Astma nakon puberteta postaje češća i često teža kod žena. Na simptome mogu utjecati spolni hormoni, menstrualni ciklus, trudnoća, menopauza, građa dišnih putova, okolišna izloženost i pretilost. Kod nekih žena simptomi se mijenjaju tijekom ciklusa ili trudnoće, a pojedini oblici bolesti slabije reagiraju na inhalacijske kortikosteroide.
Prije puberteta astma se češće pojavljuje kod dječaka, koji ujedno imaju veći rizik od izraženih simptoma nego njihove vršnjakinje. Nakon puberteta odnos se, međutim, mijenja: astma postaje češća kod žena, a one u prosjeku imaju i teže napadaje te češće završavaju na hitnom bolničkom liječenju.
Zašto se to događa još nije potpuno razjašnjeno, ali sve više istraživanja upućuje na složeno djelovanje spolnih hormona, genetike, građe dišnih putova, okolišnih čimbenika i pretilosti. Simptomi se kod nekih žena mijenjaju tijekom menstrualnog ciklusa, trudnoće i menopauze, a određene vrste astme slabije reagiraju na uobičajenu terapiju.
Razlike između muškaraca i žena bilježe se desetljećima, ali znanstvenici tek posljednjih godina podrobnije istražuju mehanizme koji bi ih mogli objasniti.
Nakon puberteta sve se mijenja
Prema podacima, astmu ima približno svaka deseta odrasla žena, gotovo dvostruko više nego muškaraca. Žene su također podložnije astmatičnim napadajima zbog kojih moraju potražiti hitnu pomoć ili ostati u bolnici.
Jedan od razloga zbog kojih odgovori stižu relativno sporo jest dugogodišnja nedovoljna zastupljenost žena u biomedicinskim istraživanjima. Mnogi lijekovi protiv astme desetljećima su se pretežno ispitivali na muškarcima, a rezultati se nisu uvijek zasebno analizirali prema spolu.
Važna promjena dogodila se 2016. godine, kada je američki Nacionalni institut za zdravlje uveo politiku prema kojoj se spol mora uzeti u obzir prilikom planiranja, analize i predstavljanja rezultata istraživanja. Otada se više pozornosti posvećuje spolno uvjetovanim razlikama u astmi.
Astma nije jedna bolest
Astma je zajednički naziv za više oblika kronične bolesti pluća koju obilježavaju upala i sužavanje dišnih putova. Na njezin razvoj i težinu utječu genetika, hormoni, građa pluća, tjelesna masa te izloženost različitim tvarima iz okoliša.
Istraživanja su otkrila gene, njihove varijante i mikroRNA povezane s funkcijom pluća, upalom i astmom, čije se djelovanje može razlikovati ovisno o spolu. To ne znači da žene imaju potpuno drukčije „gene za astmu”, nego da se isti gen ili njegova varijanta mogu drukčije ponašati u muškom i ženskom organizmu.
Postoje i anatomske razlike u razvoju pluća. S rastom muškog tijela povećavaju se i pluća, što kod nekih dječaka može ublažiti astmu iz djetinjstva. Ženska pluća i dišni putovi u prosjeku ostaju razmjerno manji.
Uloga okoliša
Razlike mogu biti povezane i s izloženošću tvarima koje nadražuju dišne putove. Žene u određenim sredinama mogu biti češće izložene parama nastalim tijekom kuhanja te kemikalijama iz proizvoda za čišćenje.
U velikom kohortnom istraživanju koje navodi National Geographic liječnički dijagnosticiranu astmu imalo je 13,7 posto žena koje su profesionalno radile na poslovima čišćenja. Među ženama koje su čistile kod kuće udio je iznosio 12,3 posto, a među onima koje nisu čistile 9,6 posto.
Rezultati ne dokazuju da čišćenje samo po sebi uzrokuje astmu, ali upućuju na moguću povezanost učestale izloženosti nadražujućim tvarima i respiratornih problema.
Kako hormoni utječu na astmu
Ženski spolni hormoni, osobito estrogen i progesteron, mogli bi imati važnu ulogu u upalnim procesima. Estradiol češće pokazuje proupalno djelovanje, dok androgeni u određenim okolnostima mogu djelovati protuupalno.
Laboratorijska i klinička istraživanja pokazuju da estradiol i progesteron mogu utjecati na imunološke stanice i povećati proizvodnju molekula povezanih s upalom i teškom astmom. Promjene razine estrogena i androgena koje počinju u pubertetu, ali se nastavljaju tijekom menstrualnih ciklusa, trudnoće i menopauze, mogu sudjelovati u regulaciji upale dišnih putova.
Hormoni bi mogli pojačati i utjecaj pretilosti, koja je važan čimbenik rizika, osobito kod žena. Masno tkivo može utjecati na signalizaciju estrogena, dok pretilost mijenja mehaniku disanja i imunološke reakcije te može oslabiti odgovor na terapiju.
