Uoči završnice Zagreb Health Weeka, stručnjaci govore o debljini kao kroničnoj bolesti, štetnosti stigme, važnosti prevencije i malim promjenama koje mogu dugoročno čuvati zdravlje.
Briga o zdravlju ne bi trebala početi tek kada se pojavi zdravstveni problem. Prevencija, zdravstvena pismenost i usvajanje zdravih životnih navika važni su dio očuvanja zdravlja, a upravo su to neke od tema koje su se našle u središtu Zagreb Health Weeka powered by Lilly, koji se prvi put održava u Zagrebu.
Nakon četiri dana besplatnih aktivnosti na više od 20 lokacija, završnica projekta održat će se danas, u paviljonu 7 Zagrebačkog velesajma. Od 9 do 19 sati građane očekuju predavanja, paneli, razgovori sa stručnjacima, treninzi, savjetovanja i zdravstvena testiranja, uz teme poput mentalnog zdravlja, prehrane, sna, kretanja i zdravih navika, a ulaz je besplatan.
Uoči završnice projekta, o važnosti prevencije, zdravim životnim navikama, debljini kao kroničnoj bolesti, stigmi koja je još uvijek prati te važnosti pravodobnog traženja stručne pomoći, razgovarali smo sa Željkom Miličevićem, dr. med., spec. psihijatrije, direktorom Eli Lilly Hrvatska, i prof. dr. sc. dr. med. Sanjom Klobučar, spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije te dopredsjednicom Hrvatskog društva za debljinu HLZ-a.
Zagreb Health Week prvi se put održava ove godine, a Lilly je jedan od partnera projekta. Zašto ste odlučili podržati ovaj projekt i što vam je bilo posebno važno u njegovoj ideji?
Zagreb Health Week prepoznali smo kao vrijednu inicijativu koja na jednom mjestu okuplja zdravstvene stručnjake, institucije, udruge pacijenata, akademsku zajednicu i građane oko zajedničkog cilja, a to je promicanje zdravlja i zdravstvene pismenosti. Isto tako, najveći javnozdravstveni izazovi današnjice redovito nadilaze mogućnosti samog zdravstvenog sustava te ih je potrebno rješavati u partnerstvu i suradnji s mnogim dionicima društvenog sustava, a Zagreb Health Week smatramo vrijednom platformom za otvoreni dijalog o tim temama.
Prevencija je jedna od ključnih tema Zagreb Health Weeka. Koliko je, iz vašeg iskustva, važno o zdravlju početi razmišljati prije nego što se pojave ozbiljni zdravstveni problemi?
Svima nam je, vjerujem, važno ne samo da živimo dulje, nego i da što veći dio života provedemo aktivno i kvalitetno – bez bolesti koje smo mogli spriječiti i njihovih posljedica. Upravo je zato prevencija ključna, u duhu stare, ali i dalje istinite izreke: bolje spriječiti nego liječiti. No, prevencija počinje sa znanjem. Zdravstvena pismenost jedan je od ključnih preduvjeta za preventivno djelovanje. Nužno je razumjeti vrijednost ranog prepoznavanja čimbenika rizika i preventivnih pregleda, ali i znati gdje potražiti odgovarajuću skrb kada je ona potrebna.
To je posebno važno kod kroničnih nezaraznih bolesti poput kardiovaskularnih i onkoloških bolesti, debljine i šećerne bolesti, koje danas predstavljaju neke od najvećih javnozdravstvenih izazova. Ako građane kontinuirano potičemo da prepoznaju čimbenike rizika na vrijeme, obavljaju redovite preventivne preglede i pravodobno razgovaraju sa svojim liječnikom, možemo pridonijeti onome što je u konačnici najvažnije – ne samo duljem životu, nego i većem broju godina provedenih u dobrom zdravlju i uz očuvanu kvalitetu života.
Jedna od tema o kojoj se danas sve više govori jest pretilost. Zašto je važno pretilost promatrati prvenstveno kao zdravstveno pitanje, a ne kao pitanje izgleda ili osobne discipline?
