Divan život

bozic-nova-godina-zabava-pice-prijatelji

Kažu da Ameri, kako bi doživjeli duh Božića, uvijek iznova gledaju klasik Franka Capre, "Divan život". Meni su pak posljednjih godina sinonim za blagdane romantična komedija "Zauvijek ljubav" i crtić "Ledeno doba".

Ništa mi nije polazilo za rukom. Na važne sastanke ljudi iz objektivnih razloga nisu uspjeli stići, ja sama kasnila sam i tamo gdje kao osnovnog krivca ne mogu imenovati blagdansku gužvu, a moja netom ispeglana kosa uspjela je pokisnuti. Čisto za orijentaciju: pet neplaniranih, neugodnih situacija zbilo se prije nego je grički top označio podne. A onda, s tim pucnjem koji nikada ne iznenadi samo one koji desetljećima žive u neposrednoj blizini Trga bana Jelačića - ništa se nije promijenilo. Dan po Murphyjevim zakonima.

Kao vrhunac nevolja doživjela sam otkazivanje poslušnosti mog prijenosnog računala 24 sata prije isteka roka za predaju kolumne. Jasno vam je da uglavnom pišem u zadnji čas jer navodno najbolje funkcioniram pod pritiskom (to može potvrditi i gospođa u ljekarni kod koje se redovito opskrbljujem lijekovima za gastritis i biljnim pripravcima za smirenje živaca). Osim toga, moja kompjutorska pismenost je na prilično niskim granama tako da u slučaju bilo kakvog problema zapravo znam jedino panično tražiti pomoć. I zato mi je (ma kako to u cijeloj situaciji paradoksalno zvučalo) bilo drago kad su profesionalci ustanovili da je Mr. Laptop ozbiljno bolestan te će ga zadržati na liječenju. Vjerojatno bih propala u zemlju da su rekli (glasom kakvim se ljudi obraćaju djeci koja nisu pretjerano bistra i plavušama) kako sam samo trebala pritisnuti neki enter ili delete.

PrijateljstvoIako, koga muljam - dečki rade sa mnom u zgradi i razine moje računalne genijalnosti sigurno su već davno spoznali. Bilo kako bilo, posudili su mi zamjenskog partnera. Nemam pretjeranih zahtjeva pa se zasad dobro slažemo, zbog čega sam sklona vjerovati kako će ljubav potrajati, bar do kraja ovog teksta. One koji bi eventualno željeli primijetiti da sam prelako preboljela odvojenost od svog malog crnog plosnatog samo podsjećam da je on mene iznevjerio prvi.

Inače bi me ovakav slijed događaja garantirano razbjesnio ili ojadio, već ovisno o trenutačnom hormonskom statusu, ali danas sam sve to začuđujuće mirno podnijela. Za to su, nema sumnje, u velikoj mjeri zaslužni emotivni zaostaci rođendana moje drage prijateljice Irine (da, to je ona zgodna žena koja na radiju ispriča da je vidjela vanzemaljce, a vi joj svi povjerujete - štoviše i sami ih odjednom počinjete viđati). U dijelu proslave njezina rođendana  namijenjenom druženju s babama (ne udrugom, nego istospolnom nakupinom), nas deset smo se u konobi Didov san smijale do kasno u noć. Za svim se stolovima te večeri slavilo, ali s ponosom mogu reći kako smo bile najbučnije i najizdržljivije.

Nikad mi nisu bile jasne žene koje tvrde da ne mogu prijateljevati s drugim ženama jer su sve na njih ljubomorne. Budući da su iste uvjerene kako ne mogu ostvariti prijateljske odnose ni s muškarcima jer ih oni pak svi redom žele odvući u krevet, mogu samo pretpostaviti na kako su samotan život u svojoj samoproglašenoj neodoljivosti osuđene. Ja ovakva druženja ne bih mijenjala za svu savršenost ovog svijeta, čak ni onu iz potpuno objektivne perspektive. Neke od nas nikad se prije nisu vidjele i povezivala nas je tek bliskost s damom koja je veselo odmotavala poklone. Ipak, do kraja večeri razmjenjivale smo mišljenja i iskustva, dijelile savjete i iskreno se zanimale za živote žena koje do prije nekoliko sati nismo ni poznavale.

Razgovaralo se o putovanjima, shoppingu, poslu, muškarcima. A upravo jednome od njih osoblje restorana zacijelo bi najradije podiglo spomenik jer im je omogućio da svoje podočnjake i proširene vene konačno odvedu na počinak. Jedna od nazočnih, naime, nedavno je započela vezu s frajerom kojeg je upoznala "među WC školjkama". Stara teorija o tome da su oni ionako kao zahodi – ili zauzeti ili posrani - u ovom je slučaju nestala kao otplahnuta vodom iz skupog talijanskog kotlića. Kad čujete cijelu priču, slobodno i dalje nemojte ići na otvaranja salona kupaonske opreme ili bijele tehnike jer je to bez veze...

Nova godinaOpisala ga je kao šarmantnog, zrelog, uspješnog, zgodnog, brižnog i velikodušnog. Ili se možda neka druga riječ upotrebljava za onoga koji, unatoč vašem šarmantnom nećkanju (jer ipak ste zajedno tek dva mjeseca?!?) inzistira na zajedničkom dočeku Nove godine – na Maldivima! Zvučao je dovoljno nestvaran da u sitne sate kad je došao po nju za sekundu navučemo kapute, podmirimo račun i izađemo svjedočiti čudu. S pristojne udaljenosti bile smo jako zadovoljne viđenim. Istini za volju, dobio bi još koji bod da se ohrabrio izaći iz automobila pred ženski ocjenjivački sud, ali imajući na umu da smo sigurno izgledale kao streljački vod u srcu Kajzerice, nitko mu to ne može ozbiljno zamjeriti. Sad pokušavamo ustanoviti koliko je dobra bila kad ju je Djed Mraz nagradio takvim muškim primjerkom.   

Okićeni bor, zvončići i sve moguće glazbene verzije Xmasa, bakalar, purica, šampanjac i vatromet s vremenom su postali obvezni likovi za dane ispred nas.

Kažu da Ameri, kako bi doživjeli duh Božića, uvijek iznova gledaju klasik Franka Capre,  "Divan život" . Meni su pak posljednjih godina sinonim za blagdane romantična komedija "Zauvijek ljubav" i crtić "Ledeno doba" - očito s padom temperature i sama postajem sklona toplim pričicama: dajte mi bajku i obećavam da ću preostalih 11 mjeseci gledati intelektualno izazovne naslove i ekranizacije tužnih životnih sudbina. No, ako bi za promjenu život bar sad mogao oponašati film, neka nam Nova bude raskošni spektakl o sreći, uspjehu i velikoj ljubavi!

Sretan vam Božić i Nova 2010.!

 

 Prati nas na Viber Public Chatu!