Kako navodi stručnjak, činjenica je da je potrošnja kako legalnih tako i ilegalnih psihoaktivnih sredstava u porastu i u pozadini potražnje istih, prisutna je, kako težnja za uživanjem, tako i nastojanje da se čovjek udalji od frustrirajuće stvarnosti.
Ukupan kontekst kojem je posljednjih godina izložena ova civilizacija (Covid-19 epidemija, rat u Ukrajini, potresi, ekonomska kriza, narušen sustav vrijednosti…), negativno utječe na emocionalno stanje ljudi, koji su sve više zabrinuti, tjeskobni, depresivni i preplašeni glede perspektive, pojasnio je prof. dr sc. Slavko Sakoman, dr. med., neuropsihijatar, Nas je zanimalo koliko alkohola u danu smijemo popiti, a da nismo alkoholičari i naravno da ne ugrožavamo naše zdravlje. Prof. Sakoman je objasnio i zašto ustvari pijemo alkohol;
“U Hrvatskoj, u većoj mjeri no što je slučaj u većini EU država, narušena je kvaliteta života ljudi i povećan intenzitet frustracija radi neispunjenih očekivanja i nepravde i s time u vezi pogoršano je mentalno zdravlje ljudi. Najbrži, najjednostavniji i “naoko” najefikasniji način da se promijeni „na „bolje“ psihofiziološki status i doživljavanje realnosti, jest „moram nešto uzeti“. Izbor je velik, od sveprisutnog i najlakše dostupnog alkohola, do „benzosa“, analgetika, trave, kokaina…”
Alkohol će, kaže, najlakše prevari ljude, jer je stav prema pijenju pozitivan, a „kultura pijenja“ kao na društveno prihvatljivo ponašanje za popravljanje raspoloženja, ugrađena u gotovo sve pore života ljudi. Hrvatska ima oko 200.000 alkoholičara i po prilici još toliko osoba koje piju prekomjerno i radi toga oni sami ili osobe u okruženju trpe štetne posljedice.
Kako prepoznati je li djetetu potrebna psihološka pomoć? Ove znakove nemojte ignorirati
Gledajući čovjeka i potrošnju alkohola, liječnik navodi kako se ljude može razvrstati i nekoliko kategorija; Apstinenti (oduvijek), povremeni, umjereni, prigodni konzumenti, prekomjerni potrošači (od kojih jedan dio ima vidljive štetne posljedice, ali još uvijek nisu ovisnici) i konačno alkoholičari, osobe koje boluju od te kronične, progresivne recidivirajuće bolesti ovisnosti mozga.
“Kada pak govorimo o količini i toleranciji na alkohol, tu treba biti vrlo oprezan. „Početniku“ radi niske tolerancije i vrlo mala količina alkohola može jako udariti u glavu. No i najtežim ovisnicima, ako su u onoj zadnjoj fazi, pada tolerancije, mala količina može uzrokovati stanje teškog pijanstva a da su u početku karijere razvoja tog tipa ovisnosti te osobe mogle popiti i deseterostruke količine i ravno hodati i ne ispasti u očima drugih blesavo. Alkohol je „legalna droga“ i osoba koja putuje prema najtežoj kliničkoj slici alkoholizma prolazi kroz tri faze (tzv. Jelinekova krivulja); porast tolerancije, faza baždara, pad tolerancije.”, pojašnjava prof. Sakoman te dodaje kako maloljetne osobe tako uopće ne bi smjele piti i zadaća je obitelji, škole i države, da svojim mehanizmima zaštite djecu i mlade od ugroza zdravlja, zdravog odrastanja i svih rizika povezanih s poremećenom samokontrolom ponašanja radi utjecaja alkohola. Na žalost, većina i vrlo mladih tinejdžera u nas ima iskustvo s pijenjem, a mnogi i s opijanjem alkoholom.
Koliko alkohola smijemo popiti dnevno/tjedno – da nismo alkoholičari?
“Odrasle zdrave osobe (ako nema posebnih kontraindikacija) mogle bi dnevno bez štete popiti količinu alkohola koje sadrži npr. 2 dcl vina (muškarci) i 1 dcl vina žene i ako je tako, govorimo o društveno odgovornoj i kontroliranoj potrošnji. Govoreći o razlici količine po spolu, nije riječ o diskriminaciji žena, već o činjenici da je organizam muškarca genetski otporniji na alkohol i „treba“ mu oko 10, a ženama 5 godina kontinuiranog prekomjernog pijenja, da bi se razvio alkoholizam. Osobe koje konzumiraju alkohol, da bi smanjili rizik po zdravlje, moraju voditi računa i o distribuciji potrošnje. Popiti kroz tjedan po bocu piva uz ručak ili u subotu na večer 7 boca, nije isto. Nakon svakog teškog pijanstva, otrovanja tijela, (često praćeno alkoholnom amnezijom), čovjek jednostavno rečeno postaje gluplji, jer visoka koncentracija alkohola nepovratno ubije na milijune najpametnijih stanica mozga i uništi nebrojene među-neuronske konekcije. „Glupost“ doduše ne boli ali osjećaju se teškoće pamćenja, prisjećanja… U pijanstvu se unište i nebrojene stanice jetara, gušterače…koje se do neke granice mogu obnavljati, a kada to prestane, počinju se očitovati simptomi ciroze jetara, pankreatitis, miokardiopatija, polineuropatija…”, dodaje i zaključuje – bolje je biti nego piti!
Foto: Shutterstock