Debljina je složena kronična bolest i jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice jer zahvaća velik dio stanovništva, a posljedično može dovesti do pojave čitavog niza drugih bolesti. Riječ je o važnom javnozdravstvenom pitanju koje se ne može rješavati isključivo unutar zdravstvenog sustava, već zahtijeva uključivanje šire zajednice. Zato je važno odmaknuti se od pojednostavljenog pogleda prema kojem je debljina samo pitanje izgleda, rezultat osobnih izbora ili nedostatka volje. Prehrana i tjelesna aktivnost važne su za zdravlje, ali na razvoj debljine utječu i biologija, genetika, metabolizam, okoliš te psihološki i društveni čimbenici.
Upravo zbog te složenosti pristup ne može biti jednak za sve, već treba biti individualiziran, dugoročan i medicinski vođen. Kad debljinu promatramo kroz prizmu izgleda ili osobnog izbora, fokusiramo se na pogrešnu stvar i, što je još gore, doprinosimo razvoju osjećaja krivnje i stigmatiziramo ljude, umjesto da im pomognemo. Kad, s druge strane, debljinu promatramo kao zdravstveno pitanje, što ona uistinu jest, otvaramo vrata onome što stvarno pomaže – medicinskim postupcima utemeljenim na dokazima.
Zašto je oko pretilosti još uvijek toliko stigme i predrasuda? Kako razgovarati o tjelesnoj težini na način koji neće dodatno posramiti ili obeshrabriti osobu?
Oko debljine još uvijek postoji mnogo nerazumijevanja, zbog čega je prije svega važno jasno govoriti o tome da je riječ o složenoj kroničnoj bolesti, a ne jednostavno o rezultatu osobnih izbora ili nedostatka volje. Danas znamo da debljina ima jasnu biološku podlogu koja uključuje hormonalnu regulaciju apetita, genetske čimbenike i metaboličke procese koji su često izvan kontrole pojedinca, koliko god se on trudio. Upravo takvo razumijevanje pomaže nam da se odmaknemo od pojednostavljivanja i prebacivanja odgovornosti na osobu koja živi s debljinom. Razgovor o tjelesnoj masi zato treba biti usmjeren na zdravlje i individualne potrebe osobe, uz razumijevanje da na debljinu utječu brojni čimbenici. Cilj je pružiti podršku, a ne dodatno stigmatizirati ili osuđivati osobu.
Kada osoba shvati da ima problem s viškom kilograma i želi nešto promijeniti, koji bi trebao biti njezin prvi korak? Odakle uopće početi?
Kada osoba prepozna da želi nešto promijeniti, prvi i najvažniji korak je prihvatiti da ne mora kroz taj proces prolaziti sama. Dobro je potražiti stručnu podršku i najprije sagledati cijelu situaciju, kakvo je zdravstveno stanje osobe, kakve su njezine životne navike, postoje li druge bolesti ili lijekovi koji mogu utjecati na tjelesnu masu, kakva je kvaliteta sna, razina svakodnevnog stresa i što joj predstavlja najveću prepreku. Tek kada razumijemo širu sliku, možemo postaviti realne i individualizirane ciljeve te odabrati pristup koji je održiv na duge staze. Tjelesnu masu ne treba promatrati izolirano. Cilj nije samo izgubiti određeni broj kilograma, nego smanjiti zdravstvene rizike i poboljšati kvalitetu života. Važno je pritom ne tražiti brza rješenja, nego postupne promjene koje osoba može uklopiti u svoj svakodnevni život. Debljinu pritom ne treba promatrati kao pitanje karaktera ili nedostatka volje, već kao kompleksno kronično stanje kojem treba pristupiti stručno, individualno i bez stigme.
Koliko su za zdravlje važni svakodnevni životni izbori – prehrana, kretanje, san, upravljanje stresom i vrijeme provedeno sjedeći – i mogu li male promjene u tim područjima dugoročno napraviti veliku razliku?
