Simptomi metaboličkog sindroma – inzulinska rezistencija, visoki kolesterol, masna jetra, veći rizik za dijabetes, bolesti srca i moždanog udara – su povezani s pretilošću. Međutim, ne na način na koji se misli. Pokazao je to znanstveni članak objavljen najnovijem izdanju časopisa Trends in Endocrinology and Metabolism.
Pretilost je način na koji tijelo pohranjuje lipide
tamo gdje pripadaju, u masno tkivo, u nastojanju da zaštiti naše druge organe
od toksičnog učinka tih istih lipida. Kad se organizam više ne zna nositi s lipidima, oni se gomilaju na mjestima
na kojima inače ne bi trebali biti. Tada se javljaju simptomi bolesti poznate pod nazivom
metabolički sindrom, izjavio je dr. Roger
Unger sa Sveučilišta Texas.
Radi se o čestoj pojavi,
pogotovo kod Amerikanaca koji jedu previše visoko-kalorične hranu bogate
ugljikohidratima i mastima. U prilog nam ne ide niti moderna tehnologija zbog
koje se sve manje i manje krećemo.
“Dok se to ne promijeni ne vidim kraj rastućoj epidemiji metaboličkog
sindroma. Putevi u kojima se nagomilavaju masnoće, koje
organizam koristi kao izvor energije za tijekom teških vremena, su jednostavno zatrpani, naglašava dr.
Roger Unger.
On, međutim, navodi obilje
dokaza koji podržavaju zaštitnu ulogu gojaznosti. Proučavanjem miševa je utvrđeno da adipogeneza, odnosno
stvaranje masnih stanica, odgađa druge metaboličke posljedice prejedanja.
O tome je li inzulinska
rezistencija primarni uzrok metaboličkog sindroma ili samo jedan od njegovih
značajki, još uvijek postoje nesuglasice. Međutim, dr. Unger je
uvjeren kako otpornosti na inzulin nije
uzrok metaboličkog sindroma, već je riječ o “pasivnom nusproduktu”
taloženja masti u jetri i mišićima jednom kad skladištenje u masnim stanicama
počinje propadati.
“Tijelo radi ono što smo trebali odavno učiniti – držati
višak kalorija po strani. Tada bi one imale zaštitni učinak”, izjavio je.
U središtu prijelaza iz
zaštitne pretilosti do metaboličkog sindroma je otpor na hormon debljine pod
nazivom leptin, koji je poznat po efektu suzbijanja apetita, kaže Unger. Ovaj hormon
je također odgovoran za particioniranje masti u tijelu. Kako
rastu masne naslage povećava se i razina leptina.
“Jednom kad dosegnemo
određenu dob, gotovo svi postajemo otporni na leptin. Priroda nas prestaje
štititi kad prođemo kroz reproduktivne godine. To znači da više
vremena moramo posvećivati pravilnoj prehrani i vježbanju”, zaključio je dr. Roger
Unger sa Sveučilišta Texas.
K. R.
