Kardiolog prof. Šime Manola u pandemiji je iz KBC-a Sestara milosrdnica prešao u KB Dubrava, u kojem je sada pročelnik Zavoda za bolesti srca i krvnih žila.
Koje su novosti u kardiologiji, koliko je Hrvatska napredovala u liječenju srčanih aritmija i koliko je cijepljenje po vezano sa srčanim problemima otkrio je za Ordinaciju.hr.
Koje su najvažnije novosti prezentirane na održanom kardološkog kongresu?
Četrnaesti kongres Hrvatskoga kardiološkog društva održan je u Zagrebu u studenom u organizaciji predsjednika kongresa akademika Davora Miličića i glavne tajnice kongresa prof. dr. sc Maje Čikeš uz sudjelovanje gotovo 800 sudionika. Prezentiran je cijeli niz novosti u različitim područjima kardiologije: epidemiologije i prevencije, zatajivanja srca, akutne i intenzivne kardiologije, akutnog koronarnog sindroma, aritmologije, angiologije itd. Tu bih posebno istaknuo novosti u liječenju srčanog zatajenja u vidu medikamentne terapije novim lijekovima koji su nedavno uvršteni u smjernice kao i različitim oblicima mehaničke potpore. Prikazane su i mogućnosti liječenja valvularnih grešaka, ponajprije aortne stenoze i mitralne insuficijencije perkutanim metodama. Također, razgovaralo se i o kompleksnim perkutanim intervencijama na epikardnim koronarnim arterijama koje se danas u našoj zemlji izvode uz pomoć najsuvremenijih alata kao i u bilo kojoj razvijenoj europskoj zemlji. Osim toga, raspravljalo se i o najsuvre menijim oblicima liječenja aritmija u segmentu u kojem se Hrvatska u najmanju ruku izjednačila s većinom europskih zemalja. Posebno bih istaknuo zapaženu ulogu mladih kolega kardiologa koji su prezentirali brojne i veoma kompleksne slučajeve iz svakodnevne kliničke prakse iz različitih područja kardiologije na izuzetno visokoj razini kvalitete i izvrsnosti, o čemu do prije nekoliko godina nismo mogli ni sanjati.
Kako se razvija kardiologija u Hrvatskoj? U nekim smo njezinim područjima napredovali posljednjih godina, možete li reći nešto više o tome?
Usudio bih se ustvrditi da razvoj hrvatske kardiologije ima izuzetno progresivan trend. Najvažniji napredak ostvaren je u području liječenja akutnog koronarnog sindroma organiziranjem tzv. mreže primarne perkutane koronarne intervencije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda, koja postoji već dvadesetak godina, a omogućila je pristup akutnoj koronarnoj intervenciji u vremenu unutar 6-12 sati od početka tegoba bolesnicima iz RH bez obzira na mjesto stanovanja i znatno smanjila smrtnost kao i posljedice oštećenja srčanog mišića u akutnom infarktu miokarda. Danas smo među najboljim zemljama u svijetu prema dostupnosti navedenoj metodi. S druge strane pratimo veliki napredak u najsuvremenijim metodama liječenja srčane slabosti koja uključuje najmoderniju medikamentnu terapiju prema posljednjim smjernicama, uz pomoć različitih mehaničkih potpora kao destinacijske terapije ili kao prijelazne prema transplantaciji srca, gdje smo također u samom svjetskom vrhu. Velik je napredak postignut u liječenju aritmija, ablacijskim tehnikama, ali isto tako i znatno povećan broj implantacija najsuvremenijih uređaja u smislu prevencije nagle srčane smrti (ICD), danas u zlatnoj europskoj sredini, kao i resinkronizacijske terapije. Tijekom protekle godine znatno je povećan broj perkutanih implantacija aortnog zaliska u liječenju aortne stenoze u bolesnika koji imaju velik rizik klasične kardiokirurške operacije, pri čemu i u tom segmentu polako, ali sigurno hvatamo priključak zapadnoeuropskim zemljama. Tu također moram istaknuti razumijevanje i potporu našeg osiguravatelja (HZZO), koji je prepoznao i podržao naša nastojanja u rješavanju ove problematike. Pratimo jasan razvoj u liječenju periferne vaskularne bolesti, kardiovaskularne prevencije, rehabilitacije te prirođenih srčanih bolesti odraslih. Sigurno sam neka područja izostavio i na tome se unaprijed ispričavam.
U Vinogradskoj ste napravili velike pomake u kardiologiji, posebno u liječenju srčanih aritmija. Koliko se uspješno aritmije danas liječe?
