne poteškoće u djetinjstvu) nisu igrali značajnu ulogu na njihovu tjelesnu težinu u odrasloj dobi. Na pitanje zašto su upravo žene izložene toj nepravdi teško je jednoznačno odgovoriti, no svakako ne smijemo zanemariti utjecaj socijalizacije i očekivanja od određenog spola. Naime, dok je za djevojke i žene prikladno da o emocijama govore te utjehu potraže kroz hranu i razgovor s prijateljicom, od muškaraca bi isto u krajnju ruku bilo neobično očekivati. Oni svoje frustracije češće rješavaju kroz fizičku aktivnost, sport. Dok je ženama potreban razgovor i podrška, muškarci su usmjereni na konkretne stvari, na rješavanje problema. Ako još u obzir uzmemo i genetske, tj. fizičke predispozicije koje nas razlikuju, zaključujemo da su mučkarci ipak u nešto boljoj poziciji”, za portal Ordinacija.hr komentirala je psihologinja Kristina Bačkonja iz Centra Proventus.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
“Stručnjaci su potvrdili da debljina može nastati kao rezultat utjecaja genetskih čimbenika – odavde sve kreće. Genetski faktor treba uvažavati jer jer nam može biti putokaz naših sklonosti i ugroženosti: on nas uči nas što izbjegavati, a što razvijati. S njim se rađamo, njega ne možemo eliminirati, no, ipak, na neki način možemo utjecati što ćemo učiniti s tim što smo dobili. Možda nije pravedno što netko bez ikakvih intervencija ima pravilne zube kao s reklame, dok drugi muku muči ispraviti zube. No izbor ipak postoji, iako nas priroda nije podarila pravilnim zubima.
Slično je i s tjelesnom težinom – možda nismo te sreće da možemo jesti sve što poželimo kao naša prijateljica mršavica i možda se kilogrami na nas hvataju čim pomislimo na krafnu. Ali zato imamo znanje i svijest o tome kako reagira naš organizam i što trebamo učiniti da bismo postigli željenu težinu unatoč tome što nam genetika nije saveznik”, objasnila je Kristina Bačkonja, jedna od autorica programa individualnog savjetovanja NLP Fitness Centra Proventus kao podrške procesu skidanja suvišnih kilograma.
Na što možemo utjecati, ako vež ne možemo utjecati na genetiku?
Iako genetske predispozicije koje nas kao spolove razlikuju ne možemo mijenjati, ono na što možemo utjecati (a ne ograničava nas kao ženski spol) su naša uvjerenja o postizanju željene tjelesne težine. Naime, uvjerenja koja imamo o nečemu snažno utječu na naše ponašanje što je dokazano i kroz placebo efekt. Ne ulazeći u podrijetlo i način stjecanja, ljudi često imaju razna uvjerenja koja ih u nekim stvarima podržavaju, a u nekima sprečavaju da dođu do onoga što žele. Iz pozicije neurolingvističkog programiranja, gubitak kilograma i postizanje idealne tjelesne težine je nešto što svatko može postići.
Zašto ne mogu smršaviti?Zašto onda ljudi ipak ne dolaze do cilja ovisi o mnogo faktora, a jedan od njih su upravo ograničavajuća uvjerenja. Primjerice: ‘Pristojno je pojesti sve što je na tanjuru’, ‘Hrana je znak obilja i bogatstva’, ‘U mojoj obitelji su svi imali problema s kilogramima’… Isto tako, možemo se kao osobe ženskog spola ‘zakačiti’ na rezultate provedenog istraživanja i zaključiti kako i tako ništa ne možemo učiniti po pitanju svoje tjelesne težine i kako smo potpuno bespomoćni išta promijeniti. Kada takvo uvjerenje formira naše ponašanje i životni put u neželjenom smjeru, onda ga je potrebno prepoznati i mijenjati kako bi nam život konačno krenuo onim putem kojim želimo”, tvrdi psihologinja Bačkonja.
Za kraj je ponudila citat Pabla Picassa kao motivaciju i inspiraciju svima koji ne znaju kako se pokrenuti: “Tko želi nešto učiniti, naći će način. Tko ne želi, naći će izgovor“.
Karmen Pužar
