Broj novooboljelih od karcinoma debelog crijeva u RH u odnosu na ukupni broj novodijagnosticiranih zloćudnih bolesti kod muškaraca svrstava kolorektalni karcinom na treće mjesto iza raka prostate i pluća, dok je kod žena po pojavnosti na drugom mjestu, odmah iza raka dojke.
Zabrinjavajući trend porasta pojavnosti i smrtnosti od raka debelog crijeva (kolorektalnog karcinoma) u Republici Hrvatskoj te stalno praćenje aktualnih statistika kao i suradnja s mjerodavnim institucijama potakli su Hrvatski sabor da 11. veljače ove godine donese odluku o proglašenju mjeseca ožujka „Mjesecom svjesnosti o raku debelog crijeva u Republici Hrvatskoj.
Rak debelog crijeva izlječiv je u 9 od 10 slučajeva – obratite pažnju na 6 simptoma
Prema podacima objavljenim u prosincu 2021. Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2019. godinu u Republici Hrvatskoj bilježi se 3660 novooboljelih i 2086 umrla od kolorektalnog karcinoma. Broj novooboljelih od kolorektalnog karcinoma u odnosu na ukupni broj novodijagnosticiranih zloćudnih bolesti kod muškaraca je dosegnuo 16 % (2111 novooboljela) što ga svrstava na treće mjesto iza raka prostate i pluća. Što se pak žena tiče, kolorektalni karcinom je po pojavnosti na drugome mjestu, odmah iza raka dojke.
Važno je naglasiti da ovu vrstu karcinoma karakterizira i vrlo velika smrtnost, u muškaraca je s 1254 umrla na drugome mjestu uzroka smrti od zloćudne bolesti, odmah iza raka pluća. Također i u žena, 832 preminule od kolorektalnog karcinoma stavljaju kolorektalni karcinom na drugo mjesto iza raka pluća.
Nepovoljan omjer pojavnosti i smrtnosti od kolorektalnog karcinoma u oba spola, odnosno značajno lošija prognoza bolesti u odnosu na većinu drugih zemalja EU, može se tumačiti prvenstveno otkrivanjem bolesti u uznapredovalom stadiju, gdje je ishod bolesti svugdje nepovoljniji, ističe prof. dr. sc. Stjepko Pleština, dr. med., specijalist internist s užom specijalizacijom internističke onkologije, pročelnik Zavoda za tumore probavnih organa te dodaje:
„Naime, kod nas se bolest u lokaliziranom stadiju otkrije tek u desetak posto bolesnika, njih oko trećine se nađe u lokalno uznapredovanom stadiju gdje je značajno veći rizik povrata bolesti, a oko 15 % se već inicijalno dijagnosticira s udaljenim metastazama. Pritom treba napomenuti da je jedna od slabosti našeg Registra upravo taj da je u oko 40 % bolesnika nepoznat stadij bolesti u trenutku otkrivanja.“
Treba naglasiti da je, uzimajući u obzir svjetske podatke, za pretpostaviti da će oko polovice bolesnika imati metastaze, bilo ishodišno ili ih razviti tijekom bolesti. Njihova je prognoza, nažalost, bitno lošija i usprkos značajnom napretku u liječenju posljednjih godina, koji smo ostvarili zahvaljujući ponajviše uvođenju biološke terapije, ali i boljem poznavanju prediktivnih čimbenika, primjerice otkrivanja mutacije RAS onkogena. Nije dakle pitanje liječimo li mi lošije negoli drugi, već u kojem stadiju bolest otkrivamo, naglašava prof. dr. sc. Stjepko Pleština, dr. med.
S obzirom na navedeno, ključno je pojačati preventivne mjere, odnosno poboljšati rano otkrivanje bolesti. Naime, prognoza za oboljele dramatično se mijenja ovisno o stadiju bolesti u kojem se otkrije. No, na žalost i usprkos brojnim naporima na razini Republike Hrvatske, odaziv ciljane populacije na program ranog otkrivanja raka debelog crijeva potpuno je nezadovoljavajući jer se niti 20 % pozvanih ne odazove na poziv koji mnogo puta zaista život znači.
Postojeći Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva usmjeren je prvenstveno edukaciji građana Republike Hrvatske te podizanju svijesti o važnosti ranog otkrivanja raka debelog crijeva te je stoga izuzetno koristan i poželjan jer se samo tako može izravno utjecati na poboljšanje epidemiološke situacije kod ove vrste karcinoma. Jer je, kolorektalni karcinom, za razliku od većine drugih, vrsta zloćudnog tumora kod kojeg se može djelovati i na vrijeme ga spriječiti (npr. otklanjanjem polipa koji ima potencijal zloćudne preobrazbe). Ukoliko se i razvije, rano otkrivanje i kirurško uklanjanje u velike većine bolesnika može dovesti do izliječenja, odnosno doživljenja očekivane dobi, uz pritom očuvanu kvalitetu života.
„Poznajući ovu zloćudnu bolest, treba naglasiti da će dio bolesnika i usprkos mjerama prevencije trebati učinkovito liječenje kako bi ovu neizlječivu bolest pretvorili u kroničnu, uz koju se kvalitetno živi. Uspjeli smo postići da se medijan preživljenja pomakne sa 6 mjeseci u neliječenih na 30-tak i više mjeseci, uz nekoliko linija liječenja i biološku terapiju pridodanu kemoterapiji. Također, dio bolesnika koji su ishodišno imali bolest koju se nije moglo radikalno kirurški ukloniti, danas zahvaljujući napretku u liječenju, može nakon prethodnog sistemskog liječenja biti operirano i tako izliječeno“, ističe prof. dr. sc. Stjepko Pleština, dr. med.
Za očekivati je da će u nadolazećem razdoblju poboljšanjem kirurških tehnika, radioterapije i sistemskog liječenja rezultati biti još bolji, no i dalje imperativ ostaje na osobnoj odgovornosti, prevenciji i ranom otkrivanju ove bolesti.
Svi pričaju o raku debelog crijeva, a nama je onkolog objasnio možete li ga i kako izbjeći
Dodatno je pitanje i kako će se na ovu bolest ogledati prisutnost pandemije COVID-19 te hoće li i koliko biti povećana smrtnost od zloćudnih bolesti općenito, a pogotovo od kolorektalnog karcinoma.
Rano je za donošenje zaključaka, no postoji opravdani strah da ćemo bilježiti povećanu smrtnost od kolorektalnog karcinoma zbog povremeno teže dostupnosti zdravstvenih usluga, privremenog gašenja preventivnih programa, ali i zanemarivanja simptoma od strane bolesnika koji se zbog straha od zaraze COVID-19 svom liječniku nisu ni javljali. U tijeku je obrada podataka za 2020. godinu, što će zasigurno dati djelomične odgovore na otvorena pitanja te ukazati na jasne smjernice daljnjeg djelovanja u kojem, ponavljam, osobna odgovornost te redovni odlasci na preglede mogu odigrati ključnu ulogu i svakom od naših sugrađana osigurati zdrav i kvalitetan život, zaključuje prof. dr. sc. Stjepko Pleština.
Ordinacija.hr
