Novi nalazi Mayo klinike otkrivaju kako jedan protein pomaže tumoru da se obrani od liječenja i imunološkog sustava.
Liječenja poput kemoterapije, hormonske terapije i imunoterapije već su godinama standard u borbi protiv raka prostate, no kada bolest uznapreduje, ti tretmani često gube učinkovitost. Razlog leži u sposobnosti tumora da se „preprogramira“, prilagodi i nastavi rasti unatoč terapiji.
Znanstvenici s prestižne Mayo klinike sada su otkrili važan dio te slagalice: rak prostate koristi određeni protein kako bi se odupro ciljanim lijekovima i izbjegao napade imunološkog sustava. Njihovo istraživanje donosi novu nadu za razvoj učinkovitijih terapija.
Kako stanice raka iskorištavaju „vrata“ jezgre
Unutar svake stanice, jezgra funkcionira kao središte s DNK ulogama i kontrolom gena. Molekule koje ulaze i izlaze iz jezgre prolaze kroz „nuklearne pore“ – strukture izgrađene od proteina zvanih nukleoporini.
Znanstvenici su sada otkrili da topljivi oblik jednog od tih proteina, topljivi POM121, podtip nukleoporina POM121, ima neočekivanu ulogu u razvoju raka. Umjesto da mirno obavlja svoju zadaću na porama jezgre, tPOM121 se može slobodno kretati unutar jezgre i tamo pomagati tumorskim stanicama da rastu, prežive i šire se.
Studiju je vodila dr. Veronica Rodriguez-Bravo, izvanredna profesorica na Odjelu za biokemiju i molekularnu biologiju u Sveobuhvatnom onkološkom centru Mayo klinike. Njezin je tim otkrio da tPOM121 stvara posebna „čvorišta“ unutar jezgre stanice koja preusmjeravaju aktivnost gena i tako mijenjaju ponašanje stanice raka.
– Nitko prije nije istraživao ovaj topljivi oblik POM121 jer se u bazama podataka obično bilježi samo osnovni nukleoporin. No detaljna analiza pokazala je da je tPOM121 znatno povećan u tkivima raka prostate, a još više u metastatskim i terapijski otpornim tumorima – pojašnjava dr. Rodriguez-Bravo.
Novi „logistički centri“ unutar stanice
Za razliku od klasičnih nukleoporina, tPOM121 nije vezan uz strukturu jezgre, pa se može slobodno kretati i stvarati tzv. kondenzate – male radne centre unutar jezgre. Ti centri okupljaju proteine koji reguliraju aktivaciju gena.
Znanstvenici su otkrili da tPOM121 stupa u interakciju s proteinom SMARCA5, koji mijenja način na koji je DNA „zapakirana“, čime omogućuje drugom proteinu, beta-kateninu, da pojača svoj učinak. Beta-katenin je već poznat kao jedan od ključnih pokretača otpornosti tumora na liječenje i potiskivanja imunološkog odgovora.
– Ovo otkriće nudi moguće objašnjenje zašto se rak prostate često vraća nakon terapije i zašto ne reagira dobro na imunoterapiju – ističe dr. Rodriguez-Bravo.
Ključ za liječenje terapijski otpornog raka
U nastavku istraživanja tim je testirao može li blokiranje puta koji uključuje tPOM121 i beta-katenin povećati učinkovitost postojećih terapija, posebno inhibitora imunoloških kontrolnih točaka – lijekova koji potiču imunološki sustav da prepozna i napadne stanice raka.
– Kada smo ciljali tPOM121-beta-katenin put, tumori su pokazali snažnu infiltraciju T-stanica i počeli su se smanjivati. To znači da bi kombinacija beta-katenin inhibitora i imunoterapije mogla biti vrlo učinkovita u liječenju raka prostate – objašnjava dr. Rodriguez-Bravo.
Iako se inhibitori beta-katenina već istražuju kod drugih vrsta tumora, ovo otkriće daje snažnu znanstvenu osnovu za njihovu primjenu upravo u karcinomu prostate.
Novi terapijski cilj: nukleoporini
Dr. Rodriguez-Bravo ističe da bi razvoj specifičnih inhibitora nukleoporina mogao otvoriti posve novi pristup u onkologiji. Takvi lijekovi mogli bi istodobno blokirati više signalnih puteva koji potiču rast raka, doslovno izazivajući “gašenje” komunikacijskih centara unutar tumorske stanice.
– Ciljanjem tPOM121 mogli bismo izazvati svojevrsni “mrak” u stanici raka, čineći je ranjivijom na postojeće terapije. Ali za to su potrebna dodatna istraživanja – ističe znanstvenica.
Moguće koristi i kod drugih vrsta raka
Zanimljivo je da su istraživači primijetili nakupljanje POM121 i u drugim vrstama tumora, što sugerira da bi ovaj protein mogao igrati ulogu i izvan raka prostate.
– Ako se potvrdi da tPOM121 kontrolira ključne procese u napredovanju tumora, njegovo ciljanje moglo bi pomoći širokom krugu pacijenata – dodaje dr. Rodriguez-Bravo.
Njezin tim sada planira istražiti djeluje li tPOM121 kao zajednički pokretač različitih vrsta karcinoma ili ima važniju ulogu u ranim fazama razvoja bolesti.
– Vjerujemo da tPOM121 nije jedini takav protein. Rak se voli služiti raznim alatima kako bi preživio, a ovi “izvan-porini” nukleoporini mogli bi biti jedan od njegovih najskrivenijih saveznika – zaključuje dr. Rodriguez-Bravo.
(Ordinacija.hr)
