Od početka pandemije izloženi smo snažnim negativnim iskustvima vezanim uz COVID-19.
Situaciju nimalo ne olakšava brzina širenja virusa, stalne informacije u medijima o opasnostima koje nas okružuju, o broju oboljelih i umrlih, preopterećenosti zdravstvenog sustava i manjku društvenog kontakta. Jasno nam je svima, a to potvrđuju i istraživanja, da će svi ovi faktori negativno utjecati i na našu psihu. Sav taj stres koji nas okružuje može navesti i da se u većoj mjeri odamo rizičnim ponašanjima od kojih očekujemo da će nas nakratko usrećiti i umiriti. Kada govorimo o zdravlju, jedna od najrizičnijih navika zasigurno je pušenje jer duhanski dim svake godine u svijetu odnese oko 8 milijuna života, a itekako je dobro poznato koliko je opasan za zdravlje, posebno pluća i srce. Je li se povećao broj pušača ili su se neki ipak odrekli ove štetne navike u pandemiji, otkriva nam psihologinja dr. sc. Latinka Basara, univ. spec. klin.
Primjećuje li se porast potrošnje duhanskih proizvoda ili je možda manji broj pušača zbog straha od COVID-a?
Na samom početku pandemije nismo primijetili promjene u broju pušača oko čega smo i tad bili nesigurni u interpretaciji. Do sada je i u svijetu već napravljeno nekoliko istraživanja koja pokazuju različite trendove; negdje je pandemija utjecala na promjene u postotku pušača ili interesu za prestanak pušenja, a drugdje nije. Pa tako podaci iz istraživanja u Sjedinjenim Američkim Državama pokazuju kako se nakon pandemije brojevi otprilike kreću u trećinama. Dakle, otprilike trećina ispitanih nije mijenjala navike pušenja (31%), 32% je izjavilo kako puši više nego prije pandemije, a 37% da puši manje. Zanimljivo je što se pokazalo kako je tijekom prvih 6 mjeseci pandemije oko 11% ispitanih pušača prestalo pušiti, dok se 28% bivših pušača vratilo toj ovisnosti. Ako se sjećate razgovora una početku pandemije, govorili smo kako nam se čini da i u zagrebačkoj Školi nepušenja vidimo trend da se u tim prvim mjesecima pandemije pušenju vraćaju oni koji su kraće vrijeme bili nepušači. Vjerojatno je razlog tome bio onaj najočitiji – velik pritisak u situaciji još nedovoljno uvježbanih strategija da se kroz stres prolazi nekim zdravijim ponašanjem umjesto pušenja. Taj podatak samo pokazuje nešto što uvijek valja naglasiti – povratak pušenju najvjerojatniji je u situacijama stresa jer je to bivšem pušaču u sjećanju ostalo kao najbrži i najkraći put do olakšanja. Naravno, to ima previsoku cijenu, ali o tome se tada teško razmišlja. Ljudi su pod stresom i posežu za onim što im je najdulji period najbolje služilo za postizanje efekta nagrade/ugode. Nadalje, i neke druge europske zemlje ispitivale su trendove prestanka pušenja pa se tako u Turskoj pokazalo da je porastao postotak odvikavanja od pušenja u odnosu na pretpandemijsko doba, i to s 24% na 31%. U Italiji je tijekom pandemije povećan broj pušača, kao i u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, a u nama susjednoj Srbiji najveći postotak pušača, oko 80%, nije promijenio navike pušenja dok otprilike podjednak broj je ili povećao ili smanjilo pušenje. Podaci iz siječnja 2021. iz naše zemlje, na uzorku od 495 korisnika duhanskih proizvoda starijih od 18 godina pokazuju kako je četvrtina (25,8%) povećala navike pušenja, 18,5% ih je smanjilo pušenje za vrijeme pandemije, a 55,7% tvrdi da situacija s pandemijom nije utjecala na njihove navike pušenja. Tek treba utvrditi vraćaju li se pušenju oni koji su preboljeli COVID-19 te o čemu ovisi stupanj njihove želje da se vrate pušenju ili zauvijek prestanu pušiti. Zasada imamo samo klinička opažanja koja pokazuju kako osobe koje su bili pušači, a razboljeli se od težeg oblika bolesti, naravno očekivano prestaju pušiti po oporavku. No vjerujem da, nažalost, ima i onih koji su zbog blažeg oblika bolesti sebi opravdali nastavak pušenja. Istraživanja će dati jasniju sliku stvarnog stanja.
