Mukoepidermoidni karcinom (MEC) vrsta je malignog tumora koji se može razviti u različitim dijelovima tijela, ali najčešće se javlja u žlijezdama slinovnicama i žlijezdama sluznice dišnog sustava. U Hrvatskoj je manje od 20 osoba s dijagnozom MEC-a. Alisa Erceg iz Zagreba jedna je od njih
Život s bilo kojom dijagnozom nije nimalo lak. Čuti od liječnika da do kraja života morate biti svjesni da imate rak nije nešto što biste poželjeli i najvećem neprijatelju.
Kako je moj život krenuo novom stazom?
Početkom lipnja, kao akumulacija velikog stresa i napora, u nosu mi se pojavila lagana bol koja je ukazivala na mogući herpes. I prije u životu, kada sam bila pod velikim stresom, umjesto na usnici, herpes mi je izlazio u nosnici. Nakon tri dana, kada bi bilo za očekivati da herpes procuri jer je sazrio, umjesto očekivanog na septumu desne nosnice stvorila se kvržica veličine lješnjaka. Kako već na istoj strani nosa imam veliku devijaciju septuma, problem već ionako problematičnog disanja zapravo je postao nemoguć.
Nemaš što čekati. Zovem doktora. Idi u četvrtak u Vinogradsku (KBC Sestre milosrdnice), uzmi uputnicu za ORL, doktor je dežuran, savjetovala mi je susjeda.
Kako rečeno, tako i učinjeno.
Četvrtak, hitna ORL. Gužva kamo god pogledaš. Konačno doktor proziva moje ime. Mlad, simpatičan i veseo pita me što je problem.
Mislim da mi izlazi herpes, a na kraju imam neku kvržicu koja mi smeta kod disanja, odgovaram.
Našalili smo se na temu devijacije septuma, ali kad je pogledao u nosnicu, nije mu bilo najjasnije što je točno ta izraslina. U pokušaju punkcije iglom probio je opnu kvržice koja se raspukla i, nažalost, nije uspio uzeti uzorak za PHD analizu te je nakon toga još malo skalpelom počistio ranu, tamponirao i dogovorio kontrolu za dva tjedna. Terapija – ispiranje fiziološkom i antibiotska mast.
Posao, stres i svakodnevne obaveze, uobičajen ritam života nastavio se sljedećih dana. Ponedjeljak nakon zahvata, prošla su svega četiri dana, nova kvržica u istoj nosnici, samo malo više prema korijenu nosa. Prva mi je reakcija bila – pa kako mi je to doktor očistio ranu? Samo je razmazao skalpelom virus i evo opet kvržice. Kako ću čekati dva tjedna kontrolu? Naprosto me izluđuje cijela ova stvar s nosom. Srijeda, zovi susjedu. Stara, opet mi je izašlo ono g… Kaže mi da bi ona otišla na hitnu. Sutradan je bio praznik i odlučim otići u petak.
Hitna ORL, 7.45, prijava na šalter. “Kaj ste došli?” Prilažem povijest bolesti i kažem da mi je izrasla nova kvržica. “Sjednite, netko će vas pozvati.” Naravno, gužva kao i prvi put. Nije prošlo ni 20 minuta, prozivaju me negdje dolje, na kraju hodnika. Mlada liječnica pita jesam li ja “gospođa po preporuci gospođe”. Nisam. “Kad ste već tu, dajte da vas pregledam.”
Ispitala me o povijesti kvržice i nakon kratkog uvida u stanje nosa objasnila da ću ipak morati na operaciju. Pozove sestru iz dnevne operacijske sale kako bi mi rekla vrijeme povratka u bolnicu. “Odite popiti kavu i vratite se za dva sata.” Vratila sam se nešto ranije. Čekanje se produžilo još sat i oko 11 sam došla na red. Potpis na papir prije zahvata i kratki opis što me čeka. U lokalnoj anesteziji odrađena je punkcija za PHD nalaz, očišćeno, spaljeno i zašiveno. Kontrola u ponedjeljak kada se vadi i tampon iz nosa.
Doma dernek. Muž je dogovorio sa susjedima ručak sljedeći dan. Ni manje ni više – odojak na ražnju. S tamponom u nosu, kao nakon estetske korekcije, u odojku do grla, sa sjekiricom u rukama seciram komad po komad praščića i stavljam na platu prije serviranja. U poslu i slavlju prođe vikend.
Ponedjeljak ujutro, kontrola. Doktorica potvrđuje da rana dobro zacjeljuje. Nalaz PHD-a neće biti gotov do kraja tjedna. Trebam po njega doći za 11 dana.
Petak, 7. srpnja, KBC Sestre milosrdnice. Tražim gdje je nalaz. Bez uputnice, pitala sam liječnicu treba li mi uputnica za podizanje PHD nalaza. Odgovorila je da ga dođem samo preuzeti.
Naravno, trebala je uputnica. Sestra na šalteru nije bila naklonjena mom neznanju imena liječnice i neimanju uputnice te je nakon kratkog natezanja upitala dežurnog liječnika što da radi. Zamolila me da pričekam red jer će me ipak primiti, bez uputnice.
