Lista proljetnih prioriteta i ograničenja

more, plaza, zalaz sunca

Konačno je zatoplilo. A prve ozbiljnije zrake sunca na mene pogubno djeluje. Prvo i najvažnije, kako bi rekla moja najdraža baka "proradi mi crv u guzi", a to znači put pod noge. Išla bih bilo kuda: Toskana, Venecija, Beč...

Najrađe ipak u Barcelonu (uskrsni vikend začinjen rukometom čini se kraj svijeta), ali to je plan od kojeg se moralo odustati zbog viših interesa. Taj se viši interes zove rođena majka, jer stvarno nema smisla ženu koja je preživjela sva moja putovanja na druge strane svijeta (iako se primjerice zbog Kariba ozbiljno bojala da će se srušiti mali avion kojim se putuje od otoka do otoka, a nakon toga će me pojesti morski psi, a nitko joj nije imao srca reći da je nakon pada aviona tako i tako sve svejedno) ostaviti samu za blagdane. 

Put samo za vikend njoj je naporan i tako ostajemo u Zagrebu, uz tradicionalno trodnevno prejedanje uz šunkicu, francusku salatu,  kuglof... A susjeda s mora javlja da su izašli svi tulipani koje sam prošle jeseni posadila po svom dvorištu. Kako je riječ doslovno o vreći tupilana – bila je rasprodaja u vrtnom centru u blizini – vjerujem da će to biti super prizor. Hoću li ga vidjeti?

Kako sada stvari stoje kada se konačno spustim na more (negdje u svibnju) dočekat će me tek osušeno lišće nakon što tulipan i naracise ocvatu, što znači još malo vrtlarenja. No, tako to ide kada naslijedite kuću na moru, a vremena za nju baš i ne nalazite u trenucima kada se oko te kuće nešto i događa, iako se najčešće radi o događajima koji su posljedica vlastitog (velikog) truda.

Uz putovanje, svakog sam proljeća, baš kao svaka prava žena, gola i bosa. Jest da  postoje realni uvjeti da mi ormari propadnu na  kat ispod, ali bože moj - i dalje sam gola i bosa. Ipak ovo sam proljeće sama sebi obećala da ću biti strogo kontrolirana. Imam naravno veliki razlog za to – putovanje u Keniju koje mi se smiješi sljedeće jeseni, a i Karibi su strogo zacrtani za sljedeću zimu. U mojoj listi prioriteta to i jest razlog zbog kojeg se najviše isplati štedjeti, onaj zbog kojeg ću okrenuti leđa i najljepšim cipelama.

Naravno, već sam zaključila da mi je kosa prestrašna. Opet je poludjela, udahnula malo zraka  i sve je kovrčavija. Kod kuće imam pokret otpora koji uporno radi na tome da je prestanem ravnati.  Poslušam samo kada mi otmu sat vremena spavanja, pa sam ujutro u takvom spidu da četka za ravnanje ne dolazi u obzir. Frizer (i prijatelj) već je navikao na moja proljetna zapomaganja, kako bih ja opet jako, jako kratku kosu. Zna da to prođe za tjedan ili dva i neće me šišati. Pametan čovjek. Samo čekam da u salonu instalira neki kauč i s pravom počne naplaćivati i usluge psihoanalize. Tako i tako radi i taj posao, jer svaka nesretna i nezadovoljna žena prvo napravi kaos na vlastitoj glavi. Tek nakon toga na red dolazi pospremanje kaosa u glavi.

Ah da, ako me slučajno sretnete u kakvom parku kako se igram s djecom – bez brige – apsolutno sam neopasna, a klinci mi se sami prilijepe. Sad ću opet žicati prijateljice da mi posude klince za proljetni obilazak zoološkog vrta, a napeti su mi i ovi BBC-jevi dinosauri koji stižu u Arenu.

Ukratko proljeće je uz mene vrlo naporno godišnje doba. Valjda to ima i veze s horoskopskim znakom: jest da me teško pokrenuti, ali kada krenem akcija ne prestaje. Na svu sreću ljeti se u potpunosti posvetim moru i mirna sam ko bubica. Ili satima plivam ili mi je dovoljno da mi se samo plavi pred očima. Već se veselim! A baš te dane u mojoj glavi nagovijesti  prvo proljetno sunce.

 Prati nas na Viber Public Chatu!