Menstrualni ciklus i simptomi
Do 40 posto žena s astmom navodi da menstrualni ciklus utječe na njihove simptome, iako pojedini stručnjaci smatraju da bi stvarni udio mogao biti i veći.
Pogoršanje se najčešće pojavljuje nekoliko dana prije menstruacije ili neposredno nakon njezina početka. Nakon ovulacije razine estrogena i progesterona rastu, a zatim naglo padaju prije menstruacije. Te promjene mogu utjecati na upalu i pojačanu osjetljivost dišnih putova.
Praćenje simptoma tijekom ciklusa zato može biti korisno. Bilježenje otežanog disanja, kašlja, piskanja u prsima, noćnih buđenja i potrebe za inhalatorom liječniku može pomoći da prepozna obrazac te prema njemu prilagodi liječenje.
Astma u trudnoći
Procjenjuje se da se simptomi astme tijekom trudnoće pogoršaju kod približno 40 posto žena. Pogoršanja su češća u drugom i trećem tromjesečju, kada rastu razine hormona i tjelesna masa, a povećana maternica dodatno utječe na disanje.
Ipak, hormoni nisu jedino moguće objašnjenje. Trudnoća donosi promjene imunosnog sustava, učestaliji gastroezofagealni refluks i začepljenost nosa, koji također mogu pogoršati respiratorne tegobe. Neke žene nakon što doznaju da su trudne samoinicijativno prekidaju terapiju, što može dovesti do slabije kontrolirane astme.
Astma se ipak ne mijenja jednako kod svih trudnica. Približno 30 posto žena neće primijetiti promjenu, a kod još oko 30 posto simptomi će se poboljšati. Žene koje su i prije trudnoće imale težu astmu imaju veću vjerojatnost pogoršanja.
Propisanu terapiju u trudnoći ne treba prekidati bez razgovora s liječnikom. Nekontrolirana astma može predstavljati rizik i za majku i za dijete, pa se liječenje prilagođava individualno.
Što se događa u menopauzi
Odnos menopauze i astme još nije dovoljno razjašnjen. Kod nekih žena simptomi se smanjuju, kod drugih se pogoršavaju, dok se kod pojedinih astma prvi put pojavljuje upravo u zrelijoj dobi.
Rezultate istraživanja otežava činjenica da se u razdoblju menopauze istodobno mijenjaju brojni drugi čimbenici, uključujući dob, tjelesnu masu i primjenu hormonske terapije. Neke su studije povezale terapije koje sadržavaju estrogen s povećanim rizikom ili pogoršanjem simptoma, dok druga istraživanja nisu potvrdila izravnu povezanost menopauze i astme.
Zaduha i drugi problemi s disanjem tijekom menopauze zato se ne bi smjeli automatski pripisati tjeskobi ili hormonalnim promjenama. Ako su simptomi novi, učestali ili se pogoršavaju, potrebno je javiti se liječniku.
Zašto terapija ne djeluje jednako
Inhalacijski kortikosteroidi temelj su liječenja astme jer smanjuju upalu dišnih putova. Međutim, stručnjaci upozoravaju da neke žene na njih ne reagiraju jednako dobro kao muškarci. Estrogen bi mogao pojačati upalu i promijeniti način na koji stanice reagiraju na inhalacijsku terapiju.
Za određene oblike teške astme dostupni su biološki lijekovi koji ciljano blokiraju stanice ili molekule odgovorne za upalu. Problem je što dosadašnja ispitivanja tih terapija uglavnom nisu bila osmišljena tako da pouzdano utvrde razlike u učinkovitosti između žena i muškaraca.
Istražuje se i bi li lijekovi iz skupine agonista GLP-1 receptora, koji se primjenjuju u liječenju šećerne bolesti i pretilosti, mogli pomoći određenim osobama s astmom i pretilošću. Oni zasad nisu odobreni kao terapija protiv astme i ne bi ih trebalo uzimati u tu svrhu bez jasne medicinske indikacije.
Simptome treba pratiti ozbiljno
Otežano disanje, piskanje u prsima, dugotrajan kašalj, osjećaj stezanja u prsima i noćno buđenje zbog nedostatka zraka razlozi su za liječničku procjenu. Posebno je važno reagirati ako se simptomi prvi put pojave u trudnoći ili menopauzi, ako ometaju svakodnevne aktivnosti ili ako se inhalator za brzo olakšanje mora upotrebljavati češće nego prije.
Prestanak pušenja i izbjegavanje vapinga, prašine, para i drugih nadražujućih tvari mogu pomoći u smanjenju rizika. Važni su i regulacija tjelesne mase te briga o mentalnom zdravlju jer psihološki stres kod nekih ljudi može biti okidač astmatičnih simptoma.
Ženama koje već imaju astmu stručnjaci preporuju vođenje dnevnika simptoma i mogućih okidača. Tako se lakše može prepoznati povezanost s menstrualnim ciklusom, trudnoćom, hormonskom terapijom, radnim okruženjem ili drugim okolnostima te odabrati individualno prilagođen plan liječenja.
Ordinacija.hr
