Milijuni žena diljem svijeta koje imaju problema s urinarnom inkontinencijom mogu odahnuti. Stručnjaci preporučuju vježbe za mišiće zdjelice koji mogu poboljšati njihovo stanje, a izvode se sjedeći na stolcu!
Istraživači Medicinskog centra pri američkom Sveučilištu Rush
ustanovili koje točno vježbe mogu učinkovito pomoći ženama koje imaju problema
s urinarnom inkontinencijom: nedovoljnim ispuštanjem mokraće, urgentnim nagonom
za mokrenjem ili čestim mokrenjem, među ostalim.
Prema najnovijim podacima, čak 25 milijuna Amerikanaca pati od
ove tegobe, od kojih čak 80 posto otpada na žene. Iako danas postoje relativno
učinkovite metode suzbijanja urinarne inkontinencije, mnoge se žene srame ili
boje obratiti liječniku, vjerujući kako se ništa ne može promijeniti.
Urinarnom su inkontinencijom najčešće pogođene žene koje su
rodile nekoliko puta ili one koje prolaze kroz menopauzu.
Drugi uzroci mogu biti moždani udar, multipla skleroza ili neurološke ozljede.
Iako češće zadaje probleme starijim ženama, urinarna je inkontinencija velika
tegoba mladih žena.
Najčešće korištena tehnika suočavanja sa problemom urinarne
inkontinencije, prema pilot istraživanju u Hrvatskoj je mijenjanje rublja
(68,42posto), zatim češće kupanje (57,89 posto), te nošenje higijenskih uložaka
(52,63 posto). Simptomi mogu biti blago živcirajući do onih koji uzrokuju stres
i emocionalne probleme jer sprječavaju napuštanje doma ili seksualne aktivnosti.
Istraživači su ustanovili kako program koji kombinira vježbe
mišića zdjeličnog dna i obrazovanje o zdravlju zdjelice može učinkovito suzbiti
probleme koje donosi urinarna inkontinencija kod stariji žena. Studija je
uključila 65 žena starih između 67 i 95 godina s urinarnom inkontinencijom koje
su vježbale zadane vježbe i pohađale edukativne satove šest tjedana.
Vježbe su uključivale identificiranje, izoliranje i učvršćivanje mišića
koji podupiru zdjelicu i pomažu mjehuru. Također su slušale predavanja o
zdravlju zdjelice i mjehura. S druge strane, ispitanice u kontrolnoj skupini
nisu vježbale, a odslušale su samo jedno predavanje. One nisu osjetile nikakvo
poboljšanje, dok su ispitanice koje su vježbale osjetile značajno poboljšanje
kada su u pitanju simptomi urinarne inkontinencije: učestalost mokrenja
ili”bježanje” urina kod kihanja ili kašljanja. One su također
zamijetile veliku promjenu u samopouzdanju zbog novonaučenih vještina
kontroliranja mjehura. Čak je 82 posto ispitanica izjavilo kako će nastaviti
izvoditi vježbe.
K. Horvat
