Ne postoji niti jedan organski sustav koji ne može biti zahvaćen psihosomatskom bolešću – kako prepoznati i liječiti?
Možda i niste svjesni da postoji poveznica između emocija i tjelesnih simptoma, ali sigurno ste često rekli ili čuli: „Ideš mi na živce, sav se tresem“, „Toliko sam uzrujan da mi srce jače lupa“ ili „Želudac me boli cijeli dan nakon što sam prisustvovao tom sastanku“. Upravo izraz psihosomatska označava utjecaj stanja psihe na tijelo, kada naše emocije i često neugodni događaji ili odnosi mogu izazvati tjelesne reakcije pa čak i poremećaje. Možda vam je sad i jasnije ono što stručnjaci stalno ponavljaju – pazite na misli i osjećaje kako biste zaštitili i tjelesno zdravlje. Na koje sve načine psiha može utjecati na naše zdravlje, kako promjene prepoznati i kome se obratiti radi pomoći, pojašnjava zamjenik ravnateljice Klinike za psihijatriju Vrapče, doc. dr. sc. Domagoj Vidović, dr. med.
Što kada prepoznamo da je psiha utjecala na pojavu određenih tjelesnih simptoma?
Ako prepoznamo kako naše emocije, naš emotivni život utječe na intenzitet ili učestalost nekih zdravstvenih tegoba, trebali bismo razmisliti o situacijama koje rezultiraju tjelesnim simptomima. Što nas dovodi u takva stanja, koje su to osobe i okolnosti koje rezultiraju pojavom ili pogoršanjem somatskih tegoba? Ako takve situacije sami ne uspijevamo prepoznati ili se s njima ne možemo sami nositi, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Trebamo se prvo obratiti našem izabranom liječniku obiteljske medicine. Oni imaju niz informacija o našoj obiteljskoj, socijalnoj, profesionalnoj, partnerskoj situaciji, poznaju našu obitelj, djecu, partnere, roditelje, prehrambene navike. Upravo tako veliki skup informacija omogućava im lakše prepoznavanje utjecaja emocionalnih, ali i svih drugih važnih, promjenjivih čimbenika za razvoj i tijek psihosomatskih poremećaja. Obiteljski liječnik će vas pregledati, savjetovati, uputiti na eventualne pretrage, a po potrebi uputiti i na pregled kod specijalista – psihijatra, internista, reumatologa, dermatologa, fizijatra, a sve ovisno od kojeg oblika psihosomatskih tegoba patite.
Prihvaćaju li i danas pacijenti teže mogućnost psihogenog uzroka?
Većina ljudi, osobito oni koji osjećaju značajnije tegobe, teže prihvaća mogućnost psihogenog uzroka. Obično se uvid u razloge pojave takvih tjelesnih simptoma razvija tek nakon više epizoda bolesti, neuspješnih različitih pokušaja liječenja te dijagnostičkih postupaka koji imaju uredne rezultate ili ne mogu razjasniti uzroke tegoba. Na sreću, većina psihosomatskih simptoma je blaga te ne zahtijeva bolničko liječenje.
Neurologinja upozorava zbog kojih 10 bolesti joj najčešće dolaze pacijenti
Koje bi bile najčešće tjelesne reakcije uzrokovane našim emocijama?
Danas prevladava stav kako nema niti jednog organskog sustava koji ne bi mogao biti zahvaćen psihosomatskom bolešću. Najčešći su ipak psorijaza, akne, neurodermitis, ulkusna bolest želuca i dvanaesnika, upalne bolesti crijeva, sindrom iritabilnog kolona, astma, hipertenzija, srčani udar, šećerna bolest, hipertireoza, reumatoidni artritis, bolne menstruacije, poremećaji seksualne želje, glavobolje, alergijske reakcije. Uzimajući u obzir djelovanje psiholoških čimbenika na imunološki odgovor, sve se više razmišlja i o malignim bolestima kao obliku psihosomatske bolesti. Psihoneuroimunologija pokušava objasniti povezanost psihe, hormonalnog odgovora i imuniteta. Primjer za to je herpes zoster, kožna bolest koja se uglavnom javlja nakon dugotrajnog stresnog perioda i slabljenja imunološkog odgovora. U inicijalnoj fazi razvoja malignih bolesti organizam se putem imunološkog sustava aktivno bori protiv tumorskih stanica, a ako nam je zbog izloženosti prevelikom stresu imunološki sustav oslabljen, tumorske stanice mogu ostvariti “početnu prednost” i pokrenuti intenzivniji rast tumora. Važno je naglasiti kako u razvoju i održavanju ovih bolesti psihološki čimbenici nisu presudni, ali imaju važnu ulogu, a njihovom modifikacijom može se postići smanjenje tegoba. Stoga se upravo i potiče uključivanje bolesnika sa psihosomatskim bolestima u psihoterapijske procese, vježbe relaksacije, usredotočenosti, a sa sve ciljem primjerenijeg prepoznavanja emocija i povezanosti tjelesnog i psihičkog.
Što se nalazi u podlozi svih navedenih poremećaja?