Svakodnevne navike imaju veliku ulogu u našem zdravlju. Prehrana, kretanje, san, stres i vrijeme provedeno sjedeći međusobno su povezani i zajedno mogu značajno utjecati na metaboličko i kardiovaskularno zdravlje, ali i na kvalitetu života. Pri tome ne trebamo razmišljati u kategorijama „sve ili ništa“. Male, dugoročno održive promjene mogu biti puno vrjednije od velikih promjena koje možemo održavati samo nekoliko tjedana. To primjerice može biti više hodanja tijekom dana, manje dugotrajnog sjedenja, redovitiji obroci, više povrća i cjelovitih namirnica, kvalitetniji san ili pronalaženje načina za bolje upravljanje svakodnevnim stresom. Dakle, cilj je pronaći navike koje možemo održavati kroz mjesece i godine. Čak i kada se promjena na vagi čini malom, poboljšanje određenih zdravstvenih pokazatelja i kvalitete života može biti vrlo značajno.
Često čujemo savjete poput „samo manje jedite i više vježbajte“. Zašto takav pristup može biti previše pojednostavljen kada govorimo o pretilosti i upravljanju tjelesnom težinom?
Prehrana i tjelesna aktivnost svakako su važni, ali rečenica „samo manje jedite i više vježbajte“ zanemaruje koliko je regulacija tjelesne mase doista složena. Na nju utječu genetika, hormoni, metabolizam, san, stres, psihološki čimbenici, lijekovi, druga zdravstvena stanja, ali i naše životno i društveno okruženje. Osim toga, organizam nakon gubitka tjelesne mase može aktivirati mehanizme koji povećavaju glad, usporavaju metabolizam te potiču vraćanje izgubljenih kilograma. Zato održavanje postignute tjelesne mase može biti jednako izazovno kao i sam proces mršavljenja. To ne znači da osoba nema nikakav utjecaj na svoje zdravlje. Naprotiv, životne navike su važan dio prevencije i liječenja debljine. Ali važno je razumjeti da kod debljine često nije riječ o jednom uzroku niti postoji jedno rješenje koje odgovara svima. Zato umjesto pitanja „Zašto se jednostavno ne možete kontrolirati?“ trebamo postaviti pitanje „Što ovoj osobi otežava regulaciju tjelesne mase i kako joj možemo pomoći?“
Kako osoba može prepoznati da je vrijeme da potraži stručnu pomoć, umjesto da sama isprobava različite dijete i savjete s društvenih mreža?
Stručnu pomoć vrijedi potražiti puno prije nego što se pojave ozbiljne zdravstvene komplikacije. Ako osoba već dulje vrijeme pokušava reducirati tjelesnu masu, stalno ulazi u ciklus mršavljenja i ponovnog dobivanja kilograma, ima izražen osjećaj gladi, poteškoće sa spavanjem, to je dobar trenutak za razgovor sa zdravstvenim stručnjakom. Ako osoba jednostavno osjeća da sama više ne zna kome vjerovati i što je za nju sigurno i učinkovito, i to je dovoljan razlog da potraži pomoć. Dakle, ne treba čekati pojavu simptoma poput povišenog krvnog tlaka, poremećaja šećera u krvi, bolova u zglobovima ili druge tegobe. Njihova pojava je alarmantna i nalaže traženje liječničke pomoći. Društvene mreže mogu biti izvor korisnih informacija, ali problem nastaje kada se pojedinačno iskustvo predstavi kao univerzalni medicinski savjet. Kod zdravlja vrijedi biti oprezan s porukama koje obećavaju brzo i jednostavno rješenje, osobito ako se temelje na ekstremnim restrikcijama ili „čudesnim“ metodama.
Danas smo zatrpani informacijama o prehrani, mršavljenju i „zdravom životu“, a mnoge su međusobno potpuno proturječne. Kako građani mogu prepoznati vjerodostojne i provjerene zdravstvene informacije?
