Rani rezultati kliničkih ispitivanja pokazuju da beta stanice dobivene iz matičnih stanica mogu obnoviti proizvodnju inzulina kod dijabetesa tipa 1.
Ljudsko tijelo u odrasloj dobi sastoji se od približno 30 bilijuna stanica. Ipak, svaka od njih nastaje iz vrlo malog broja – oko 100 embrionalnih matičnih stanica u najranijoj fazi razvoja života. Te rane stanice imaju iznimnu sposobnost da se razviju u bilo koji tip stanice u tijelu, zbog čega se nazivaju pluripotentnima. Upravo to svojstvo danas je jedno od ključnih područja istraživanja u regenerativnoj medicini.
Od embrionalnih stanica do laboratorijskih terapija
Korištenje embrionalnih matičnih stanica u znanstvene svrhe započelo je 1998. godine, nakon što su istraživači dobili donirane ljudske embrije iz postupaka izvantjelesne oplodnje (IVF). Iz tih početnih uzoraka razvijene su linije stanica koje se mogu gotovo neograničeno razmnožavati u laboratoriju i koje se i danas koriste u istraživanjima diljem svijeta. Gotovo tri desetljeća kasnije, te su stanice i dalje temelj brojnih znanstvenih studija.
Važan iskorak dogodio se 2007. godine, kada su dvije neovisne skupine znanstvenika – koje su predvodili Shinya Yamanaka na Sveučilištu Kyoto te James Thomson na Sveučilištu Wisconsin–Madison – uspjele reprogramirati zrele stanice, primjerice stanice kože, natrag u stanje nalik matičnim stanicama.
Takve stanice nazivaju se inducirane pluripotentne matične stanice (iPSC). Njihova je prednost što zadržavaju DNK samog pacijenta, što otvara mogućnost personaliziranih terapija i modeliranja bolesti.
Kako matične stanice mogu pomoći kod dijabetesa tipa 1?
U istraživačkim laboratorijima znanstvenici, među kojima su i Bailey Laforest i Jennifer Bruin sa Sveučilišta Carleton, koriste embrionalne matične stanice kako bi proizveli beta stanice – stanice gušterače koje proizvode inzulin.
Kod dijabetesa tipa 1, imunološki sustav uništava upravo te beta stanice, što dovodi do potpune ovisnosti o vanjskom inzulinu.
Bez vlastite proizvodnje inzulina, pacijenti moraju svakodnevno primati injekcije kako bi održali stabilnu razinu šećera u krvi i spriječili ozbiljne komplikacije poput oštećenja živaca i krvnih žila.
No, kako ističe Jennifer Bruin, „inzulinska terapija spašava život, ali ne može u potpunosti zamijeniti prirodnu regulaciju glukoze koju osiguravaju beta stanice”.
– Naš cilj je vratiti tijelu sposobnost da ponovno samo proizvodi inzulin, a ne samo nadoknađivati njegov nedostatak – naglašava Bailey Laforest.
Laboratorijski uzgojene stanice i prvi klinički uspjesi
Znanstvenici danas uspijevaju u laboratoriju uzgojiti beta stanice iz matičnih stanica i presaditi ih pacijentima. Nedavna klinička ispitivanja daju ohrabrujuće rezultate:
- Tvrtka Vertex Pharmaceuticals presadila je beta stanice dobivene iz embrionalnih matičnih stanica u 12 osoba s dijabetesom tipa 1. Kod 10 pacijenata (83 %) došlo je do prestanka potrebe za inzulinskim injekcijama unutar šest mjeseci.
- U Kini su istraživači uzeli masne stanice pacijenta, reprogramirali ih u inducirane pluripotentne matične stanice, zatim ih pretvorili u beta stanice i transplantirali ih natrag u tijelo. Pacijent je postao neovisan o inzulinu već nakon 75 dana i taj je učinak trajao najmanje godinu dana.
Ovi rezultati pokazuju da laboratorijski stvorene beta stanice mogu preživjeti u ljudskom tijelu, sazrijevati i preuzeti funkciju proizvodnje inzulina.
Najveći izazov: imunološko odbacivanje
Unatoč napretku, jedan od glavnih problema i dalje je imunološki odgovor organizma. Budući da se laboratorijski uzgojene stanice genetski razlikuju od pacijentovih, imunološki sustav ih može prepoznati kao strane i uništiti.
Jedno od rješenja koje se istražuje jest korištenje iPSC stanica dobivenih iz vlastitih stanica pacijenta, no čak ni to ne jamči potpunu sigurnost. Tijekom laboratorijske obrade stanice se mogu promijeniti i postati nepredvidive.
Osim toga, kod dijabetesa tipa 1 prisutan je i autoimuni proces koji može ponovno napasti nove beta stanice. Trenutno se odbacivanje pokušava spriječiti imunosupresivnim lijekovima, no oni nose značajne nuspojave i rizike.
Zbog toga znanstvenici razvijaju alternativne pristupe – od zaštitnih kapsula koje fizički štite stanice do genetskih modifikacija koje im omogućuju da „izbjegnu” imunološki sustav.
Novi pomak: genetski modificirane stanice bez imunosupresije
Jedno od najzanimljivijih recentnih istraživanja iz 2025. godine pokazalo je da bi se imunološko odbacivanje moglo izbjeći i bez lijekova.
U toj studiji pacijentu s dijabetesom tipa 1 transplantirane su genetski uređene stanice koje su uspjele preživjeti bez imunosupresivne terapije, proizvoditi inzulin i poboljšati regulaciju šećera tijekom 12 tjedana.
Istraživači smatraju da bi ovakav pristup mogao predstavljati važan korak prema sigurnijim terapijama u budućnosti.
Što nas čeka dalje?
Matične stanice danas se smatraju jednim od najmoćnijih alata moderne medicine. Iako su prvi rezultati kliničkih ispitivanja vrlo ohrabrujući, stručnjaci upozoravaju da su ove terapije i dalje u eksperimentalnoj fazi. Trenutno nisu odobrene od strane regulatornih agencija poput američkog FDA-a ili Health Canade.
– Važno je da pacijenti budu oprezni i da se ne odlučuju na neprovjerene terapije izvan kontroliranih kliničkih studija – naglašavaju Laforest i Bruin.
Unatoč izazovima, znanstvenici vjeruju da bi razvoj terapija temeljenih na matičnim stanicama mogao značajno promijeniti budućnost liječenja kroničnih bolesti, uključujući dijabetes tipa 1.
(Ordinacija.hr)