U njihovoj podlozi nalazi se tjeskoba koja se očituje crvenilom lica, ubrzanjem disanja i pulsa, piskutavim glasom, mišićnom napetošću, tremorom ruku. Sve ovo priprema je za reakciju “bježi ili bori se”, što je evolucijski iznimno važno, a posredovano je lučenjem hormona stresa. Klasični koncept psihosomatskih poremećaja je zadnjih desetljeća napušten, a dominira paradigma prema kojoj uslijed dugotrajnog, prekomjernog lučenja hormona stresa isprva dolazi do poremećaja funkcije organa u smislu lupanja srca, otežanog disanja, čestog mokrenja, poteškoća s probavom, bolova u leđima, povišenog krvnog tlaka, nesanice, poteškoća s koncentracijom i pamćenjem. Ova faza može se nazvati “ventilacijskom”, odnosno povišena, prekomjerna, slabo kontrolirana tjeskoba kanalizira se kroz somatske tegobe, a dijagnostički se radi o somatizacijskim poremećajima. Ako hormonska oluja potraje dovoljno dugo, dolazi do faze oštećenja organa u vidu arterijske hipertenzije, šećerne bolesti, astme, ulkusa, aritmije, kožnih bolesti. Po principu “bolje spriječiti nego liječiti” važno je pravovremeno prepoznati emocionalne poteškoće kao rizični čimbenik za razvoj tjelesnih bolesti te lječidbeno djelovati na njih.
Koji su rizični čimbenici za razvoj psihosomatskih poremećaja?
Među tim čimbenicima prepoznati su dugotrajna izloženost stresnim situacijama, kaotični stil života, poteškoće u prepoznavanju i izražavanju emocija, zanemarivanje u djetinjstvu, anamneza seksualnog zlostavljanja, nezaposlenost, ali i psihički poremećaji poput depresije, poremećaja ličnosti, zlouporabe alkohola ili ilegalnih sredstava ovisnosti. Naravno da neke izvanjske okolnosti ne možemo kontrolirati, ali nismo niti brodovi prepušteni olujnom moru. Ponekad se čini lakše zauzeti pasivnu poziciju “i prepustiti se životu”, što zasigurno nije dobro. Suočavanje s poteškoćama može biti teško, ali bez frustracije i suočavanja s problemima nema niti osobnog razvoja. Ako osjetite kako vam je svakodnevno funkcioniranje narušeno i kako emocionalno trpite, vrijeme je za stručnu pomoć. Poteškoće uglavnom nisu nastale preko noći pa tako neće brzo niti nestati. Važno je steći povjerenje u stručne osobe, slijediti njihove upute, pokušati promijeniti štetne, ustaljene obrasce ponašanja i doživljavanja za što treba vremena, ali je dugoročno vrlo korisno.
Možemo li sami, i kako, utjecati na prevenciju?
Niz je načina na koji možemo smanjiti rizik za razvoj psihosomatskih bolesti ili smanjiti njihov utjecaj na svakodnevni život. Iznimno je važno postići realističan stav oko toga što možemo kontrolirati u životu. Suvremeni način života, njegova ubrzanost i nepredvidljivost može potaknuti osjećaj nesigurnosti i gubitka kontrole nad životom. Preporučuje se što realnije sagledati mogućnosti kontroliranja života, pri čemu primjerice pomaže religija koja daje smisao života, ali i unutarnji psihološki oslonac. Ovime se objašnjava zašto se osobe koje su istinski religiozne lakše suočavaju s poteškoćama u životu. Preporučuje se i potaknuti razumijevanje vlastitih osjećaja, posebno ljutnje, bijesa, tjeskobe, čija akumulacija može rezultirati pojavom psihosomatskih bolesti. Redovito se bavite fizičkom aktivnošću, posebno aerobnom jer tako smanjujete osjećaj tjeskobe i napetosti. Osigurajte si dovoljno sna, ograničite unos alkohola, prestanite pušiti cigarete te uzimati ilegalne psihoaktivne tvari. Hranite se ujednačeno i održavajte primjerenu tjelesnu težinu. U nekim, težim slučajevima liječnik će vam propisati lijekove ili vas uključiti u psihoterapijski proces.
Koliko su se stvari promijenile od kad traje pandemija, primjećuje li se porast ovakvih problema?
Pandemija i promjene koje su u kratkom vremenu uvelike promijenile naše živote, uobičajene obrasce ponašanja, unijele veliku nesigurnost, strepnju, strah u naše živote sigurno su plodno tlo za razvoj psihosomatskih poremećaja. S druge strane, socijalna izolacija, dodatna otuđenost u društvu, siromaštvo, ogroman pritisak medija dodatno potiču razvoj ovakvih poremećaja. Zbog smanjene dostupnosti zdravstvene skrbi teško je procijeniti je li u sustavu došlo do povećanog broja bolesnika s ovakvim tegobama, ali logično bi bilo očekivati porast ovih poremećaja u općoj populaciji, a posebno među osobama starije životne dobi, ženskog spola, nezaposlenima, siromašnijima.
Čime se bavi psihosomatska medicina i koje psihosomatske bolesti prepoznaje?
Psihosomatska medicina je interdisciplinarno medicinsko područje koje se bavi proučavanjem međuodnosa psiholoških i tjelesnih čimbenika na razvoj i tijek bolesti, a uključuje stručnjake iz područja psihijatrije, neurologije, interne medicine, fizijatrije, dermatologije, seksualne medicine, alergologije…. Iako je većina tjelesnih bolesti praćena stresom i tjeskobom, bolest se smatra psihosomatskom ako psihološki čimbenici značajno utječu na razvoj i tijek somatske bolesti.
Od Domovinskog rata i velikog broja traumatiziranih osoba, zamjetan je pad stigme psihičkih bolesti, psihijatrije, psihijatrijskih ustanova. Ipak, još uvijek postoje značajni otpori, na svjesnoj i nesvjesnoj razini, u potpunom prihvaćanju važnosti psihičkog u nastanku, održavanju, tijeku i prognozi psihosomatskih poremećaja.
Foto: Shutterstock
