Ovo je najčešći želučani problem zbog kojeg idemo liječniku, a evo i kako lijekovi utječu na vašu probavu

Probava, crijeva, trbuh

Treba razmisliti i usvojiti obrasce i motive „pametnog i kvalitetnog“ hranjenja tijekom cijele godine.

Prema riječima našeg sugovornika. prim. dr. sc. Vedrana Tomašića, internista – gastroenterologa, danas je najčešći razlog dolaska na pregled u gastroenterološku ambulantama dispepsija (indigestija); drugo ime za lošu probavu/loše probavljanje, odnosno tegobe u vidu osjećaja težine i nadutosti u području želuca, javljanje grčeva, rane sitosti, podrigivanja, mučnine i žgaravice, a čine do čak 30 posto pregleda. Zanimljivo je istaknuti kako samo polovica bolesnika s navedenim tegobama traži pomoć medicinskog osoblja. Ovo se stanje javlja nešto češće u osoba ženskog spola, najčešće u osoba mlađe do srednje životne dobi.

Ovo je 5 navika zbog kojih pacijenti imaju problema s probavom - upozorava gastroenterolog

Isto tako, infekcija bakterijom Heliobacter pylori dosta je zastupljena među stanovništvom Hrvatske, kod oko 65-72 posto ljudi. Ne mora nužno uzrokovati probleme, ali se pokazalo da u osoba koje se uspješno riješe ove bakterije, dolazi i do poboljšanja određenih tegoba – ističe.

Može li nam pretjerivanje u jelu i piću uzrokovati zdravstvene probleme?

Posljedice po zdravlje kod pretjeranog unosa hrane i/ili alkoholnih pića na sreću rijetko postoje (osim kratkotrajne dispepsije), ali u rijetkim slučajevima ipak može doći do upale gušterače

Često se pomoć traži u različitim detoksikacijskim dijetama, koliko one pomažu?

Proces detoksikacije teško mogu definirati jer se čini da svatko izmisli neki svoj način “čišćenja” organizma. Vidite, naše tijelo se jako dobro adaptira na sve šokove koje mu mi možemo priuštiti, pa se nakon nekoliko dana pretjeranog uživanja u jelu i piću nije nužno posvetiti nekom „oštrom“ procesu detoksikacije. Ako vam pomaže, danas jako popularni, jednodnevni post, bez problema mu se posvetite, ali i dalje smatram da kratkoročna rješenja ništa ne znače, potrebno je svjesno i zdravo jesti te živjeti – ne kontinuirano pretjerivati, ali svakako biti sretan i uživati.

Što bi bio uzrok porasta pojavnosti spomenutih dispeptičnih tegoba?

Možemo spekulirati da to može biti posljedica globalizacije tržišta hrane jer unosimo u organizam čitav niz antigena kao i aditiva hranom koja nije uzgojena na našem području, pa ta namirnica nije izložena okolišnim učincima na koje smo mi navikli. Drugi problem bi bila procesuirana i polugotova hrana koja donedavno nije bila dio kulture prehrane našeg područja. Nekako nam stižu s promjenama na tržištu i problemi koje su imali stanovnici zapadnog svijeta prije možda 20 godina i to se vidi posvuda, globalizacija tržišta hrane vodi do sličnih problema svugdje.

Koliko pretjerano korištenje lijekova utječe na probavne smetnje?

Za početak koristimo jako puno lijekova, što preparate iz slobodne prodaje (analgetici iz skupine nesteroidnih antireumatika, antacidi, antihistaminici), što lijekove koje koristimo za liječenje ili prevenciju određenih bolesti. Kao primjer mogu spomenuti aspirin koji mnogi koriste za poboljšanje cirkulacije ili prevenciju kardiovaskularnih bolesti, široko korišteni analgetici kao što su ibuprofen, diklofenak ili ketoprofen, te čitav niz drugih lijekova (preparati željeza, kalija, antidijabetici, antibiotici). Lijekovi za liječenje osteoporoze pa čak i neki antidepresivi na neki način mogu uzrokovati spomenute tegobe.

Je li i stres neprijatelj dobre probave?

Iz registra u Japanu, koji bilježi do kakvih promjena dolazi kada je osoba izložena velikom stresu, na primjer jakom potresu, otkrivamo da dolazi i do porasta dispeptičnih tegoba, dakle raste i broj novootkrivenih slučajeva dispepsije i ulkusne bolesti, pa se na neki indirektni način može naći poveznica između stresa i ulkusne bolesti. Možemo reći da stres izaziva određene „probavne“ tegobe. Veliki je problem i poveznica crijeva – mozak, anksiozne tegobe mogu se tako kanalizirati kroz probavni sustav (mučnina, grčevi, proljev) pa se, prema nekim procjenama, smatra da čak do 30 posto pregleda u gastroenterološkim ambulantama jesu posljedica tegoba iz domene psihosomatike. Barem prema onome što sad znamo. U osoba mlađe životne dobi, nešto češće u osoba ženskog spola, vrlo često se stres manifestira čitavim nizom različitih tjelesnih manifestacija (glavobolja, lupanje srca, znojenje, bolovi u želucu, mučnina, povraćanje, proljev...). 

Celijakija je danas jedna od čestih bolesti probavnog sustava, što bi bio razlog?

Na žalost, u Hrvatskoj postoji problem s nevođenjem registara, ali ako uzmemo podatke naših susjeda Talijana, nekako se očekuje da jedna osoba od 250-500 ima celijakiju što je zapravo gotovo, ako iz jednadžbe maknemo GERB, dispepsije i sindrom iritabilnog kolona, jedan od češćih gastrointestinalnih problema. U grubo, u našem području oko 1 posto ljudi ima celijakiju koja uzrokuje povremene ili stalne tegobe. Ono što je razvidno iz medicinske literature je porast pojavnosti celijakije u općoj populaciji što se manjim dijelom objašnjava povećanom pažnjom i ciljanim traženju bolesti, a većim dijelom potencijalnim okolišnim čimbenicima koji nisu još jasno definirani.

