Karijera, posao i obiteljske obveze ne moraju nestati. Ključ je u tome da prepoznate čemu u određenom trenutku vrijedi posvetiti svoju pažnju.
Majčinstvo se danas često odvija u stalnoj žurbi. Posao, kućanske obveze, škola, aktivnosti, obroci, društvene mreže i briga o djeci lako se pretvore u beskrajan popis zadataka. No upravo u takvom tempu lako je izgubiti ono što je možda najvažnije – vrijeme za prisutnost, povezanost i uživanje u svakodnevnim trenucima.
Sve se više govori o konceptu sporog majčinstva (slow motherhood), koji ne podrazumijeva da majka treba odustati od karijere, ambicija ili svih obveza. Ideja je jednostavnija: usporiti dovoljno da bismo primijetili što je doista važno i više pažnje posvetili trenucima koje provodimo s djecom.
Što je sporo majčinstvo?
Sporo majčinstvo nadahnuto je načelima sporog življenja i sporog roditeljstva. Pokret „slow“ popularizirao je autor Carl Honoré, a njegova je osnovna ideja prestati neprestano juriti kroz život i početi obraćati više pažnje na ono što nam je važno.
Kada se taj koncept primijeni na roditeljstvo, ne znači da treba usporiti baš svaki dio života. Riječ je o tome da se obiteljskom životu pristupi svjesnije i s više namjere.
To može značiti da umjesto stalnog pokušaja da budemo što produktivniji biramo povezanost umjesto savršenstva, prisutnost umjesto rastresenosti i kvalitetu umjesto količine.
Jer djeci nije nužno potrebna beskrajna zabava, mnoštvo aktivnosti ili savršeno organiziran raspored. Potrebni su im roditelji koji su prisutni i dostupni.
Zašto je danas tako teško usporiti?
Suvremeno majčinstvo često podrazumijeva istodobno balansiranje poslovnih obveza, odgoja djece, kućanskih poslova, školskih aktivnosti i društvenog života. Uz to dolaze stalne obavijesti s mobitela i društvenih mreža, gdje smo svakodnevno izloženi pažljivo odabranim prikazima tuđih života.
Lako je zato steći osjećaj da uvijek možemo napraviti još nešto – pripremiti bolji obrok, organizirati još jednu aktivnost, biti uspješniji na poslu, urediti dom ili stvoriti još jednu „savršenu“ uspomenu. Na kraju dana možemo biti iscrpljeni, a istodobno se pitati radimo li dovoljno.
Takav pritisak ne nestaje nužno ni kada djeca odrastu. Umjesto hranjenja i uspavljivanja dolaze škola, domaće zadaće, sport, rođendani, izvanškolske aktivnosti i brojne druge obveze koje se natječu za svaku slobodnu minutu.
Upravo zato sporo roditeljstvo ne pokušava potpuno ukloniti užurbanost iz života. Ono nas potiče da zastanemo i zapitamo se: Što danas zaista zaslužuje moju energiju i pažnju?
Ponekad će odgovor biti posao, drugi put odmor, a možda će to biti i sjedenje na podu i slaganje Lego kockica s djetetom. Sve to ima svoju vrijednost.
Sporo majčinstvo ne znači odustati od karijere
Jedna od čestih zabluda jest da „sporo“ majčinstvo podrazumijeva potpuno drugačiji životni stil – primjerice život na selu, pečenje kruha, uzgoj vlastitog povrća, školovanje djece kod kuće ili odricanje od tehnologije. No to nije njegova svrha.
Sporo majčinstvo ne znači dati otkaz, odustati od karijere ili prestati biti ambiciozan. Mnoge majke koje prihvaćaju ovaj pristup imaju zahtjevne poslove, grade karijeru ili vode vlastiti posao. Cilj nije usporiti svaki aspekt života, nego usporiti dovoljno da primijetimo trenutke koji su važni i budemo više uključeni u život svoje djece.
Za to nije potrebno imati beskrajno slobodno vrijeme. Važnije je kako koristimo vrijeme koje već imamo.
Djeca ljubav ne mjere nužno brojem sati koje provodimo s njima. Važno im je kako se osjećaju tijekom tog vremena. Kada znaju da roditelju mogu prići, da će dobiti njegovu pažnju i da je roditelj doista zainteresiran za ono što im se događa, osjećaju se sigurno, voljeno, saslušano i viđeno.
