Bolest traje desetak dana tijekom kojih oboljeli može imati deset promjena na koži, ali i 1500. Prosječno se pojavi 300 mjehurića
Prepoznajemo ih po vodenim mjehurićima, koje nije pametno uklanjati jer će nam ostati ožiljci. Obolijevamo uglavnom još kao djeca, iako nas može tada i zaobići pa zahvatiti u starijoj dobi, kada nas, zanimljivo je, “žešće” pogađa. Riječ je o vodenim kozicama. Iako oko njih obično ne dižemo buku, treba znati i kada mogu izazvati ozbiljnije komplikacije i trebamo li se cijepiti ili pustiti da naš prirodni imunitet odradi svoje.
“Vodene kozice smatramo bolešću dječje dobi, no mogu oboljeti i odrasli. To je vrlo česta bolest u dječjoj dobi i tada je preboli 90 do 95 posto ljudi. Uzrokovane su varicella-zoster virusom, koji pripada skupini herpes virusa. Riječ je o kapljičnoj infekciji, što znači da se već u ranoj fazi razvijanja bolesti virus množi u sluznici dišnih puteva. Osoba dva dana prije izbijanja kožnih promjena, dok ni ne zna da je u fazi inkubacije, u slini izlučuje viruse koji se šire dok bolesnik govori ili kiše i tako se bolest širi. Osobe koje su s tom osobom u kontaktu jedan do dva dana prije izbijanja osipa vrlo će se vjerojatno zaraziti”, započinje prim. mr. sc. Maja Štimac, specijalistica pedijatrica, subspecijalistica neonatologinja iz Osijeka, u kojem vodi privatnu pedijatrijsku polikliniku Štimac.
Inkubacija traje 10 do 20 dana od trenutka kontakta sa zaraženom osobom. Promjene na koži pak izbijaju najčešće 10 do 15 dana nakon zaraze i broj promjena se povećava tijekom četiri dana. Većina djece zarazna je oko osam do deset dana, a bojazan od širenja bolesti prestaje kada se sve promjene pretvore u kraste.
Može li, primjerice, roditelj koji je bio u kontaktu sa zaraženim, a prebolio je kozice, prenijeti bolest svome djetetu? “Može, ali smatra se da je 20 do 30 minuta boravka na svježem zraku dovoljno da virus “umre” jer ne može dugo opstati na površinama”, odgovara naša sugovornica.
Crvene točkice
Uvriježeno je, nadalje, mišljenje da je to bolest koju svi “moramo” preboljeti. Je li to zaista tako?
“Bolest je izuzetno zarazna i upravo je to razlog zašto se brzo širi. Jedno oboljelo dijete, u trenutku dok se još ni ne zna da će oboljeti od vodenih kozica, može zaraziti cijelu vrtićku skupinu ili razred. Upravo to je razlog zašto većina nas tijekom svog života oboli od vodenih kozica”, objašnjava.
Kada govorimo o utjecaju imuniteta na razvoj ove bolesti, pedijatrica Štimac ističe da je jako važno da je mališan u trenutku izloženosti virusu zdrav. Kod djece s narušenim imunitetom, a to je najčešće u slučaju kad boluju od autoimunih ili malignih bolesti ili se dugotrajno liječe kortikosteroidnim lijekovima, veća je vjerojatnost da će razviti teži oblik bolesti, iako se to, naravno, ne mora dogoditi. Tada se najčešće, pored simptomatskog liječenja, bolesnik liječi i antivirusnim lijekom i specifičnim imunoglobulinom protiv varicella-zoster virusa.
“U većini slučajeva zdravo dijete, s normalnim imunološkim sustavom, koje je povremeno bolesno, npr. ima respiratorne infekcije što ne smatramo kroničnom bolešću, preboli vodene kozice bez razvoja komplikacija. Bolest traje desetak dana tijekom kojih oboljeli prosječno ima oko 300 promjena na koži. Oboljela osoba može imati samo deset promjena na koži, ali i 1500. Kod osoba koje imaju samo desetak promjena bolest može proći neprepoznato i takva osoba može smatrati da nije preboljela vodene kozice. No ako kao dijete zaista nismo preboljeli vodene kozice, a kasnije kao roditelj u kontaktu smo sa svojim zaraženim djetetom, zasigurno ćemo i mi oboljeti. Ne obolimo li, onda je veća vjerojatnost da smo ranije preboljeli kozice, a to nije prepoznato, nego da smo sada izbjegli zarazu” prikazuje dr. Štimac.