Posljednjih deset godina napravljen je veliki pomak u aritmologiji, ne samo u KBC-u Sestara milosrdnica nego i u cijeloj Hrvatskoj. Prije desetak godina bili smo na začelju, i to ne samo u Europi nego i u našoj regiji. Odlazili smo u susjedne zemlje radi stjecanja početnih iskustava. Jasnom strategijom i ciljanim edukacijama u najboljim europskim centrima napravili smo velike pomake u liječenju aritmija u RH. U međuvremenu je stvoren niz centara u različitim dijelovima RH, a ne samo u Zagrebu i Zadru, kako je to bilo na početku, educiran je cijeli niz kolega, a upravo je to učinilo da su najmoderniji i najbolji načini liječenja aritmija, u prvom redu ablacijsko liječenje, dostupni svim osiguranicima u RH. Naša je nastojanja prepoznao i naš osiguravatelj, koji je dodatnim ulaganjima posljednjih godina pomogao da je RH brojem ablacija na milijun stanovnika u samom europskom vrhu što je prepoznato i izvan naših granica. Stoga se naša iskustva traže i dijele u brojnim zemljama u okruženju koje su naše uspjehe prepoznale i rado bi ih iskoristile u vlastitom razvoju.
Akademik Davor Miličić: Način života uzrok je bolesti u 70 posto slučajeva
Na kongresu ste predstavili i rezultate praćenja utjecaja lijeka remdesivira na srčane bolesnike koji su oboljeli od COVID-19?
Remdesivir je antivirusni lijek širokog spektra, izvorno je razvijen za liječenje hepatitisa C, a zatim testiran protiv virusa ebole i marburga, no nije se pokazao učinkovitim. Prema smjernicama za liječenje bolesnika koji su hospitalizirani zbog COVID-19, panel preporučuje korištenje remdesivira za liječenje COVID-19 kod pacijenata kojima nije potreban dodatni kisik i koji su pod visokim rizikom od napredovanja do teške bolesti. Remdesivir treba primjenjivati pet dana ili do otpusta iz bolnice, što god nastupi prije. Obrazloženje za korištenje remdesivira u ovoj populaciji temelji se na nekoliko linija dokaza. U ispitivanju provedenom uglavnom među hospitaliziranim pacijentima s COVID-19 koji nisu primali dodatni kisik pri uključivanju, petodnevna kura remdesivira bila je povezana s većim kliničkim poboljšanjem u usporedbi sa standardnom skrbi. Dokazi iz ispitivanja PINETREE također sugeriraju da rana terapija smanjuje rizik od progresije, iako je ta studija provedena na visokorizičnim, necijepljenim, nehospitaliziranim pacijentima sa simptomima ≤7 dana. Druge studije nisu pokazale kliničku korist remdesivira u ovoj skupini hospitaliziranih pacijenata s COVID-19. U velikom ispitivanju SOLIDARITY, upotreba remdesivira nije bila povezana s boljitkom u preživljavanju među podskupinom hospitaliziranih pacijenata kojima nije bio potreban dodatni kisik. Skupni podaci o korištenju remdesivira za liječenje ove populacije pokazuju brže vrijeme do oporavka kod pacijenata koji su primali remdesivir, ali nema jasnih dokaza o koristi u preživljavanju. S obzirom na učinak na smanjenje progresije, dostupni podaci podupiru preporuku za korištenje remdesivira u hospitaliziranih pacijenata s COVID-19 koji su u opasnosti od progresije u tešku bolest.
Tijekom pandemije nekako su u fokus izbile iznenadne smrti mladih, zdravih ljudi, što su neki doveli u vezu s cjepivom protiv koronavirusa. Postoji li veza?
