Briga o zdravlju pluća u pandemiji: Znate li zbog kojih sve bolesti morate kod pulmologa?

pluca, Shutterstock 1035652417

Pandemija koronavirusnom infekcijom promijenila je značajno naš svakodnevni život, tako i liječničku praksu, naravno ovdje se posebno nalazi praksa pulmologa.

Što pulmolozi žele da znate o bolesti COVID-19, što se sve promijenilo u pandemiji te kako zbog kojih sve problema i tegoba trebate tražiti pomoć upravo u ovoj struci upitali smo prof. dr.sc. Sanju Popović Grle, dr. med., subspec. pulmologije s Klinike za plućne bolesti Jordanovac, KBC Zagreb, Pročelnicu Zavoda za alergijske i opstruktivne bolesti pluća.

Je li se u pandemiji promijenila briga o zdravlju pluća - čini li Vam se u praksi da je došlo do nekih promjena?

Pandemija koronavirusnom infekcijom promijenila je značajno naš svakodnevni život, tako i liječničku praksu, naravno ovdje se posebno nalazi praksa pulmologa. Koronavirusna bolest se prema kratici engleskih riječi zove COVID-19 (COrona VIrus Disease) - broj 19 odnosi na 2019. godinu kada je identificiran koronavirus broj 2 iz grupe korona virusa koji uzrokuju teški akutni respiratorni sindrom SARS-CoV-2 (Severe Acute Respiratory Syndrom). Svi liječnici, i drugi znanstvenici, ali i svi ljudi zajedno, učili smo i skupljali znanja o bolesti COVID-19 . Izučavali smo tijek bolesti, poveznost s dobi, s drugim bolestima, s lijekovima koji se koriste u liječnju raznih bolesti. Većina je bolesnika imala blaži oblik bolesti, i izliječili se bez diferentne terapije, dok su drugi bolesnici imali teže oblike, koji su zahtjevali bolničko liječenje, čak i mehaničku ventilaciju. Neki naši bolesnici izgubili su bitku s bolesti COVID-19, te je smrtnost u COVID-u oko 2-3% (što se razlikuje u različitim centrima i zemljama). Moguće su neugodne posljedice nakon akutne infekcije koronavirusom, tako neki pojedinci imaju tegobe dulje od 3 mjeseca, te govorimo o kroničnom post-COVID sindromu. Znanstvenici svijeta radili su koordinirano po pitanju mehanizama imunosnog odgovora na koronavirusnu infekciju, dijeleći odmah svoje spoznaje putem stručnih časopisa. Otkrili smo da u nekih osoba postoji mogućnost da djelići virusne ribonukleinske kiseline (RNK) ili uzrokuju produljeni imuni odgovor organizma, ili imitiraju naše antigene (self-antigen) stvarajući tako autoimuni odgovor našeg organizma. Takve neželjene reakcije u tijelu čovjeka mogu zahvatiti razne organske sustave, iako su najčešće zahvaćena pluća, ali susrećemo i gastroenterološke i neurološke promjene, kao i mentalne posljedice. Zbog svega navedenog u pulmološkoj praksi velik je broj osoba koje su imale COVID-19, još uvijek se ne osjećaju dobro, te dolaze na pulmološku obradu kako bi se objektivno procijenilo radi li se o posljedicama koronavirusne infekcije, ili se ponekad radi o u strahu, odnosno anksioznoj reakciji nakon neugodne bolesti, a da srećom ona nije ostavila trajne posljedice.

Ovo je 6 iznenađujućih simptoma raka pluća koje ne smijete ignorirati

S kojim se bolestima u praksi najčešće susrećete i što o njima trebamo znati?