Uobičajeno bolest počinje prodromalnim simptomima, kao što su povišena temperatura, slabost, bol u mišićima, moguće i grlobolja, a zatim slijedi faza izbijanja promjena na koži, nerijetko praćena temperaturom. Promjene na koži u obliku crvenih točkica, papula, prvo se javljaju na trupu, licu i vlasištu. One se u idućim danima pretvaraju u mjehuriće ispunjene tekućinom (vezikule), koji se zatim pretvaraju u kraste. Kozice izbijaju tijekom četiri dana i u prosjeku su potrebna četiri dana da se svi mjehurići pretvore u kraste. Kožne promjene praćene su svrbežom. Peti ili šesti dan bolesti, kad već očekujemo da se kožne promjene pretvaraju u kraste, mogu se razviti komplikacije.
Brzinsko tuširanje
“Manji dio pacijenata može razviti teži oblik vodenih kozica. Kožne promjene mogu se inficirati bakterijama stafilokokima i streptokokima. Ako se upalni proces proširi na dublje tkivo, razvit će se apsces. To ne smatramo teškim komplikacijama i takav tijek možemo spriječiti vođenjem računa o higijeni. Teške komplikacije vodenih kozica podrazumijevaju razvoj upale pluća, meningoencefalitisa, cerebelitisa, a vrlo rijetko hepatitisa i miokarditisa. Takav težak tijek češće se može javiti u odraslih oboljelih”; navodi.
Inače, kod djece s kroničnom kožnom bolešću veća je vjerojatnost da će izbiti veći broj kozica i da će one sporije zarastati, kao i ako kozice izbiju na koži na kojoj su opekline od sunca.
Vodene kozice u principu prolaze same, no ima nekoliko načina kako ubrzati liječenje i umanjiti simptome. Prvi je da treba pustiti da se suše, tj. kraste ne treba močiti. Ipak, to ne znači da se dijete ne smije deset dana kupati. Može se brzinski otuširati i lagano osušiti, da se kraste ne otkinu tijekom brisanja ručnikom. Primjenjuju se, nadalje, različiti preparati koji dovode do bržeg sušenja kožnih promjena. Preparat koji se i danas dobiva na recept jest tekući puder s anestezinom koji u sebi ima i cinka, koji pomaže u sušenju mjehurića i krasta. Može se i bez toga, no sušenje će biti sporije.
“Važno je znati da ne treba nanositi tekući puder svaki dan jer će se tako stvoriti debeli sloj pudera na krasti, a krasta se iznutra neće moći osušiti jer je kora od tekućeg pudera predebela. Svojim pacijentima preporučujem da tekući puder nanesu na svaku vodenu kozicu jednom i sljedeći put tek kada puder otpadne, a gotovo nikada ne otpadne. Uz to, u ljekarnama se danas u slobodnoj prodaji mogu kupiti razni moderniji preparati, poput pjenica i sprejeva, koje također pomažu da se promjene brze suše i manje svrbe”, dodaje naša sugovornica.
Kupke hipermangana (kalijev permanganat) pak nije neophodno koristiti, no može se njime oprati genitalno ili urinarno područje djeteta, gdje prirodno ima više bakterija, a djeluje kao antiseptik. Kupka hipermangana mora biti svijetloružičasta. No dio bakterija se može, kao što je već rečeno, odstraniti i brzim tuširanjem.
Važno je istaknuti i da se povišena temperatura tijekom vodenih kozica snižava paracetamolom, a ne preparatima ibuprofenoma ili acetilsalicilne kiseline (Andol).
Nakon preboljenja imunološki je sustav oslabljen pa djeca budu boležljivija, a to je vrijeme kada roditelji mogu poraditi na imunitetu svojih mališana.
