Svakog dvadeset i petog listopada obilježava se međunarodni dan posvećen rijetkoj skupini bolesti koštane srži koja prolazi ispod radara. Ako osjećate neobjašnjiv umor, vrijeme je da obratite pozornost na signale.
Mijelodisplastični sindrom, poznat i pod kraticom MDS, predstavlja složenu skupinu poremećaja koštane srži pri kojima tijelo ne proizvodi dovoljno zdravih krvnih stanica. Zbog toga se ova bolest u medicinskim krugovima vrlo često naziva i zatajenjem koštane srži, a najviše pogađa osobe starije životne dobi. Naša koštana srž duboko u tijelu djeluje kao prava mala tvornica koja neprestano proizvodi tri ključne vrste stanica. Kada se u tom mehanizmu dogodi greška, matične stanice ne sazrijevaju pravilno te ne mogu obavljati funkciju.
Rani stadiji često su asimptomatski
Širom svijeta godišnje se bilježe deseci tisuća potpuno novih slučajeva ove bolesti, a stručnjaci procjenjuju da mnogi godinama nesvjesno žive s blažim oblicima. Rani stadiji mijelodisplastičnog sindroma često su asimptomatski, te se znakovi bolesti otkriju sasvim slučajno tijekom rutinskih krvnih pretraga. Upravo zbog te opasne prirode bolesti, ugledne zdravstvene institucije koriste dvadeset i peti listopada kako bi podigle razinu svijesti. Obilježavanje ovog dana ima cilj pružanja ključnih informacija oboljelima i poticanja na preventivne preglede.
Prva stvar koju svatko treba znati jest razumijevanje što ova bolest zapravo jest. Ovdje se ni u kojem slučaju ne radi o zaraznom stanju niti je riječ o klasičnoj nasljednoj bolesti koju ćete sigurno prenijeti na djecu. Bolest se u tijelu razvija postupno i značajno varira po svojoj ozbiljnosti od osobe do osobe. Liječnici upozoravaju da kod otprilike trećine svih pacijenata sindrom s vremenom prelazi u akutnu mijeloičnu leukemiju, vrlo ozbiljan oblik raka.
Sve veća dostupnost potpuno novih terapija pruža ogromnu nadu brojnim pacijentima u Hrvatskoj da se s ovom dijagnozom doista može relativno normalno i kvalitetno živjeti.
Suočavanje s ovakvom dijagnozom apsolutno nikada nije lako i bez iznimke zahtijeva snažnu podršku cijele obitelji i prijatelja. Srećom, moderna današnja medicina nudi brojne učinkovite opcije za brzo ublažavanje tegoba i uspješno usporavanje napredovanja same bolesti. Sve veća dostupnost potpuno novih terapija pruža ogromnu nadu brojnim pacijentima u Hrvatskoj da se s ovom dijagnozom doista može relativno normalno i kvalitetno živjeti. U nastavku donosimo još četiri iznimno ključne informacije koje bi svaki pojedinac trebao usvojiti.
Prepoznavanje simptoma i faktori rizika
Druga iznimno važna stvar koju svakako morate znati odnosi se na prepoznavanje početnih simptoma koji redovito prate ovaj kompleksni sindrom. Najčešći primjetni znak bolesti svakako je kronični, neobjašnjiv umor, dugotrajna tjelesna slabost i neugodna kratkoća daha. Sve su to klasični simptomi anemije uzrokovane alarmantno niskom razinom crvenih krvnih stanica, a ozbiljan manjak bijelih stanica dovodi do ponavljajućih infekcija.
Nedostatak važnih trombocita redovito se očituje kroz neobično lako stvaranje velikih modrica, krvarenja iz nosa te pojavu sitnih crvenih točkica ispod kože. Treća ključna informacija usko obuhvaća razumijevanje brojnih faktora rizika, a prosječna dob oboljelih pacijenata obično je oko sedamdeset godina života. Okidači za razvoj bolesti uključuju prethodno onkološko liječenje, izloženost otrovnim kemikalijama, a činjenica je da je i dugogodišnje pušenje cigareta usko povezano s nastankom bolesti.
Proces dijagnostike i važnost pravilnog liječenja
Četvrta stvar koju pacijenti svakako trebaju stalno imati na umu odnosi se na način postavljanja točne dijagnoze. Jedini uistinu pouzdan i nepobitan način za konačnu medicinsku potvrdu ove opasne bolesti ostaje aspiracijska punkcija i biopsija same koštane srži pacijenta. Taj se dragocjeni uzorak zatim iznimno detaljno analizira, što liječnicima izravno pomaže precizno klasificirati fazu bolesti i odrediti plan liječenja.
Trenutno jedina dokazana medicinska metoda koja pruža mogućnost izlječenja je transplantacija krvotvornih matičnih stanica, no zbog složenosti zahvata ona nije sasvim prikladna za svakog oboljelog čovjeka.
Nakon postavljanja dijagnoze, peta ključna točka je samo bolničko ili kućno liječenje koje u praksi obuhvaća česte transfuzije i primjenu antibiotika. Za pacijente s izrazito visokim stupnjem rizika medicinski pristup postaje znatno rigorozniji i najčešće uključuje višemjesečnu primjenu intenzivne kemoterapije. Trenutno jedina dokazana medicinska metoda koja pruža mogućnost izlječenja je transplantacija krvotvornih matičnih stanica, no zbog složenosti zahvata ona nije sasvim prikladna za svakog oboljelog čovjeka.
Borba s rijetkim i kompliciranim bolestima poput mijelodisplastičnog sindroma apsolutno nikada nije jednostavna niti laka. Ipak, rano prepoznavanje skrivenih simptoma uz adekvatnu modernu medicinsku skrb omogućuju brojnim oboljelima da ipak uspješno zadrže visoku kontrolu nad svojim životom. ( Ordinacija.hr )
