Vrlo često nam pacijenti, posebice stariji, s višestrukim tegobama ili učestalim dolascima žele dati do znanja da imaju nemedicinski problem. Važno je uočiti ove simptome i biti svjestan da nisu posljedica organskih bolesti i ne primijeniti opsežne dijagnostičke pretrage, jer ne samo da povećavamo potrošnju nego se još više fiksira bolesnika za nepostojeću bolest i otklanja pozornost s pravog problema.
Prikaz slučaja:
Ujutro, 10-ak dana prije Božića, među prvim pacijentima ulazi u ordinaciju starica od 75 godina, s izrazom lica kao da su joj sve lađe potonule. Sjeda, počinje plakati, vadi prazne kutijice lijekova na stol.
Nije joj dobro, sve ju boli, trbuh, gore, dolje… Iz priče se ne saznaje pobliže što ju stvarno boli. Kad popije lijek za upalu urinarnog trakta on ju smiri, dobro spava… Nije joj jasno što se događa – pije sve lijekove kako treba, jede prema uputama, a njoj stalno zlo…
Prekidam ju i pitam za sinove…
“Sin Juro je jadan bolestan u Švicarskoj, a i žena mu je bolesna, leđa ih bole, na bolovanju su i ne mogu u Hrvatsku, neće doći za Božić. Sin Marko radi sa svojim radnicima u Dalmaciji, ne smije ih ostaviti same i on neće doći za Božić”, priča starica.
Prekidam ju i obećavam kućnu posjetu za Badnjak.
Raspoloženje se mijenja, veseli izraz lica i počinje priča: “Pa i ne boli me baš jako, sve su to valjda godine, jesu mi zabranili suho meso, ali ja ga prokuham i jedem i nema problema. Zabranili su mi i kavu i cigarete, ali ja pijem kavu 60 godina pa ću ju piti do smrti, a tko može piti kavu bez cigareta”.
U par navrata veselo provjerava termin posjete za Badnjak, uzima svoje kutijice i odlazi uz rečenicu “ne trebaju mi ni lijekovi, imam punu ladicu”.
Obrazloženje slučaja:
Sam dolazak pacijentice i njen nastup, (poznajem ju 10-ak godina) bio mi je pokazatelj da je ta zbrkana simptomatologija samo maska za tegobe psihološke naravi koji ju muče, a slične “tegobe” se javljaju uvijek oko blagdana kada se treba okupiti obitelj.
Radi se o izbjeglici iz BiH. Žena živi 12 godina u selu, u kući koju je kupio sin iz Švicarske, živi sama, 3 km od ambulante. Pacijentica ne radi ništa, pije kavu 3 puta dnevno, dosadno joj je, živi sama. Ima dobrostojeće sinove koji imaju svoje obaveze, sa snahama se ne slaže, ne vole ju. Nema prijateljica koje bi se uklopile u njen način života, zbog različitog mentaliteta. Susjedi su poljoprivrednici te nemaju vremena za duža druženja.
Ovdje se radilo o stvaranju samačkog kućanstva i s tim u vezi narušene funkcije obitelji. Ulogu u osiguranju izgubljenih funkcija obitelji mogli bi preuzeti susjedi, ali zbog razlike u “stilovima življenja”, do povezivanja nije došlo.
Važno je uočiti ove simptome i biti svjestan da nisu posljedica organskih bolesti i ne primijeniti opsežne dijagnostičke pretrage, jer ne samo da povećavamo potrošnju nego se još više fiksira bolesnika za nepostojeću bolest i otklanja pozornost s pravog problema.
Potrebno je oprezno razgovarati s pacijentom i čuti njegovo mišljenje o uzroku problema i načinu rješavanja.
Vrlo često nam pacijenti, posebice stariji, s višestrukim tegobama ili učestalim dolascima žele dati do znanja da imaju nemedicinski problem. U odrasloj dobi skriveni znakovi mogu biti česti dolasci, višestruki simptomi, somatizacija, debeli zdravstveni karton.
Potrebno je poznavati svoju populaciju o kojoj skrbimo, znati u kojoj fazi životnog ciklusa se nalaze njeni pripadnici, kako su reagirali na ranije promjene u životu, tj. skrivaju li razloge svog dolaska, zahtijevaju li povremeno veću pažnju. Važno je poznavati kulturološke osobine pacijenta. Prepoznavajući takve skrivene simptome smanjit ćemo bespotrebnu dijagnostiku i terapiju. Nebriga za stariju populaciju čest je poremećaj u funkcioniranju obitelji.
Autor teksta:
Dr. Ivica Vučićević, specijalist obiteljske medicine
Ordinacija obiteljske medicine Štitar
