Čak petina oboljelih mlađa je od 50 godina, a godišnje oboli oko 3600 ljudi, nešto češće muškaraca. Po smrtnosti je drugi najsmrtonosniji rak u Hrvatskoj
Autor: Marina Borovac
Za najčešće novodijagnosticiranu zloćudnu bolest u Hrvatskoj – rak debelog i završnog crijeva (kolorektalni karcinom) – uvriježilo se mišljenje da je to bolest starih ljudi pa “imamo vremena” reagirati. Često se ignoriraju simptomi koji ukazuju na bolest jer “nema šanse da je rak”, a na nacionalni program probira odazvat ćemo se “kad dođe vrijeme”. Istina, ovaj se karcinom, od kojeg godišnje u prosjeku kod nas oboli oko 3600 osoba, od čega je oko 60 posto muškaraca, češće pojavljuje kod osoba starije životne dobi.
Rast broja oboljelih
No valja naglasiti da je gotovo petina oboljelih mlađa od 50 godina. Prema posljednjim podacima, u 2021. godini od kolorektalnog raka u Hrvatskoj je umrlo 2102 osoba. Po smrtnosti od zloćudnih bolesti rak debelog crijeva kod nas je drugi najčešći uzrok smrti od karcinoma, iza raka pluća.
U Hrvatskoj je porastao apsolutni broj oboljelih. Zabrinjava to što se jako malo ljudi javlja na programe probira. Jedan od razloga je i taj što su u pitanju muškarci stariji od 65 godina, a oni su dosta teško dohvatljiva skupina. Drugi razlog može biti strah od dijagnoze i strah od kolonoskopije. Nadam se da će ti strahovi proći jer je jako bitno da se dijagnoza jako rano postavi, kad je izlječivost 95 posto u sljedećih deset godina. Zato su jako bitni programi probira, rekla je dr. med. Iva Kirac, spec. kirurške onkologije i abdominalne kirurgije na Klinici za tumore KBC-a Sestre milosrdnice.
Istaknula je i kako bi bilo dobro pratiti vrijeme potrebno između pojave simptoma i dobivanja termina kolonoskopije ili faza unutar obrade i liječenja. U većini zemalja EU kolorektalni karcinom je kronična bolest, što znači da se od njega ne bi trebalo umrijeti
Radim u kurativi i to je super jer ako k meni dođete dovoljno rano, 92 posto je vjerojatnost da se više nećemo vidjeti, osim na kontroli, i da ćete biti dobro, pojašnjava dr. Kirac
Kako smanjiti rizik od raka debelog crijeva? Ovo je 6 važnih savjeta liječnika
Dr. Kirac članica je tima Instituta za gastroenterološke tumore (IGET), udruge struke i pacijenata koja nastoji kroz promociju dijaloga o problemima vezanim uz svjesnost, dijagnostiku, liječenje, rehabilitaciju i palijativu skrb unaprijediti kvalitetu usluga i života oboljelih od malignih bolesti gastroenterološkog sustava. Stoga IGET organizira savjetovališta, tribine, besplatne radionice – od onih za studente medicine na kojima ih pripremaju kako će oboljelome uopće reći da ima rak, a da on ne potone i ne čuje ništa što mu poslije govore, do onih za oboljele na kojima ih podučavaju koje sve vrste stoma postoje i kako ih pravilno postaviti, kako pripremati zdrave obroke, preko terapija glazbom, slikanjem, odlaskom na koncerte, galerije, muzeje…
Bolnica nije tvornica
Dr. Kirac posebno je istaknula kako je cijeli koncept da bolnica nije tvornica nego žele da postane, kao u staroj Grčkoj, mjesto na kojem se može zacijeliti na više načina, a ne samo mehanistički.
Da hrana liči na nešto jestivo, da postoje stvari za koje se možeš uhvatiti, poput glazbe. Probali smo ‘razbiti’ zidove klinike i to što se svi boje raka. Kad bismo išli administrativno, to ide presporo, na primjer, još smo 2015. u Klinici za tumore tražili psihologa, a 2023. imamo samo konzilijarnog, iz Vinogradske. Osjećali smo se zbog toga dosta loše, a onda smo shvatili da nijedna onkološka ustanova u Hrvatskoj nema psihologa koji radi samo za nju. No udruge nude psihološku pomoć. Mi smo ‘povukli’ profesoricu Ljubicu Uvodić Vranić koja jednom mjesečno napravi radionicu za neki aspekt. Sandra Pavić Drašković, koja je preživjela kolorektalni karcinom, i nakon liječenja prešla na frutarijanstvo, drži radionice o prehrani. Ne preporučujemo nužno takve ekstreme, ali nam se sviđa način na koji objašnjava zašto voće i kako je sebi sve posložila. Uglavnom, nastojimo kroz udrugu pacijente što bolje rehabilitirati. Sve se to, nažalost, smatra nadstandardom, a mi mislimo da je to potreba, rekla je dr. Kirac.
Stanje u Hrvatskoj u odnosu na ostatak EU
Prema riječima dr. Kirac, skrb za onkološke bolesnike u Hrvatskoj je na papiru jako dobra. Nacionalna strategija potvrđena je tri godine nakon što je donesena, a plan koji uvjetuje dionike, rokove i budžet još nije.
To je ono zbog čega su sve udruge digle, uključujući i nas. Sve postoji, samo treba posložiti kockice. A za to treba dobra volja. Smatram da se treba odlučiti želi li se imati javno zdravstvo ili će ga se do kraja razdrobiti. Mislim da se to tiče svih građana Hrvatske. Netko će još skupiti novac za platiti operaciju, ali to je samo četiri posto budžeta onkološkog bolesnika. Kemoterapija je 92 posto. Za sada, koliko znam, ni jedna privatna bolnica nije počela davati kemoterapiju. Problem je i taj što kod nas ne postoji sustavna edukacija liječnika niti vrijeme za nju. Ja sam išla u Japan, ondje su liječnici dugo na poslu, ali dobar dio radnog dana imaju kako bi pročitali znanstveni stručni članak i razgovarali o njemu. Kod nas se to smatra hobističkim. No nismo mi tercijarna ustanova zato da “pojedemo” 50 pacijenata na dan, nego da dobro razmislimo o 10 jako kompleksnih. Ne može kriterij biti broj. Rješenja su zapravo jednostavna, stručnjaci koji rade s pacijentima znaju što treba napraviti i u raznim dijelovima struke godinama traže komunikaciju, ali…, iznijela je voje mišljenje o problemima dr. Kirac.