Prvo bih savjetovala oprez prema informacijama koje zvuče predobro da bi bile istinite. „Izgubite deset kilograma bez truda“, „ova namirnica topi masnoće“ ili „liječnici vam ovo ne žele reći“ trebali bi nam biti znak za dodatni oprez. Važno je pogledati tko stoji iza informacije. Govori li osoba iz područja svoje stručnosti? Navodi li izvore i znanstvene dokaze? Postoji li konsenzus relevantnih stručnih i zdravstvenih institucija? Također, jedno osobno iskustvo nije isto što i medicinski dokaz. To što je nešto pomoglo jednoj osobi ne znači da će biti učinkovito ili sigurno za drugu. Kada je riječ o zdravlju, bolje je vjerovati zdravstvenim institucijama, stručnim društvima i zdravstvenim djelatnicima nego algoritmu društvene mreže. I stoga kada dvojimo o istinitosti neke informacije treba potražiti pouzdan izvor ili pitati stručnjaka.
Koliko je važan razgovor sa stručnjacima – liječnikom, nutricionistom, kineziologom ili drugim zdravstvenim stručnjacima – i što osoba može očekivati od takvog razgovora?
Takav razgovor može biti jako važan jer omogućuje da se osoba prestane oslanjati na pokušaje i pogreške i dobije individualizirani pristup. Liječnik može procijeniti zdravstveno stanje i rizike, razgovarati o mogućim uzrocima i povezanim bolestima te, prema potrebi, uključiti druge stručnjake. Ovisno o potrebama osobe, u skrb se mogu uključiti nutricionist, kineziolog, psiholog i drugi stručnjaci. Važno je očekivati razgovor, a ne osudu. Osoba ne bi trebala doći na pregled s osjećajem da mora opravdavati svoju tjelesnu masu. Dobar razgovor počinje slušanjem: što osoba želi postići, što je do sada pokušala, što joj je bilo teško i što joj je realno izvedivo. Tražiti stručnu pomoć nije znak slabosti niti neuspjeha. To je odgovoran odnos prema vlastitom zdravlju.
Što biste poručili osobi koja godinama pokušava smršavjeti, nekoliko puta je uspjela, ali je kilograme ponovno dobila i zbog toga izgubila motivaciju? Kako joj pomoći da na zdravlje i promjenu životnih navika gleda dugoročno, a ne kao na kratkotrajnu dijetu?
Prvo bih joj rekla da vraćanje izgubljenih kilograma nije osobni neuspjeh niti razlog za osjećaj krivnje, već da je to dio prirode debljine kao bolesti. Naime, održavanje izgubljene tjelesne mase može biti vrlo zahtjevno i upravo zato debljinu trebamo promatrati kao kroničnu bolest, a ne kao nešto što se može riješili jednom dobrom dijetom. Važno je pokušati promijeniti perspektivu. Umjesto „Kako ću što brže izgubiti kilograme?“ korisnije je pitati: „Što mogu napraviti za svoje zdravlje i koje promjene mogu dugoročno održavati?“
Cilj ne bi trebao biti savršen broj na vagi. Možda će prvi cilj biti bolje reguliran šećer u krvi, bolji krvni tlak, više kondicije, manje bolova u zglobovima, bolji san ili veća kvaliteta života. I ne treba krenuti od svega odjednom. Jedna održiva promjena vrijedi više od deset savršenih odluka koje odustanemo provoditi nakon dva tjedna. Ako je osoba već mnogo puta pokušavala sama, možda je upravo sada pravi trenutak da potraži stručnu pomoć i zajedno sa zdravstvenim timom pronađe pristup koji joj odgovara.
Kada biste posjetiteljima Zagreb Health Weeka mogli prenijeti samo jednu poruku o prevenciji, zdravom načinu života i odnosu prema vlastitom zdravlju, koja bi to poruka bila?
Ne čekajte savršen trenutak i ne pokušavajte biti savršeni. Zdravlje se ne gradi jednom velikom odlukom, nego nizom malih odluka koje ponavljamo svaki dan. I ako postoji nešto što vas brine, bilo da je riječ o tjelesnoj masi, prehrani, kretanju, snu ili nekom drugom aspektu zdravlja, razgovarajte sa svojim liječnikom. Ne trebamo čekati da problem postane velik da bismo počeli djelovati. Briga o zdravlju nije kazna niti odricanje. To je ulaganje u sebe i u godine života koje su pred nama.
(Ida Balog)