Primio me mladi liječnik, takozvana mlađa služba ili specijalizant. Sjedneš u onu stolicu za pregled. “Došli ste po PHD nalaz?” pita mlađa služba. Kimam glavom. “Gospođo, prije 11 dana učinjena je ekscizija promjene sluznice septuma desno. Imate resekciju tumora nosa.” Ajmeeee, je l’ to on meni priča da imam tumor? “Nadalje”, kaže mlađa služba, “nisam siguran kamo sad. Dermatolog ili… možda bi bilo najbolje da zovem liječnicu koja vas je operirala. Na kirurgiji je, treba joj 5 minuta da se spusti.” Vrijeme sporo prolazi, doktorica stiže i pregledava me. Rana ne zacjeljuje najbolje. Liječnica objašnjava da tumor žarišno dopire do baze resekcije. “Histološka slika prema recentnoj WHO klasifikaciji iz 2022. odgovara sinonazalnom mukeopidermoidnom karcinomu visoke mitotske aktivnosti.”
Bože pomozi. Liječnica mi zatim kaže da ću biti upisana u knjigu prioriteta onkoloških pacijenata i da ću biti obaviještena o terminu primitka u bolnicu. Trebam naručiti od obiteljske liječnice uputnicu B1 i započeti obradu za OETA.
Ja vas ne mogu operirati, danas mi je zadnji radni dan. Kolega dolazi s godišnjeg pa će on, kaže mi doktorica.
Na izlasku iz bolnice srećem prvu susjedu kojoj još u šoku kažem da imam karcinom. Zovem supruga pa prijateljicu. Nije prošlo ni 10 minuta, iz bolnice mi javljaju termin za operaciju. Moram se javiti 17. srpnja. Moja liječnica pušta u sustav uputnice za bolničko liječenje i određivanje krvne grupe. Sve ostalo kaže da ne može jer u specijalističkom nalazu ne piše ništa konkretno, iako na kraju pisma piše da se započne OETA. Odjelna sestra iz bolnice nazvala je sredinom tjedna i prenijela mi da je prijem u bolnicu 18. srpnja.
Ponedjeljak, 17. srpnja negdje poslije 10 sati poziv iz bolnice. “Gospođo, gdje ste vi?” Kako mislite, sestro, pa prijem je sutra. “Ne, danas trebate doći. Imate li torbu?” Pa ne hodam s torbom za bolnicu po gradu. Ne mogu doći prije 15 sati jer sam kod fizijatra.
Nešto prije 15 sati s koferom gazim prema hitnoj ORL radi prijave na bolničko liječenje. Vrućina, čini mi se najtopliji dan u Zagrebu, 37 stupnjeva. Od zgrade do zgrade, birokracija i unutar iste institucije. Konačno, drugi kat zgrade pored hitne, prijem na odjel. Zvonim, nitko ne otvara vrata. Guram vrata, a druge strane ni manje ni više nego liječnik koji će me operirati. “Objasnit ću vam sve što ćemo raditi.”
Kad se probudite odmah izađite na zrak, dobrobiti za zdravlje su brojne
Red vađenja krvi, red odgovaranja na pitanja za anesteziologa, red doktora, red pospremanja stvari u ormar, red EKG-a.
Pitam kad mogu doma. “Ne idete nikamo. Ostajete u bolnici.” Ne dolazi u obzir, moram kući vratiti auto i otići potpisati ugovor. Sestra me pušta na vlastitu odgovornost, uz obavezu da se vratim najkasnije do 20 sati. Vratila sam se 20 minuta ranije.
Sljedeći dan šetnja po zgradama, CT kontrast, rendgen, anesteziolog.
Srijeda, 19. srpnja, jutro. Sve je spremno. Ja, doktor i ostatak tima. Buđenje nakon operacije u sobi u 11 i 20. Doktor pored mene. Zadovoljan. Trebala bih biti i ja. Vjeruje da ću sutra doma. Dan prolazi uredno. Dišeš na usta jer nos je tamponiran, zamotan. Uho isto. Rekonstrukcija septuma rađena je od ušne hrskavice.
Četvrtak otpust. Noć i dio jutra uredan. Zovem supruga da me pokupi oko 10. Sestre namještaju novu posteljinu. Dvije pacijentice idu iz iste sobe, a treću premještaju u sobu pored.
Stiže otpusno pismo. Odlazim uz naputak za kontrolu za dva dana. I liječnik se odjavljuje. Ide na godišnji. Druga dvojica liječnika dobila su zadatak za kontrolu, vađenje šavova s uha i sastanak s onkološkom konzilijem za tumore glave i vrata radi daljnjih postupaka liječenja.
Četvrtak, 27. srpnja poslije 14 sati konzilij je odlučio kako je operacija odrađena kvalitetno. Tumor je u potpunosti odstranjen i nema potrebe za dodatne tretmane kao što su kemoterapija ili zračenje. Preporuka je praćenje.
Subota, 29. srpnja, zadnji konci iza uha. Nedjelja more, Šolta. Lagano plivanje, more do vrata. Ponedjeljak pronalazim rupu iza uha. Panika, što sad. Šaljem liječniku sliku. Prijedlog, lokalna ambulanta ili ORL Firule Split. Katamaran srijeda u 7 sati. Pješice do Firula. Tražim ORL. Zašto uvijek drugi kat? Javljam se sestri i kažem joj razlog dolaska i tijek bolesti. Zove liječnika koji odlučuje ponovo razrezati cijelo uho i zašiti novih 6 šavova.
Nakon bolnice kava sa starim kolegama. Katamaran 14.30. Natrag na Šoltu. Uho boli pošteno, ali idemo dalje.
Petak kontrola, lokalno na otoku. Liječnik na prematanju zaključi da je šav popustio i da je nova rupa od 3 mm tu. Ponovo šivanje. Drama.
Danas je 15. 8. 2023. Zagreb, Velika Gospa. Šavovi drže. Možda ću sutra na hitnu skinuti šavove, a možda ne. Moj se život preokrenuo u zadnja tri tjedna.