U pulmologiji je nekoliko najvećih grupa bolesti, koje su ujedno i vrlo česte općenito. To su skupina opstruktivnih plućnih bolesti, astma i kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB). Potom je skupina upalnih bolesti – upale pluća, tuberkuloza, ili virusne i gljivične infekcije; skupina zloćudnih bolesti – karcinom bronha ili presadnice drugih tumora, budući da su pluća najprokrvljeniji organ u tijelu, te su pluća najčešće sijelo metastaza. Također postoji skupina bolesti plućnog intersticija – membrane na kojoj se u plućima vrši izmjena respiracijskih plinova – ulazi kisik iz vanjske atmosfere, a izlazi ugljični dioksid, kao produkt metabolizma i prerade hranjivih tvari koje unosimo u organizam. Alveokapilarnu membranu koja čini plućni intersticij mogu oštetiti brojne supstancije, od štetnih čestica koje se udišu (npr. ugljena prašina), do imunosnih stanica i njihovih produkata koje zadebljavaju navedenu membranu, a zahvaćaju i druge organske sustave, kao što su zglobovi ili bubrezi, dok povremeno imamo idiopatske plućne fibroze, nepoznatog uzroka. Postoji i značajna skupina bolesti plućne cirkulacije, od plućnog trombembolizma do plućne hipertenzije i dr. Međutim, najčešća plućna bolest je astma, a ona je u dječjoj dobi u najvećeg broja slučajeva alergijske naravi, dok je u odraslih astma alergijske naravi u polovine bolesnika.

Postoje li plućne bolesti koje smo u pandemiji zanemarili?

U koronavirusnoj pandemiji velik broj kroničnih bolesti, i to ne samo u pulmologiji, bile su zanemarene. Za to postoje objektivni razlozi, kao ti što nas je preplavio val akutno bolesnih ljudi s COVID-19, koji su trebali medicinsku pomoć, bez koje ne bi preživjeli. Također su neke pretrage bile manje dostupne, a neke pretrage koje produciraju aerosol, nisu se uopće mogle izvoditi bez potvrde o negativnom testu na SARS-CoV-2. Postoje i neki subjektivni razlozi, to je dijelom strah bolesnika da se približavaju našim zdravstvenim ustanovama kako se ne bi inficirali, te su preskakali planirane redovite kontrole.

Unatoč pandemiji, peludne alergije nisu nestale. Kakva je situacija u praksi?

Peludne alergije bez obzira na pandemiju, nisu nestale. Svake godine, biljke poliniraju u određeno godišnje dobi. Stvaranje peludnih zrnaca od vitalnog je značaja za razmožavanje biljaka. Postoje peludi iz cvijeća, veće po obliku, koje se zalijepe za nožice pčela, te ih one raznose i oprašuju tučak drugog cvijeta – te peludi ne uzrokuju alergijske reakcije u velike većine ljudi – osim izminmo u profesijama kao što su cvjećari. Međutim sitnu pelud većine stabala, trava i korova raspršuje vjetar, na taj se način tranportira do druge biljke te se tako biljke oplođuju. Za vrijeme sunčanih i toplih dana, vjetar može nositi pelud preko 20 km, te je našim bolesnicima s dišnim alergijama najteže upravo tada, kada je vrijeme najljepše u proljeće i ljeto. Kada vjetar donese pelud do sluznice nosa, opna peludnog zrnca pukne, oslobode se proteini iz unutrašnjosti, koji su odgovorni za nastanak reakcije preosjetljivost. Naš organizam prepozna te bjelančevine kao strane, i kao opasne, i započne upalnu imunosnu reakciju na sluznici. Prošire se krvne žile, pa nastane otok sluznice, radi čega bolesnici osjete začepljenost nosa, u očima crvenilo i suzenje, dok povećana koncentracija nekih upalnih stanica i njihovih izlučenih kemijskih supstancija kao histamin, rade svrbež sluznice, nosnu vodenastu sekreciju i kihanje u salvama, po 5 puta, čak do 50 ili 100 x za redom. U donjim dišnim putovima, bronhima, navedene reakcije dovode i do grča mišića u dišnim putovima, uz nastanak bropnhospazma i otežanog disanja.

Jesu li alergičarima za vrijeme pandemije dostupne sve usluge vezane uz brigu o njihovoj bolesti – dijagnostika i terapija?

