Riječ je o najdramatičnijem obliku epileptičkog napadaja koji kod svjedoka izaziva strah, no razumijevanje njegovih faza i uzroka ključno je za ispravnu reakciju, dijagnozu i uspješno liječenje.
Toničko-klonički napadaj, u javnosti daleko poznatiji pod starijim nazivom Grand mal, predstavlja vrstu napadaja koju većina ljudi zamisli kada pomisli na epilepsiju. Događaj je to koji nastaje uslijed iznenadne, eksplozivne i abnormalne električne aktivnosti koja zahvaća cijeli mozak, a manifestira se dramatičnim gubitkom svijesti i snažnim, nekontroliranim mišićnim kontrakcijama. Iako može započeti kao žarišni napadaj u jednom manjem dijelu mozga i potom se proširiti, generalizirani toničko-klonički napadaji od samog početka obuhvaćaju obje moždane hemisfere, zbog čega su simptomi tako intenzivni i sveobuhvatni. Za osobu koja ga doživljava, to je prekid kontinuiteta postojanja, dok je za promatrača često zastrašujuće iskustvo koje zahtijeva prisebnost i znanje o ispravnom postupanju.
Prva faza započinje naglo
Sam napadaj odvija se u dvije jasno definirane faze. Prva je tonička faza, koja započinje naglo. Mišići se odjednom ukrute, uzrokujući pad osobe ako stoji. Nerijetko se može čuti krik ili jauk, što nije znak boli, već posljedica snažnog grča prsnih mišića koji istiskuje zrak iz pluća. Ova faza obično traje desetak do dvadeset sekundi. Odmah potom slijedi klonička faza, koju karakteriziraju ritmički, snažni trzaji mišića ruku, nogu i lica. Tijekom ove faze, koja može trajati jednu do dvije minute, moguća je pojava pjene na ustima, a uslijed grčenja čeljusti može doći i do ugriza jezika ili unutarnje strane obraza. Ponekad dolazi i do gubitka kontrole nad mjehurom ili crijevima.
Tijekom ove faze, koja može trajati jednu do dvije minute, moguća je pojava pjene na ustima, a uslijed grčenja čeljusti može doći i do ugriza jezika ili unutarnje strane obraza. Ponekad dolazi i do gubitka kontrole nad mjehurom ili crijevima.
Nakon što konvulzije prestanu, osoba ulazi u takozvano postiktalno stanje. U početku je bez svijesti još nekoliko minuta, a disanje se postupno normalizira. Pri povratku svijesti, osoba je najčešće dezorijentirana, zbunjena i izrazito iscrpljena. Česte su i jake glavobolje te bolovi u mišićima zbog snažnih kontrakcija. Sjećanje na sam događaj u pravilu ne postoji. Iako većina napadaja završi spontano, ključno je pozvati hitnu medicinsku pomoć ako napadaj traje duže od pet minuta, ako disanje ili svijest nisu uspostavljeni nakon prestanka napadaja, ako se napadaji ponavljaju jedan za drugim, ili ako je osoba trudna, ima dijabetes ili se ozlijedila tijekom pada.
Najčešći uzrok ponavljajućih Grand mal napadaja je epilepsija, no važno je znati da oni mogu biti potaknuti i drugim zdravstvenim problemima. Akutni uzroci mogu uključivati teške ozljede glave, moždani udar, infekcije središnjeg živčanog sustava poput meningitisa i encefalitisa, tumore na mozgu te urođene anomalije.
Najčešći uzrok ponavljajućih Grand mal napadaja je epilepsija, no važno je znati da oni mogu biti potaknuti i drugim zdravstvenim problemima. Akutni uzroci mogu uključivati teške ozljede glave, moždani udar, infekcije središnjeg živčanog sustava poput meningitisa i encefalitisa, tumore na mozgu te urođene anomalije. Također, značajni metabolički poremećaji, kao što su vrlo niske razine glukoze, natrija ili kalcija u krvi, mogu izazvati napadaj. Apstinencijska kriza od alkohola ili droga još je jedan od poznatih okidača. Faktori rizika uključuju i obiteljsku povijest poremećaja, nedostatak sna i korištenje nedopuštenih supstanci.
Kako liječnici otkrivaju uzrok napadaja
Postavljanje točne dijagnoze započinje temeljitim razgovorom i detaljnim neurološkim pregledom. Liječnik će nastojati prikupiti što više informacija o samom napadaju, zbog čega je opis svjedoka od neprocjenjive važnosti. Ključan dijagnostički alat je elektroencefalogram (EEG), test koji snima električnu aktivnost mozga pomoću elektroda postavljenih na vlasište. EEG može otkriti abnormalne moždane valove karakteristične za epilepsiju, čak i u razdoblju između napadaja. Ponekad se radi i video-EEG monitoring kako bi se snimio sam napadaj i precizno utvrdio njegov tip i ishodište. Slikovne metode, poput kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetske rezonancije (MR) mozga, koriste se za otkrivanje mogućih strukturnih abnormalnosti, kao što su ožiljci, tumori, ciste ili oštećenja nastala kao posljedica moždanog udara. Krvne pretrage mogu pomoći u isključivanju infekcija, genetskih stanja ili metaboličkih poremećaja kao uzroka.
Suvremeni pristupi liječenju i kontroli napadaja
Liječenje je prvenstveno usmjereno na prevenciju budućih napadaja, a temelj terapije su antiepileptički lijekovi. Postoji širok spektar dostupnih lijekova, a izbor ovisi o vrsti napadaja, dobi pacijenta, drugim zdravstvenim stanjima i mogućim nuspojavama. Cilj je postići potpunu kontrolu napadaja uzimanjem jednog lijeka u najnižoj učinkovitoj dozi. Ako monoterapija nije uspješna, liječnik može uvesti kombinaciju dvaju ili više lijekova. Kod pacijenata kod kojih lijekovi ne daju zadovoljavajuće rezultate, što se naziva farmakorezistentna epilepsija, razmatraju se druge opcije. Kirurško liječenje može biti opcija ako napadaji potječu iz jasno definiranog i operabilnog dijela mozga. Alternativne metode uključuju stimulaciju vagusnog živca (VNS), gdje se ugrađuje uređaj sličan elektrostimulatoru srca koji šalje električne impulse u mozak, te specijalizirane dijete poput ketogene dijete, koja se pokazala učinkovitom kod neke djece i odraslih s epilepsijom otpornom na lijekove. ( Ordinacija.hr )