Koliko je opasno imati “pušačka pluća” i zaraziti se koronavirusom?
Rezultati studija, svima poznati, koje su nastojale ispitati upravo to su nekonzistentne i teško je nešto tvrditi sa stopostotnom sigurnošću za pojedinu osobu u datom trenutku. No ono što su liječnici, u prvom redu pulmolozi isticali tijekom cijele pandemije jest da pušenje neupitno oštećuje funkciju pluća (između ostalih šteta na kardiovaskularnom, imunosnom i ostalim sustavima tijela) i da će pluća oštećene funkcije sigurno slabije podnijeti bilo koju infekciju pa tako i infekciju koronavirusom, uz veći rizik od teškog oblika bolesti.
Je li porastao broj osoba koje vam se javljaju zbog prestanka pušenja otkako je počela pandemija?
Nažalost, ne. Koliko god se isticalo da je sad pravo vrijeme za ojačati svoje zdravlje, iskoristiti pandemiju za neku vrstu vlastite aktivacije u čuvanju zdravlja (kad već nosimo masku, čuvamo se zaraze, nastojimo uvažavanjem mjera zaštititi i druge…), toliko je očito i razloga da se zbog svega što nam se događa pušači naprosto žele “opustiti” ili nastaviti “tješiti” cigaretom. Na pitanje zašto ne prestanu pušiti pušači i inače često kažu: “Pa to je jedino što imam”, ili “Pušenje je moj jedini porok pa neka…” Nažalost, sada nekim pušačima zvuči još istinitije. I to opravdanje da, ako je to jedino što radimo krivo za sebe i druge, onda i smijemo jer je jedino, pretpostavljam, i dalje je u korijenu neodlučnosti na prestanak pušenja. Osim toga, vjerojatno se radi i o tome da su ljudi naprosto koncentrirani na što manji odlazak u institucije, rad u grupi, zdravstvene ustanove (zbog straha od COVID-a) pa se i manje obraćaju za pomoć. Nadajmo se da će se taj interes pojaviti. Mediji tu mogu pomoći naglašavanjem koliko je važno nastaviti brinuti se o dobrom zdravlju i izvan doba pandemije. Ne smijemo zaboraviti i na ostale načine zaštite zdravlja koji uključuju i naviku kretanja, spavanja, prehrambene navike i prestanak pušenja….
Jesu li električne i slične naprave za pušenje sigurniji odabir?
U jednom momentu učinilo se da pada broj pušača, no onda se shvatilo da se to događa jer pušači prelaze na bezdimne proizvode i zapravo nastavljaju “pušiti”. E-cigarete i ostali bezdimni proizvodi nedovoljno su istraženi da bismo sa sigurnošću mogli reći da je to bolja opcija od cigareta. Treba svakako ponoviti da su ti proizvodi namijenjeni da pomognu u odvikavanju od tradicionalnih cigareta i da je preporuka da se koriste do sedam tjedana; nastavak korištenja smatra se zloporabom. Dakle, ako je bezdimni proizvod način na koji će osoba unutar tog perioda uspjeti potpuno se odviknuti pušenja, mogli bismo to prihvatiti, no, nažalost, ljudi samo zamijene jednu naviku drugom. Iako možemo reći da je u načelu tim proizvodom uklonjen čimbenik štetnih tvari iz dima, ti proizvodi obiluju supstancama za koje ne znamo sa sigurnošću što znače za naše zdravlje. Valja se prisjetiti kako je 2019. godine Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (Centres for Disease Control and Prevention, CDC) objavio podatak o više od 2500 slučajeva teških plućnih bolesti uzrokovanih korištenjem e-cigareta, tzv. e-cigarette associated lung injury (EVALI). Smatra se da su tada navedene patološke promjene na plućima posljedica zagrijavanja kanabinoidnih spojeva iz e-cigareta. Iako je rizik od pasivnog pušenja kod e-cigarete ipak manji i nekoliko randomiziranih kliničkih studija je pokazalo da su e-cigarete bile uspješnije od nadomjesne nikotinske terapije (flasteri, žvake, tablete) u odvikavanju od pušenja, kada su oba modaliteta bila kombinirana s bihevioralnom terapijom, kod e-cigareta postoji rizik i od opeklina, kemijskih i eksplozivnih ozljeda. A ono što je svakako poteškoća kod ovih proizvoda jest mogućnost dugotrajnog udisanja, gotovo vremenski neograničenog ili onog koje traje satima, što ne samo da je nedostatak u odnosu na običnu cigaretu već je i problem jer u osnovi ne rješava glavni problem – ovisničko ponašanje. Osoba i dalje puši i njeguje svoje ponašanje kao pušača.
