Anesteziologija je grana medicine koja se bavi proučavanjem i liječenjem akutne i kronične boli te promjena koje se događaju u tijelu tijekom i neposredno nakon operacijskog zahvata kao i proučavanjem kardiopulmonalne reanimacije (mjera oživljavanja u životno ugrožavajućim stanjima).
Tko su članovi anesteziološkog tima?
Članovi anesteziološkog tima su liječnici specijalisti anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te posebno educirane medicinske sestre koje rade u operacijskoj dvorani kao anesteziološki tehničari i/ili u jedinici za poslijeoperacijsku i poslijeanestezijsku skrb (tzv. „soba za buđenje“).
Anesteziolog skrbi da bezbolno i sigurno podnesete operativni zahvat, a također se brine o vašoj prijeoperacijskoj pripremi tako da s obzirom na vaše opće zdravstveno stanje budete u optimalnoj kondiciji za operativni zahvat. Poslije operacije članovi anesteziološkog tima prate vaš rani poslijeoperacijski oporavak i brinu se za liječenje boli tijekom vašeg boravka u bolnici.
Koje vrste anestezije postoje i koja je najbolja za moju operaciju?
Vrste anestezije se u širem smislu dijele na opću, regionalnu i lokalnu anesteziju. U djelokrug rada anesteziologa spada i tzv. sedacija koja se najčešće kombinira s jednom od metoda regionalne ili lokalne anestezije. Kod pojedinih operativnih zahvata anesteziolog će radi osiguravanja što bezbolnijeg prolaska kroz perioperativno razdoblje kombinirati i opću anesteziju s nekim od postupaka regionalne anestezije.
Opća anestezija je stanje u kojem je pacijent bez svijesti za vrijeme operacije i tijelo je potpuno neosjetljivo na kirurške podražaje (bol). Opća anestezija postiže se se intravenskom infuzijom mješavine lijekova protiv bolova i anestetika i/ili smjesom anestezioloških plinova isporučenih u dišne putove pacijenta.
Regionalna anestezija, odnosno kolokvijalno „blokovi živaca“, obuhvaća niz anestezioloških postupaka kojima se postiže privremeni gubitak osjeta, a često i motorike (sposobnosti micanja) samo u određenom dijelu tijela. Najčešće se postiže tako da se lijek koji sprječava provođenje živcima, lokalni anestetik, ubrizga u neposrednu okolinu živ(a)ca koji opskrbljuje osjetno (i motorički) određeni dio tijela na kojem će se vršiti operativni zahvat.
Regionalne anesteziološke tehnike osobito su pogodne za izvođenje ortopedskih operativnih zahvata jer se većinom isti vrše na pojedinoj od okrajina (od ramena do šake, tj. od kuka do stopala) i spadaju u skupinu operativnih zahvata s jako izraženim poslijeoperacijskim bolovima. Prednost je regionalne anestezije da osim pružanja izvrsne analgezije (obezboljenja) tijekom operacije omogućava i dugotrajnu poslijeoperacijsku analgeziju.
Osim gore opisanih tzv. perifernih blokova živaca, drugu skupinu regionalnih anestezioloških tehnika pogodnih za zahvate na donjem dijelu tijela čine postupci kojima se lokalni anestetik i neki drugi lijekovi unose izravno u prostor spinalnog kanala u blizinu kralješnične moždine s ciljem da tamo izravno spriječe prijenos bolnog podražaja u više razine središnjeg živčanog sustava (tzv. neuroaksijalna anestezija).
Pojam neuroaksijalne anestezije obuhvaća dvije osnovne anesteziološke tehnike: subarahnoidalni blok („spinalna“, „lumbalna“ anestezija) i epiduralnu anesteziju.
Vrsta regionalne anestezije koju će anesteziolog u dogovoru s vama izabrati ovisi o operativnom zahvatu, vašem općem zdravstvenom stanju i lijekovima koje uzimate te potrebama za ranom poslijeoperacijskom rehabilitacijom (pojedini blokovi mogu dovesti i do produžene motoričke blokade pa pacijent još satima nakon operacije ne može u potpunosti micati anesteziranim dijelom tijela).
