Više od 800 roditelja sudjelovalo je u nizozemskom istraživanju, u
kojem su morali ocijeniti kakve je težine njihovo dijete: normalne, prekomjerne
ili je ono pak pretilo. Roditelji su također dali informacije o svojim vitalnim
statistikama.
Istraživači su usporedili procjene roditelja o težini njihovih
mališana i o njihovim podacima kako bi ustanovili postoji li povezanost u percipiranju težine i stvarnoj težini.
-
Roditelji preteške i pretile djece su značajnije teži nego
roditelji djece koja nemaju problema s težinom. - Roditelji su svjesniji svoje težine – 83 posto preteških majki i
78 posto očeva je shvatilo kako imaju problem s težinom, dok se 98 posto
pretilih majki i 96 posto pretlih očeva izjasnilo kako su svjesni svoje
gojaznosti. - Čak je 97 posto roditelja djece s normalnom težinom krivo
ocijenilo težinu svoje djece. Kada su trebali odabrati crtež koji odgovara
njihovom obliku tijela, odabrali su mršaviji tip. - Istu je grešku počinilo 95 posto roditelja preteške djece i 62
posto pretile djece.
Procjenjuje se kako je deset posto
nizozemske djece pretilo, dok je broj dvostruko veći u SAD-u.
“Pretila djeca imaju velike
šanse postati pretili tinejdžeri i pretili odrasli, stoga intervencija između
treće i pete godine može spriječiti probleme kasnije u životu”,
ističe profesor pedijatrije Pieter Sauer sa Sveučilišta u Groningenu.
Prema podacima Hrvatskoga zavoda za
javno zdravstvo u našoj je zemlji broj pretile djece, od sedamdesetih godina do
danas udeseterostručen. U predškolskoj dobi ima oko 11 posto pretile djece, a u
školskoj i više.
K. Horvat
