Mislite na prve djevojke u bikinijima

plaza, pijesak, kupanje

Samo sam malo za prvomajski vikend skoknula do obale. Obična šetnja uz more i božanstveni ručak u mom omiljenom restoranu.

Priznajem da mi je samo zamirisalo "na još", ali ovog puta za više od kave, šetnjice na potezu Opatija – Volovsko i dva sata gastro raja nije bilo vremena. A moram priznati i da sam se, unatoč svih dobrih (proljetnih, a ne novogodišnjih) odluka o mnogo hodanja, do auta vratila taksijem, no tako je to kada sjednem za stol u restoranu koji se nalazi na popisu od sto najboljih u cijelom svijetu.

I uvijek kada tako u prolazu razgledam one najhrabrije, koji se izlože prvom malo ozbiljnijem suncu, sjetim se kako sam bila luda kao dijete i vrlo mlada djevojka. Naime, nekada sam za 1. maj obavezno otvarala sezona kupanja (priznajem, nešto južnije) i kada danas razmišljam o tim cvokotavim uronima, jasno mi je da je stvarno medicinsko čudo da uopće još (u mojim godinama) imam jajnike. I to jajnike koji funkcioniraju.

Dobro, nisam baš ni danas totalna penzionerka i mogu podnijeti malo hladnije more, ali stvarno mi ovih dana ne bi palo na pamet otići na plivanje samo zato jer je neki datum, a bez obzira na količinu sunca koju je do tada vidjelo more.

Ljudi to zovu odrastanjem i stjecanjem pameti, ali nisam sigurna da u tim ludostima zapravo nema mnogo više zdravlja - i tjelesnog i duhovnog - jer nekako mi se čini da je najgore kada sam sebe uvjeriš da nešto više ne možeš i to iz tako bedastog razloga kao što su godine, pamet i odrastanje.
No, prvi kupači (zapravo sunčaši) prošlog vikenda zapravo su me podsjetili  na opću povijest ljudske ljepote, a ne samo na moju osobnu povijest. Sigurna sam da ste do sada već vidjeli tada skandalozne (proglašavane su i  skaradnim) slike  prvih djevojaka koje  su odjenule bikini.

Sjetite se na trenutak kako su izgledale te djevojke. Jedro i zdravo, naravno. Za tadašnja mjerila bile su to nadasve hrabre ljepotice, žene koje su prkosile društvenim normama i izborile se za nešto od slobode u kojoj danas živimo. No, kada ih gledamo kroz prizmu naših dana i procjenjujemo današnjim pojmovima ljepote zapravo su sve od reda bile debele i - recimo to pristojno - nenjegovane. Nit' su bile savršeno depilirane, nit' su imale supermršava tijela s točno definiranim mišićima.

Bile su jednostavno prirodne – onakve kako su mlade djevojke izgledale prije nego što su nas bikiniji, minice i superpripijena odjeća (zapravo diktatura fit vitkosti), te jak lobi modnih kreatora koji istinski svaku ženu žele pretvoriti u bespolnog dječaka, uvjerili da je svaka stanica masti u našem tijelu jednostavno fuj. Bogami nije!

Od kako sam nabacila malo te masti, grudi su mi veće za cijelu jednu košaricu i tek sad sada shvatila da sam dobar dio života provela bez tih tako privlačnih suvišnih masti. A sada doma imam pokret otpora protiv bilo kakve dijete.

Dakle, imaju li smisla današnji zakoni ljepote kada je svaka mrvica celulita znak za rat do (nemogućeg) istrebljenja, tri sata tjedno u teretani zakon, stalna namrgođena izgladnjelost na rubu sloma živaca? A čak ni takve si opet nismo lijepe i mrzimo vlastita tijela! 

Stoga svaki put kad vas uhvati depresija - a čeka vas već u prvoj kabini u kojoj ćete isprobavati novi kupaći kostim - sjetite se prvih djevojaka u bikiniju. Ili, još bolje, sjetite se kako su se kanoni ženske ljepote mijenjali kroz stoljeća.

Naravno, ne pada mi na pamet da vam savjetujem stil i image Rubensovih ljepotica, ali nismo li ipak zaslužile malo više uživanja u životu, a malo manje patnje na nekoj od modernih sprava za mučenje? Ups, vježbanje!

 Prati nas na Viber Public Chatu!