Dosadna bolest
Kozice nam ne mogu izbiti više puta u životu, no nakon preboljenja virus se u našem organizmu primiri i rekli bismo da spava u nama pa je moguće da nam kasnije u životu, zbog pada imuniteta, izbije herpes zoster jer ga izaziva isti virus.
Postoji i cjepivo protiv vodenih kozica, kod nas još nije obvezno, no u brojnim je europskim zemljama uvedeno u redovan kalendar cijepljenja, a ubrizgava se u vrlo ranoj dobi, već s godinu dana.
“S obzirom na to da su generacije naše djece preboljele vodene kozice i da je ta bolest uglavnom laganog tijeka, možda možemo reći da je više dosadna jer moramo ostati danima kod kuće. Nekako smo se saživjeli s time da se kozice mogu relativno lako preboljeti. No u dogovoru s liječnikom možemo kupiti cjepivo putem privatnog recepta i procijepiti dijete protiv vodenih kozica, a obično se daju nakon navršene godine dana života i moraju se primiti dvije doze za postizanje imuniteta protiv vodenih kozica”, objašnjava dr. Štimac.
U kojim slučajevima će nam na mjestu kozice ostati ožiljak?
“Ako se krasta otkine više puta, veća je vjerojatnost ožiljka. Kada je kozica veća i zahvaća dublje slojeve kože, svakim se kidanjem kraste cijeljenje usporava. Svatko od nas ima možda dva ili tri ožiljka od kozica, a izbijale su nam u velikom broju. Dakle, ne ostane na svakome mjestu ožiljak, ali kraste ne treba kidati. No djecu to svrbi i teško im je objasniti da se ne češu. Nekada je to gotovo nemoguće spriječiti pa se u tu svrhu može dati antihistaminik, lijek protiv alergije kojim se umanjuje svrbež”, ističe dr. Štimac.
Što je endometrioza? Liječnik otkriva simptome i načine liječenja ovog bolnog stanja
Kada kraste otpadnu, koža na tom mjestu ostaje bijela, što može trajati tjednima pa nekada i do sljedećeg ljeta, kada ponovno potamni. Ako se vodene kozice pojave neposredno prije odlaska na ljetovanje, treba izbjegavati dugotrajni boravak na suncu bez UV zaštite.
Virus napada živčani sustav i u plodu i zato je u trudnoći potreban poseban oprez
U odraslih osoba koje dobiju vodene kozice često je tijek bolesti teži nego u djece. Znanstvenici još ne znaju točan razlog te pojave, ali smatra se da je razlog u različitim imunološkim reakcijama na bolest. U djece imunološki sustav u kontaktu s bolesti aktivira prvo mehanizme urođene imunosti, za razliku od odraslih kod kojih je aktivnija stečena imunost, koja nas štiti od bolesti s kojima smo se već susreli.
Ako trudnica nije preboljela vodene kozice, u kontaktu sa zaraženom osobom mogu oboljeti i ona i plod pa je u trudnoći potreban poseban oprez.
“Dobije li trudnica vodene kozice u prvih šest mjeseci trudnoće, dakle u fazi ranog razvoja ploda, tada se dijete može roditi s prirođenim varicella sindromom što uključuje moguću pojavu različitih prirođenih anomalija, kao što su promjene na koži, malformacije ekstremiteta, oštećenje oka i mozga… Virus, naime, napada živčani sustav i u plodu. Ako trudnica oboli neposredno uoči poroda, a dijete se rodi dok je ona u fazi inkubacije, prije nego što joj je izbio osip, i ako u trenutku rođenja trudnica ima vodene kozice već četiri dana, takva novorođenčad može oboljeti od vodenih kozica. Kod njih možemo očekivati progresivan oblik bolesti, a liječi se antivirusnim lijekovima i imunoglobulinom protiv vodenih kozica”, upozorava ova osječka pedijatrica.
Autor: Suzna Lepan-Štefančić
Foto: Shutterstock/Dubravka Petric/PIXSELL
