Iako je poznato kako postoje snažne genetske predispozicije za razvoj dijabetesa i pretilosti, australski istraživači ističu kako mogu biti posrijedi dodatni genetski čimbenici koji su odgovorni za pretilosti i razvoj dijabetesa tipa II. Postoje predvidive veze između gena i utjecaja okoline pa je vrlo vjerojatno da će se ljudi koji imaju predispoziciju za snažan apetit udebljati od lako dostupne i ukusne hrane.
Izračunajte svoj rizik od dijabetesa tipa 2
Iako je poznato da postoje snažne genetske predispozicije za razvoj dijabetesa i pretilosti, australski istraživači ističu da postoje dodatni genetski čimbenici koji predstavljaju izazov u određivanju učinkovitih terapija za liječenje.
Dijabetes tipa II je metabolički poremećaj do kojeg dolazi kad tijelo nije u mogućnosti proizvoditi i učinkovito koristiti inzulin, hormon koji je zadužen za održavanje pravilnog metabolizma. Obično je povezan s prehranom bogatom šećerima i mastima u kombinaciji s nedovoljnom tjelesnom aktivnošću.
Novo istraživanje udruženih australskih stručnjaka pokazuje uključenost brojnih, u većini slučajeva rijetkih, poremećaja kod gena povezanih s pretilošću ili prekomjernom tjelesnom težinom. Ova su otkrića objavljena u publikaciji PLOS ONE.
Tijekom posljednjih 25 godina, prof. Lesley Campbell, direktorica Odjela za dijabetes bolnice St. Vincent i
starija članica skupine za kliničko istraživanje dijabetesa i pretilosti
Instituta Garvan, prikupila je detaljne informacije, uključujući i podatke o tjelesnoj građi, o 300 zdravih ljudi u čijim je obiteljima prisutan dijabetes II. Njeno je istraživanje bilo osobito usmjereno na ljude koji su imali genetsku predispoziciju za razvoj dijabetesa tipa II i koji su imali problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću i prije nego što su oboljeli.
Prikupljene informacije analizirao je dr. Arthur Jenkins sa Sveučilišta u Wollongongu uz pomoć posebno osmišljenog matematičkog modela. Zaključio je kako su mnogi geni odgovorni za pretilost te da je u obitelji svakog ispitanika drugačija genetska pozadina. “Očito je da postoji puno načina da se sustav poremeti, s više iznimki nego pravila. Po mom mišljenju, trenutna potraga za jedinstvenim lijekom protiv pretilosti je pogrešna, jer postoji previše potencijalnih problema na koje bi jedan lijek ili manja skupina lijekova trebali djelovati. Velika je vjerojatnost da to vrijedi i za dijabetes tipa II. Osnovni su uzroci genetski, no oni su vrlo rijetki i među ljudima postoje brojne razlike. Rijetki genetski poremećaji čine oko 95 posto uzroka problema, što je izrazito nepovoljna činjenica za većinu ljudi koji priželjkuju jednostavno rješenje”, izjavio je dr. Jenkins.
Prof. Campbell istaknula je da geni uzrokuju osnovne sklonosti te da postoje predvidive veze između gena i utjecaja okoline. Stoga, ako ljudi imaju predispoziciju za snažan apetit, vrlo je vjerojatno da će se udebljati od lako dostupne i ukusne hrane.
Okolina nagrađuje jedenje
“Razlog debljanja sve većeg broja ljudi leži u njihovim snažnim genima povezanima s gladi te u okolini koja nagrađuje jedenje. Ljudi više ne moraju pecati, loviti ili sakupljati plodove da bi jeli – dovoljno je da se zapute u McDonald’s, KFC ili do hladnjaka.
Poanta je u tome što više nije potrebno uložiti ikakvu energiju da bi se došlo do obilja hrane, često bogate mastima i šećerima. U prethodnim smo istraživanjima pokazali da ljudi koji imaju povijest dijabetesa u obitelji češće ogladne, mogu više pojesti i skloniji su kaloričnoj hrani. To ne znači da su ‘pohlepni’, nego da su njihova tijela genetski programirana da jedu više. Isti bi geni štitili te ljude u vrijeme nestašice hrane. Oni bi preživjeli, dok bi njihovi mršavi susjedi propali”, zaključila je prof. Campbell.
Ordinacija.hr