Velik interes javnosti pobudile su objave o povećanom riziku od upale srca (miokarditis i perikarditis) nakon mRNA cijepljenja protiv virusa COVID-19. Pregled više od 8000 prijavljenih slučajeva iz 46 studija iza kojeg stoje istraživači u Kanadi potvrđuje prethodna izvješća da je miokarditis rijedak, ali slučajevi su najveći među mladim muškarcima nedugo nakon druge doze. Važno je istaknuti da su slučajevi pretežno blagi, a rizik od miokarditisa ili perikarditisa može biti manji kada se druga doza daje više od 30 dana nakon prve doze. Miokarditis (upala srčanog mišića) i perikarditis (upala tekućine ispunjene vrećice koja okružuje srce) su rijetka, ali ozbiljna stanja, obično izazvana virusnom infekcijom. Izvještaji o ovim stanjima nakon cijepljenja mRNA protiv COVID-19 potaknuli su stalni nadzor i istraživanje. Podaci specifi čni za muškarce u dobi od 18 do 29 godina pokazuju da bi se interval doziranja mogao povećati na više od 56 dana kako bi se znatno smanjile stope ovih stanja. Iz ovoga s obzirom na blagu kliničku sliku perikarditisa, a posebice miokarditisa nije moguće pronaći vezu s naglom srčanom smrti mladih, zdravih i cijepljenih osoba. Ističem da ključne neizvjesnosti ostaju, uključujući rizike povezane s docjepljivanjima, rizike povezane s primarnim cijepljenjem male djece i dugoročne ishode onih koji dožive miokarditis, ali ove nesigurnosti moraju se staviti u kontekst važnih i široko prihvaćenih dobrobiti cijepljenja. S druge strane, aritmija je vrlo česta komplikacija (COVID-19); međutim, prevalencija ventrikularne aritmije i povezani ishodi nisu dobro istraženi. Provedena je metaanaliza kako bi se odredila prevalencija i povezanost iznenadne srčane smrti (SCD) u bolesnika s COVID-19. Analizom podataka za gotovo 14.000 bolesnika utvrđeno je da je pojavnost opasnih aritmija bila gotovo 5%, dok se nagla srčana smrt dogodila u gotovo 2% hospitaliziranih. Posebice je bila izražena u bolesnika koji su imali znakove oštećenja srčanog mišića, tj. povećane razine srčanih enzima bilo kao posljedica upale i pojačane sklonosti stvaranja tromba u epikardnim koronarnim arterijama. U zaključku opasne aritmije i nagla srčana smrt česte su u hospitaliziranih COVID-19 bolesnika i znatno su pridonijele povećanom riziku od smrti u hospitaliziranih pacijenata s COVID-19.
Oko 18.000 ljudi u Hrvatskoj ne zna da boluje od ove nasljedne bolesti, a može biti smrtonosna
Kardiovaskularne bolesti najčešći su uzrok smrtnosti. Može li se taj trend promijeniti i kako?
Bolesti srca i krvožilnog sustava vodeći su uzrok smrtnosti u svijetu, a Hrvatska s 22.000 preminulih od kardiovaskularnih bolesti godišnje spada među zemlje koje imaju veće stope smrtnosti od prosjeka EU te je u Europi svrstana u zemlje visokoga kardiovaskularnog rizika. U stručnoj zajednici već postoji konsenzus oko potrebe za nacionalnim planom za suzbijanje kardiovaskularnih bolesti, na što je pozvala i Europska komisija svojom podrškom Europskom planu za kardiovaskularno zdravlje, kojemu je cilj smanjiti broj prijevremenih smrti za trećinu do 2030. S ciljem stavljanja težišta na važnost sveobuhvatne prevencije, rane i kvalitetne dijagnostike i probira te poboljšanja ishoda liječenja kardiovaskularnih bolesti, Hrvatska je prvi put bila domaćin i suorganizator Simpozija Svjetske kardiološke federacije (World Heart Federation), predstavnice globalne kardiovaskularne zajednice, koja okuplja više od 200 organizacija članica u više od stotinu zemalja. Kao suorganizator, Hrvatsko kardiološko društvo imalo je čast i priliku ugostiti cijenjene zdravstvene stručnjake i donositelje odluka u zdravstvu, koji su u Zagrebu razmjenjivali znanja, iskustva i preporuke u prevenciji i liječenju kardiovaskularnih bolesti. Putokaz za kolesterol/Cholesterol Roadmap, koji je izradila Svjetska kardiološka federacija, kako bi iznjedrila optimalan hodogram u ranom prepoznavanju i liječenju poremećenog metabolizma kolesterola – jednoga od ključnih čimbenika razvoja ateroskleroze i njezinih komplikacija, kao što su srčani ili moždani udar, aterosklerotske bolesti aorte i periferne arterijske bolesti. Ključni je cilj ovoga dokumenta poboljšanje zdravstvenih ishoda i preživljavanja u bolesnika sa spomenutim kardiometaboličkim rizikom. Razgovaralo se o mogućnostima unapređenja kardiovaskularne prevencije i liječenja u Hrvatskoj, kako bi se smanjili kardiovaskularni pobol i smrtnost, s apelom i prijedlogom postupnika za bolju kontrolu i upravljanje rizičnim čimbenicima (neaktivnost, debljina, pušenje, višak soli u hrani…). To pretpostavlja i kvalitetniju razmjenu informacija između bolesnika i liječnika kao i sveobuhvatnu skrb na nacionalnoj razini, od primarne prevencije, ciljanih probira rizičnih skupina do dosljednog liječenja u skladu sa suvremenim smjernicama te usustavljivanja programa rehabilitacije kardiovaskularnih bolesnika.
Razgovarala Romana Kovačević Barišić
Foto: Matija Habljak/Pixsell