Postoje li možda neke analize koje govore koliko je pušača u Hrvatskoj ili svijetu?
Prema procjenama Zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj svaka treća osoba puši. Taj podatak Hrvatsku stavlja u sam vrh zemalja svijeta po konzumaciji cigareta. Svaki drugi hrvatski pušač popuši prosječno 15-24 cigarete dnevno. Prema podacima HZZO-a godišnje se na troškove liječenja posljedica pušenja potroši oko 1,5 milijardi kuna. Godišnje od posljedica pušenja u Hrvatskoj umire oko 14.000 ljudi (Zavod za javno zdravstvo). Prema podacima Eurostata za 2019. godinu: U 2019. godini 18,4% europske populacije (starijih od 15 godina) prijavilo je da puši cigarete svakodnevno, 12,6% stanovnika EU u danu popuši manje od 20 cigareta, a njih 5,9% puši 20 ili više cigareta u danu.
Neki od općih savjeta kako prestati pušiti su:
- Odaberite datum prestanka
- Osigurajte podršku okoline (smislite što ćete činiti kad vam cigareta bude nedostajala)
- Uklonite sve proizvode povezane s pušenjem i u početku se nastojite maknuti od mjesta koja vas asociraju na pušenje (pušačko društvo, omiljeni kafić, omiljeno mjesto za pušenje i sl.)
- Krize savladavajte jednu po jednu. Imajte na umu da traju kratko i da su s vremenom sve blaže
- Zaposlite ruke nečim drugim, koristite zdrave grickalice, prošećite, pijte dovoljno tekućine
- Ako pokleknete, svakako brzo nastavite s apstinencijom; propusti su očekivani dio uspjeha i ne trebate odustajati samo zato što niste uspjeli iz nekoliko pokušaja. U svakom pokušaju učite što vas je dovelo do ponovne cigarete i u idućem pokušaju to izbjegnite
- Trud koji uložite da biste prestali s pušenjem uvijek osvještavajte kao put koji ne želite ponovo prolaziti. Oponašajte nepušače; imaju iste probleme kao i vi, ali ne posežu za cigaretom. Naučite nove načine suočavanja sa stresom
Koliko je teško prestati pušiti i kako od odluke ne odustati
Prestanak pušenja jest zahtjevan. Ne treba smesti s uma da se radi o ovisnosti i da se tu primjenjuju slične zakonitosti i razlozi za konačni uspjeh ili neuspjeh. Osim fizičke, cigareta izaziva i psihičku ovisnost koja je tvrdokornija jer nažalost ostaje prisutna i nakon što pušač prestane fizički “žudjeti” za nikotinom. Donošenje odluke je prvi korak… ali i to da osoba donese odluku nije događaj, već proces. Ona se najčešće donese nakon dužeg perioda previranja, podignute svijesti o štetnostima pušenja i potrebi za prestankom, katkad i na inicijativu bliskih osoba, katkad nakon mnogih obećanja danih sebi i drugima i naposljetku – nakon nekoliko pokušaja. Stoga, odluka se ne donosi odjednom i za to nema recepta. Svatko za sebe odlučuje i prepušta se tom procesu. Ona može biti takva da osoba prestane pušiti odjednom ili postepeno. Obje su dobre, najvažnije je da se postigne cilj i da osoba na kraju odbaci tu ovisnost, dugoročno, kaže dr. sc. Basara.
Foto: Shutterstock
