Gotovo svaka odrasla osoba na svojoj koži ima sićušne grinje koje žive u folikulima dlaka. Obično su bezopasne, no njihovo prekomjerno razmnožavanje može uzrokovati uporno crvenilo, svrbež i iritacije koje se često pogrešno dijagnosticiraju kao akne ili rozaceja.
Na ljudskoj koži obitava čitav ekosustav mikroorganizama, a među njima su i grinje iz roda Demodex, gotovo nevidljivi člankonošci koji su normalan dio našeg mikrobioma. Ove grinje, dugačke tek djelić milimetra, nastanjuju folikule dlaka i lojne žlijezde, posebice na licu – čelu, obrazima, nosu i trepavicama. U normalnim okolnostima, njihov suživot s nama prolazi neprimijećeno i ne uzrokuje nikakve probleme. Međutim, kada dođe do narušavanja ravnoteže, primjerice zbog oslabljenog imuniteta, stresa, hormonalnih promjena ili korištenja određenih kozmetičkih proizvoda, broj ovih grinja može se drastično povećati. Takvo stanje, poznato kao demodikoza, dovodi do upalnih procesa na koži koji mogu značajno utjecati na kvalitetu života, a zbog nespecifičnih simptoma često ostaju dugo neprepoznati. Iako su prisutne kod većine odraslih, rijetko se nalaze kod djece mlađe od pet godina, vjerojatno zbog manje proizvodnje sebuma koji im služi kao hrana.
Dvije vrste koje parazitiraju
Postoje dvije glavne vrste koje parazitiraju na ljudima: Demodex folliculorum i Demodex brevis. Prva vrsta je nešto veća, dugačka od 0,3 do 0,4 milimetra, i obično živi u skupinama unutar folikula dlaka, gdje se hrani mrtvim stanicama kože i sebumom. Demodex brevis je manja, od 0,15 do 0,2 milimetra, i preferira samotniji život duboko u lojnim žlijezdama. Njihov životni ciklus traje otprilike dva do tri tjedna. Nakon parenja, ženka polaže jajašca unutar folikula, iz kojih se nakon nekoliko dana izlegu ličinke. One prolaze kroz nekoliko stadija prije nego što dosegnu zrelost. Ove su grinje izrazito osjetljive na svjetlost, zbog čega većinu aktivnosti obavljaju noću. Tada izlaze na površinu kože kako bi se hranile i parile, krećući se brzinom od osam do 16 milimetara na sat. Kada uginu, njihova se tijela raspadaju unutar folikula i lojnih žlijezda, što može dodatno potaknuti upalnu reakciju.
U normalnim okolnostima, njihov suživot s nama prolazi neprimijećeno i ne uzrokuje nikakve probleme. Međutim, kada dođe do narušavanja ravnoteže, primjerice zbog oslabljenog imuniteta, stresa, hormonalnih promjena ili korištenja određenih kozmetičkih proizvoda, broj ovih grinja može se drastično povećati.
Klinička slika demodikoze može biti vrlo raznolika i često se preklapa sa simptomima drugih kožnih bolesti, što otežava dijagnozu. Najčešći znakovi uključuju uporno crvenilo, osjećaj peckanja ili žarenja, suhu kožu koja se peruta i neugodan svrbež, koji se pojačava tijekom noći. Mogu se pojaviti i papule i pustule, sitni prištići koji nalikuju aknama, zbog čega se stanje često pogrešno liječi kao obična akna ili rozaceja. Zapravo, veza između Demodexa i rozaceje predmet je mnogih istraživanja, pri čemu se vjeruje da prekomjerna prisutnost grinja može biti okidač ili pogoršati postojeće stanje. Kada grinje zahvate područje očiju, mogu uzrokovati upalu vjeđa (blefaritis), što se manifestira crvenilom, svrbežom, osjećajem stranog tijela u oku, pa čak i gubitkom trepavica. Jedan od najpouzdanijih znakova očne demodikoze su takozvane kolarete, odnosno cilindrična perut – voštane, ljepljive naslage na korijenu trepavica koje predstavljaju nakupine izlučevina, jajašaca i samih grinja.
Liječnik može uzeti uzorak površinskim struganjem kože, biopsijom ili jednostavnim uzimanjem nekoliko trepavica. Pod mikroskopom se zatim promatra broj prisutnih grinja. Smatra se da gustoća veća od pet grinja po kvadratnom centimetru kože ukazuje na klinički značajnu infekciju, odnosno demodikozu
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i mikroskopske analize. Liječnik može uzeti uzorak površinskim struganjem kože, biopsijom ili jednostavnim uzimanjem nekoliko trepavica. Pod mikroskopom se zatim promatra broj prisutnih grinja. Smatra se da gustoća veća od pet grinja po kvadratnom centimetru kože ukazuje na klinički značajnu infekciju, odnosno demodikozu. Iako se grinje mogu naći kod gotovo svih osoba starijih od 70 godina, problematične infekcije češće se javljaju kod starijih odraslih osoba te kod pojedinaca s kompromitiranim imunološkim sustavom, kao što su pacijenti na imunosupresivnoj terapiji, oboljeli od HIV-a ili osobe koje prolaze kemoterapiju. Liječenje je usmjereno na smanjenje broja grinja i ublažavanje upale. Osnovu čini pravilna higijena, koja uključuje svakodnevno čišćenje lica blagim sredstvima bez ulja i izbjegavanje teške, masne šminke. U težim slučajevima, liječnik može propisati i oralne lijekove. Od prirodnih preparata, često se spominje ulje čajevca zbog njegovih akaricidnih svojstava, no s njim treba biti oprezan jer u visokim koncentracijama može iritirati kožu, posebice osjetljivo područje oko očiju. Liječenje je često dugotrajno i zahtijeva strpljenje, ali pravilnom terapijom simptomi se mogu uspješno staviti pod kontrolu.
( Ordinacija.hr )