Regionalna anestezija u pravilu se kombinira sa sedacijom čime se izbjegava svaka nelagoda vezana uz boravak u operacijskoj dvorani. Kod zahvata vezanih uz jake poslijeoperacijske bolove (npr. operacije ramena) uz opću anesteziju za vrijeme same operacije koristi se i regionalna anestezija za postizanje poslijeoperacijske analgezije. U tu svrhu ponekad se postavlja i kateter (cjevčica) u blizinu spleta živaca koji osjetno opskrbljuje operirani dio tijela putem kojeg se i poslije operacije mogu dodavati lijekovi protiv bolova. Izvođenje blokova živaca danas se najčešće izvodi pod kontrolom ultrazvuka, uz izravni prikaz živaca i okolnih struktura (krvnih žila, mišića i sl.) kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjila mogućnost njihova oštećenja.
Bez obzira na vrstu anaestezije sve vaše životne funkcije poput rada srca, krvnoga tlaka i disanja za vrijeme operacije kontinuirano će nadzirati članovi anesteziološkog tima.
U izboru anestezioloških postupaka vezanih uz operativni zahvat i poslijeoperacijsko liječenje boli anesteziolog će uzeti u obzir vše opće zdravstveno stanje, lijekove koje eventualno uzimate, prirodu operativnog zahvata te u dogovoru s vama izraditi plan anestezije koji će omogućiti da perioperacijsko razdoblje za vas prođe što mirnije, bezbolnije i sigurnije.
Je li anestezija opasna?
Niti jedan postupak u medicini nije bez rizika pa tako niti postupci vezani uz anesteziološku djelatnost, stoga je od izuzetne važnosti da iskreno i u potpunosti odgovorite na pitanja članova medicinskog tima o vašem zdravstvenom stanju, lijekovima i navikama te obavite sve preporučene laboratorijske pretrage prije operativnog zahvata. Također je bitno da se tijekom boravka u bolnici držite svih uputa dobivenih odmedicinskog osoblja.
Ozbiljne komplikacije vezane uz anesteziju danas su izuzetno rijetke te se uz dobru prijeoperacijsku pripremu i suvremeni nadzor tijekom perioperacijskog razdoblja mogu rano prepoznati i u većini slučajeva spriječiti u samom začetku.
Nakon opće anestezije normalno je da se pacijent osjeća još neko vrijeme „mamurnim“, a u pojedinim slučajevima može se javiti i lagani osjećaj mučnine. Također se može osjetiti i određena nelagoda u području usne šupljine i grla jer se tijekom opće anestezije dišni put održava prohodnim pomoću gumene/silikonske maske postavljene u područje ždrijela (laringealna maska) ili cijevi (tzv. tubus) uvedene u dušnik.
Nakon regionalne anestezije još neko vrijeme nakon prestanka djelovanja lijekova mogu zaostati trnci ili promijenjeni osjet u dijelu tijela koji je bio anesteziran. Ponekad mogu potrajati tjednima ili čak par mjeseci nakon operacije, ali se u većini (99%) pacijenata kod kojih se takva promjena osjeta javila ona u potpunosti oporavi. Ozbiljna oštećenja živaca vezana uz regionalnu anesteziju u smislu potpunog gubitka osjeta ili sposobnosti micanja (paralize) određenog dijela tijela izuzetno su rijetke.
Detaljan razgovor s anesteziologom prije operacije omogućiti će vam da se ne zabrinjavate previše oko manjih nelagoda koje mogu biti uobičajene i očekivane nakon operacije i anestezije te da na vrijeme prepoznate i upozorite medicinsko osoblje ukoliko se događa nešto što bi možda moglo upućivati na ozbiljnije komplikacije. Dobra i otvorena komunikacija sa liječnicima i zdravstvenim osobljem osnova je stjecanja međusobnog povjerenja koje je bitan čimbenik uspješnog i sigurnog liječenja.
Foto: Shuttesrtock
