Velika francuska studija pokazuje da su određeni konzervansi u ultraprerađenoj hrani povezani s povišenim krvnim tlakom i kardiovaskularnim bolestima, neovisno o soli i šećeru.
Dugo se smatra da su sol, zasićene masnoće i šećer glavni prehrambeni faktori rizika za srce. No veliko novo europsko istraživanje pokazuje da se iza problema može skrivati još jedan, često zanemaren faktor – prehrambeni aditivi u industrijski prerađenoj hrani.
Studija objavljena u časopisu European Heart Journal sugerira da određeni konzervansi i aditivi mogu biti neovisno povezani s većim rizikom od povišenog krvnog tlaka i kardiovaskularnih bolesti, čak i kada se uzmu u obzir ukupna kvaliteta prehrane, unos soli i konzumacija ultraprerađene hrane.
Što je pokazala studija?
Istraživanje NutriNet-Santé pratilo je više od 112.000 odraslih osoba u Francuskoj kroz gotovo osam godina. U tom razdoblju zabilježeno je:
- 2.450 slučajeva kardiovaskularnih bolesti
- 5.544 slučaja povišenog krvnog tlaka
Posebnost ove studije je detaljna analiza unosa 58 različitih prehrambenih aditiva, temeljem stvarnih brendova i dugoročnih prehrambenih navika sudionika.
Sudionici su bili podijeljeni prema razini konzumacije aditiva, a rezultati su pokazali jasne obrasce rizika.
Veći unos aditiva – veći rizik
Osobe s najvišim unosom konzervansa imale su:
- 16% veći rizik od kardiovaskularnih bolesti
- 26% veći rizik od koronarne bolesti srca
- 24% veći rizik od povišenog krvnog tlaka
Posebno su izdvojeni pojedini aditivi povezani s hipertenzijom:
- kalijev sorbat (E202) – +39% rizika
- citratna kiselina (E330) – +25%
- natrijev nitrit (E250) – +16%
- sulfiti (E220–E228) – +11%
- natrijev askorbat (E301) – +12%
Iako su ovi rezultati prilagođeni za dob, tjelesnu masu, pušenje, tjelesnu aktivnost i druge prehrambene čimbenike, povezanost je ostala dosljedna.
Gdje se nalaze ovi aditivi?
Istraživanje pokazuje da ih konzumira gotovo cijela populacija – čak 99,5% sudionika imalo je određeni unos aditiva.
Najčešći izvori su:
- prerađeno meso (kobasice, hrenovke, šunka) – nitriti i eritorbati
- vino i alkoholna pića – sulfiti
- pekarski i mliječni proizvodi – sorbati
- bezalkoholna pića i grickalice – citratna kiselina
- prerađeno voće i povrće – askorbati
Zašto oblik aditiva može biti važan?
Zanimljivo je da neki aditivi imaju identičnu kemijsku strukturu kao prirodni nutrijenti. Primjer je askorbinska kiselina (vitamin C).
No vitamin C iz voća dolazi zajedno s vlaknima i drugim biljnim spojevima, dok se u prerađenoj hrani pojavljuje izolirano. To može utjecati na apsorpciju i biološki učinak.
Slično vrijedi za nitrite: oni u prerađenom mesu mogu stvarati spojeve povezane s metaboličkim poremećajima i povećanim kardiovaskularnim rizikom.
Ograničenje istraživanja
Ovo je opservacijska studija, što znači da ne dokazuje izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Mogući su i drugi nepoznati faktori.
Također, ispitanici nisu potpuno reprezentativni za opću populaciju, no raspon prehrambenih navika bio je dovoljno širok za pouzdane usporedbe.
Što ovo znači za svakodnevnu prehranu?
Autori naglašavaju da rezultati ne mijenjaju postojeće prehrambene smjernice, ali dodaju novu dimenziju: nije važno samo što jedemo, već i što se nalazi u tim namirnicama kao dodatak.
Praktični koraci:
- češći odabir svježe i minimalno prerađene hrane
- smanjenje konzumacije prerađenog mesa
- čitanje deklaracija i izbjegavanje nitrita i sulfita
- izbor “običnih” verzija proizvoda bez aroma i konzervansa
Ordinacija.hr