Za vrijeme pandemije SARS-CoV-2 osobe s alergijama nisu imale dostupne sve dijagnostičke metode, velikim dijelom zbog okupiranosti zdravstvenog sustava s dijagnostikom koronavirusa, kao i liječenjem akutnog COVID-19, te dijagnostikom posljedica COVID-19, tj. Post-COVID stanja. Za dijagnostiku alergijskih bolesti nužna je prvo dobra anamneza i podaci i povijesti bolesti, a potom treba učiniti kožni alergološki test na standardni set inhalacijskih alergene. U slučaju da sumnjamo da se radi o astmi, treba učiniti i pretrage plućne funkcije, kao što je spirometrija, bronhodilatacijski test salbutamolom, te FeNO (frakcija izdahnutog dušičnog oksida). Postoji i niz drugih pretraga koje po potrebi proširujemo, kako bismo isključili druge bolesti iz diferencijalne dijagnoze, sve do slikovnih radioloških pretraga, te citoloških i mikrobioloških analiza iskašljaja. Jasno je da je u uvjetima pandemije bilo jako teško iskoordinirati i organizirati niz pretraga i ponovno vidjeti bolesnika s nalazima, kako bi se mogla odrediti odgovarajuća terapija. Srećom, svi su nam lijekovi za liječenje astme i alergijskog rinitisa dostupni na našem tržištu, i tijekom pandemije nije bilo nestanka ili nedostatka lijekova.

Koje su najčešće greške alergičara? Mogu li oni alergični na pelud učiniti nešto po pitanju svog zdravlja tijekom cijele godine, a ne samo u sezoni alergija?

Najčešće greške alergijskih osoba su da ne primjenjuju preventivne mjere i ne koriste lijekove na vrijeme i redovito. Preventivne mjere uključile bi praćenje peludnih kalendara, također npr. odlazak s kontinenta za vrijeme polinacije onih biljaka na koje su alergični, te je poželjno planirati kasno u kolovozu godišni odmor (npr. na more ili u planine) u onih koji su alergični na pelud Ambrozije. Čim alergičari primjete na peludnom kalendaru da raste koncentracija njihove peludi na koju su senzibilizirani, treba uzimati redovito propisane lijekove od strane njihovog liječnika, čak i onaj kišni dan, kad je koncentracija peludi niža i imaju manje tegoba. Navedene lijekove treba koristiti za vrijeme čitave sezone polinacije. Ali najbolje što osobe koje su alergične na peludi mogu učiniti za sebe jest da primjene etiološko (uzročno) liječenje alergijskih bolesti, a to je alergenska imunoterapija (AIT) ili kako se tradicionalno naziva – hiposenzibilizacija. Alergenskom imunoterapijom postiže se tolerancija na alergen na koji je osoba preosjetljiva. Tolerancija se razvija tako što se koristi u imunoterapiji niža doza alergena, na drugačiji način nego što alergična osoba inače udahne alergen. Dakle aplicira se ili subkutanom ili sublingvalnom primjenom. Kada se našem imunosnom sustavu alergen prikaže na takav, drugi način, stimuliraju se blokirajuća IgG4 protutijela i T limfociti. Oni imaju zaštitnu ulogu i modificiraju neželjenu alergološku upalnu imunosnu reakciju, te se ona smanjuje i postaje blaža. AIT treba primjenjivati najmanje tijekom 3 godine do najviše 5 godina, prema svjetskom stručnom koncenzusu stručnih alergoloških društava. Uz AIT alergijske tegobe se smanjuju već nakon prvih par mjeseci primjene, a dobrobit ostaje godinama nakon što se završi postupak hiposenzibilizacije. Također uz AIT spriječavamo nastanak novih senzibilizacija, te sprječavamo da alergijski rinitis prijeđe u astmu. Budući da su tegobe manje uz AIT, jasno je da je potrebno znatno manje lijekova da bi se čovjek osjećao bolje i zdravije. Kada se AIT dobro indicira, a što uključuje pedantnu anamnezu te alergološke testove, čiji pozitivitet treba korelirati s kliničkom slikom našeg bolesnika, izvrsni su rezultati primjene AIT . Upravo zbog toga, bez obzira na pandemiju, trebamo inzistirati na kvalitentnoj alergološkoj dijagnostici, koja je preduvjet odgovarajućih preventivnih, etioloških i terapijskih postupaka u alergičnih osoba.

Znate li koliko mora proći od prestanka pušenja da bi rizik od razvoja raka pluća ponovo imali kao nepušač?

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!