Male stvari često su najvažnije
Sporo roditeljstvo ne temelji se na velikim životnim promjenama. Često je riječ o sasvim malim odlukama koje donosimo svakoga dana. To može biti:
- pročitati još jednu priču prije spavanja
- slušati dijete bez provjeravanja mobitela
- uspostaviti kontakt očima dok razgovarate
- zajedno doručkovati
- posvetiti djetetu nepodijeljenu pažnju, čak i ako je riječ samo o 10 minuta
- zastati i saslušati dijete kada vam želi ispričati nešto o svom danu
Takvi trenuci možda izgledaju nevažni u usporedbi s velikim obiteljskim izletima ili pomno organiziranim aktivnostima, ali upravo oni mogu graditi povjerenje, osjećaj pripadnosti i povezanost. Ponekad su upravo ti mali, svakodnevni trenuci oni kojih će se djeca sjećati godinama kasnije.
Kako usporiti obiteljsku svakodnevicu?
Dobra je vijest da prihvaćanje sporijeg načina majčinstva ne zahtijeva potpunu promjenu životnog stila. Nekoliko jednostavnih promjena može biti dovoljno za početak.
Započnite dan mirnije. Umjesto da odmah posegnete za mobitelom, pokušajte duboko udahnuti, popiti čaj dok je još topao ili zagrliti dijete minutu dulje. Mirniji početak dana može pozitivno utjecati na ritam cijele obitelji.
Zaštitite vrijeme bez ometanja. Ne morate imati cijeli slobodan vikend. I 15 minuta nakon škole ili prije spavanja može postati kvalitetno vrijeme ako ste u tom trenutku zaista prisutni. Odložite mobitel, razgovarajte, smijte se ili igrajte.
Pojednostavite popis obveza. Nije sve jednako važno i ne mora sve biti napravljeno istoga dana. Ponekad posuđe može pričekati dok vam dijete priča kako mu je prošao dan.
Uvedite jednostavne rutine. Zajednički doručak, večernja šetnja, razgovor tijekom večere ili čitanje prije spavanja jednostavne su navike koje mogu pridonijeti mirnijem ritmu i djeci pružiti osjećaj sigurnosti.
Smanjite uspoređivanje s drugima. Društvene mreže prikazuju pažljivo odabrane trenutke, a ne cijeli nečiji život. Stalno uspoređivanje s takvim sadržajem može otežati uživanje u vlastitoj svakodnevici.
Nemojte se bojati reći „ne“. Ne morate prihvatiti svaku aktivnost, obvezu ili poziv. Ponekad će izbor manjeg broja aktivnosti omogućiti obitelji da više uživa u onima koje zadrži.
Usporiti ne znači zaostajati
Važno je razlikovati usporavanje od odustajanja. Zastati prije nego što odgovorite djetetu nije gubitak vremena. Razmisliti prije nego što prihvatite novu obvezu nije lijenost. Odabrati manje aktivnosti ne znači da svojoj djeci pružate manje. Naprotiv, sporiji ritam može stvoriti više prostora za ono što se lako izgubi u užurbanosti – razgovore, smijeh, pažnju i povezanost.
Sporo majčinstvo također nije skup pravila koja se moraju savršeno slijediti. Nije riječ o tome da svaki dan mora biti miran, organiziran i bez stresa. U domu će i dalje biti prljavog posuđa, rublja, školskih obveza, rokova i užurbanih tjedana. Poanta je u tome da im ne dopustimo da potpuno preuzmu našu pažnju.
Najvažnije pitanje nije „Radim li dovoljno?“
Možda najveća promjena koju donosi ovaj pristup nije u rasporedu, nego u načinu na koji razmišljamo o majčinstvu. Umjesto neprestanog pitanja „Radim li dovoljno?“, možemo se zapitati: „Jesam li bila prisutna?“
To je jednostavnije i nježnije pitanje, ali možda i važnije.
Sporo majčinstvo ne govori nam da trebamo raditi manje samo zato da bismo radile manje. Ono nas podsjeća da trebamo stvoriti dovoljno prostora kako bismo doživjele sadašnji trenutak, umjesto da neprestano jurimo prema sljedećem zadatku.
Djeca neće odrasti u savršenom svijetu, a ni njihovo djetinjstvo neće biti savršeno. No ono može biti ispunjeno prisutnošću, strpljenjem, pažnjom i ljubavlju. A upravo bi to mogao biti jedan od najvrjednijih darova koji im možemo pružiti.
(Ordinacija.hr)