Hrana koju jedemo danas puna je aditiva, koliko nam oni štete čine?

Prehrambene namirnice nerijetko su pune aditiva, no nisu svi aditivi u hrani nužno loši. Ipak, možda je upravo kombinacija određenih aditiva uzrok naših problema danas, možda nas upravo to danas muči, a da toga nismo svjesni. Naravno od jednih zamrznutih lazanja koje ćete ovaj mjesec pojesti vam neće biti ništa, ali ako svakodnevno jedete namirnice obogaćene solju i (procesuiranim) ugljikohidratima, naravno da može doći do posljedica za zdravlje.

Dakle, došlo je do promjena u načinu na koji se hranimo?

Unatrag nekoliko dekada svakodnevno unosimo sve više i više hrane; razlog tome je primarno što nam je hrana lako dostupna. S druge strane hrana koju konzumiramo je znatno kalorična što posljedično dovodi do čitavog niza potencijalnih zdravstvenih problema uključujući i probavne tegobe. Današnja generacija roditelja je ona koja je nekako sazrijevala u tijeku prijelaza iz jednog sustava razmišljanja u drugi, naglo smo upali u novu situaciju. Većina ljudi nema dovoljno novca da se zdravo hrani ili dovoljno vremena da priprema domaće obroke. Sjetite se samo svojih baka i djedova koji su se hranili na drugi način, oni su bili relativno zdravi i bez većih zdravstvenih poteškoća, no mlađi ljudi imaju sve više i više problema pa je očito da je ravnoteža „poremećena“. Naravno da nije sve u prehrani, ali je ona velik dio zdravog života.

Postoje li namirnice koje naš probavni sustav nikako ne voli?

Svaka osoba iskustveno za sebe zna čitav niz namirnica koje im uzrokuju probavne tegobe. Ipak neke namirnice su poznate kao „teške“ po želudac i svima padaju na pamet kao što su svježi luk i češnjak, svježi krastavci, jako začinjena hrana, crno vino, tamna čokolada, rajčice, pepermint. Dio namirnica oslobađa i dosta histamina, tipa sir i vino pa i tu može doći do problema. Što se tiče mlijeka, mi smo jedini sisavci koji ga koristimo tijekom cijelog života i sasvim je očekivano i normalno da nam može smetati u odrasloj dobi. Ukratko neke generalne preporuke ne postoje, a svatko će iz prehrane sam znati izbaciti namirnice koje mu uzrokuju probleme.

Pretjerano izlučivanje želučane kiseline čini se muči svaku drugu osobu, a često si pomažemo korištenjem lijekova koji to sprečavaju. Je li opasno takvo “samoliječenje”, treba li zbog ovog problema posjetiti liječnika?

U načelu ne, ali recimo korištenje antacida može smanjiti apsorpciju nekih drugih lijekova i to može biti problem. Osim rijetko mučnine, proljeva ili zatvora, nema nekih posljedica, a posebno ne onih koje osoba sama ne bi mogla primijetiti. Korištenje takvih lijekova, u vidu supresije kiselosti želučanog sadržaja, a uz redovite kontrole nadležnog liječnika u načelu ne bi trebalo uzrokovati velike probleme. Kao potencijalni nedostatak korištenja inhibitora protonske pumpe se pojavljuje podatak koji govori kako oni koji koriste isti (dugogodišnje korištenje) imaju češće i osteoporozu i/ili demenciju. No onda vidimo da se tu radi o osobama koje su starije životne dobi kod kojih osteoporoza nije neuobičajena stvar. Je li jedno stanje uz drugo jednostavno postoji ili je uzrokovano ovim prvim, to se jednostavno ne zna. Dakle veće probleme ne vidimo.

Koje simptome ne smijemo ignorirati, kada je obavezan posjet liječniku? 

Alarmantni simptomi koji bude zabrinutost bi bili učestalo otežano ili bolno gutanje, povraćanje, nagli gubitak apetita ili kilograma, slabokrvnost, krv u stolici. Naravno, ako je u obitelji bolesnika prisutna neka kronična ili zloćudna bolest probavnog sustava, važno je redoviti se savjetovati odnosno kontrolirati kod liječnika. Također ako im ljekarnik, koji je često prva osoba od koje će pacijent tražiti savjet, ponudi lijekove, ali nakon nekog vremena postaje jasno da oni ne pomažu, treba potražiti pomoć liječnika.

Jesu li u porastu zloćudne bolesti probavnog sustava?

Prema podacima ljetopisa HZJZ-a, imamo blagi porast pacijenta s kolorektalnim karcinom, dok se bilježi pad karcinoma želuca. Dominantno se to povezuje s činjenicom da imamo preparate koji smanjuju lučenje želučane kiseline, enormnu osviještenost kada je u pitanju infekcija Helicobacter pylori, a sve je to na neki način dovelo do smanjenja pojave karcinoma želuca koji se početkom stoljeća javljao često. Izgledno je da je i porastao i broj oboljelih od raka gušterače, koliko ja mogu primijetiti u svakodnevnom radu. Primjetno je i da je velik broj ljudi zbog mjera koje je donijela COVID-19 pandemija izbjegavalo preglede, odlučili su da će radije trpjeti i čekati pa bi tu moglo doći do problema, ali posljedice ćemo moći točno procijeniti tek nakon nekoliko godina.

Što se događa s vašom probavom ako jedete banane? Postoji nešto čemu se niste nadali

Foto: Pixsell, Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!